Dvadesetjednogodišnja pjevačica Beta Sudar na ovogodišnjoj je Dori izvela pjesmu »Ma zamisli«.

Mlada Valpovčanka na Dori je prvi put nastupila 2019. godine s pjesmom »Don’t give up«, a popularnost je stekla i pojavljivanjem u TV showu Supertalent.

Prije nego se otisnula u glazbene vode, bila je nogometašica kluba ŽNK Slavonka iz Ladimirevaca. U razgovoru za naš list otkrila nam je detalje vezane za nastup na Dori, ali i koji joj je modni fetiš, kako održava formu te što bi još voljela ostvariti u životu.

Kako vam je bilo nastupiti na ovogodišnjoj Dori i u kojoj mjeri vam se život promijenio poslije nastupa?

– Bila mi je velika čast nastupiti drugi put na Dori, a ove se godine stvorila posebna atmosfera jer je nastupalo jako puno mladih izvođača, koji su donijeli svoju pozitivnu energiju i to se stvarno osjetilo i u zajedničkim druženjima i na samim nastupima.

Dora je odlična medijska platforma za sve izvođače jer vas u tom trenutku gleda nekoliko milijuna ljudi i imate jedinstvenu priliku prezentirati sebe i svoj rad publici.

Nakon što prođe sav taj šušur, ostaje pjesma, a jako me razveselila informacija da je »Ma zamisli« jako tražena na radijskim postajama i da je u prvom tjednu dospjela na službenu nacionalnu top listu najemitiranijih singlova. Puno mi se ljudi javilo s lijepim porukama i ovim putem im svima zahvaljujem na podršci.

Foto: IGOR DUGANDŽIĆ

Plavi kompletić

Imali ste zanimljiv scenski nastup, a i »outfit« je privukao pažnju gledatelja. Tko je zaslužan za takav styling?

– I sama sam bila iznenađena količinom pažnje koju je privukao taj plavi kompletić. Svi su ga komentirali, nekima se svidio više, nekima manje, ali su svi pričali o njemu.

Po mojoj zamisli realizirala ga je Nada Dadić i mislim da je bio pun pogodak jer je bio u funkciji pjesme, a pridonio je tome da se osjećam sigurno u sebe i atraktivno. Nastup sam pripremala s mojim plesačima Christianom Nujsterom i Jakovom Tenžerom. S obzirom da pjesma ima tu jednu duhovitu zezantsku notu i govori o djevojci koju njen dečko ignorira, a ona se trudi oko njega, htjeli smo tu priču prenijeti na pozornicu i pritom smo se odlično zabavili.

Što je bilo presudno da krenete u glazbene vode?

– Mislim da svatko ima neki talent koji otkrije prije ili kasnije. Pjevački talent otkrila sam još kao djevojčica i od malih nogu sam znala čime se želim baviti u životu. Najviše sam zahvalna svojim roditeljima što su me od početka podržavali i vodili na razna natjecanja i nastupe. Prvi put kad sam stala na pozornicu i osjetila energiju publike, znala sam da je to to.

Počeci su bili vezani za školska i lokalna pjevačka natjecanja na kojima sam redovno pobjeđivala, a veliki korak bila je prijava na TV show Supertalent što mi je bio zapravo prvi veliki nastup pred ogromnim auditorijem i strogim žirijem. Došla sam do polufinala i brzo nakon showa potpisala ugovor s diskografskom kućom Bonton Music te autorom i producentom Predragom Martinjakom, s kojima surađujem već četiri godine.

Za to vrijeme snimili smo sedam singlova, dva puta sam nastupila na Dori i na Aurea festu, svim nacionalnim televizijama, posjetila sam većinu hrvatskih radiopostaja i shvatila da ovaj posao ne podrazumijeva samo snimiti pjesmu i očekivati da se uspjeh dogodi sam od sebe. Potrebno je jako puno rada, aktivnosti i posvećenosti.

Najviše se veselim svom albumu prvijencu koji planiramo objaviti uskoro i koji će na najljepši način zaokružiti dosadašnji dio moje karijere.

Foto: IGOR DUGANDŽIĆ

Borbeni duh

Prije nego što ste postali pjevačica, bili ste nogometašica. Bili ste na poziciji stopera u klubu ŽNK Slavonka iz Ladimirevaca. Što vam je najdraže iz tog razdoblja?

– Uvijek se volim prisjetiti tih dana koje su obilježile utakmice, treninzi i druženja. Svaki sport zahtijeva punu posvećenost, što mi nije bio problem dok sam još išla u školu i pjevala vikendima, ali kad sam se pjevanjem počela baviti intenzivnije i preselila u Zagreb, više nije bilo vremena za treninge. Najljepši i najdraži trenuci su mi svakako bile utakmice. Imam izražen borbeni duh i na svakoj sam davala svoj maksimum ne bih li osvijetlila obraz svoga kluba.

Suočavali ste se s predrasudama: nogometašica i plavuša. Kako gledate na to i imate li kakvu poruku za one koji robuju predrasudama?

– Srećom, sve je manje predrasuda da nogometašica ne može biti ženstvena, jer je u svijetu ženski nogomet sve popularniji, veća su ulaganja, sponzorstva, a neke od najboljih nogometašica su jako lijepe žene. Nogomet je sport koji definitivno ne bi trebao biti rezerviran samo za muškarce. Poznajem nekoliko cura koje bi puno muških izdriblale na terenu… Općenito, za bavljenje sportom ili bilo kojim drugim poslom nije bitno jesi li plavuša ili brineta, bitni su volja, upornost i rad. Predrasuda će uvijek biti i to je u ljudskoj prirodi.

Foto: HRVOJE BANIĆ

Visoke pete

Pretpostavljam da i nakon sportske faze vježbate i pazite na formu. Kako održavate liniju, koliko pazite na prehranu i koje vam je omiljeno jelo?

– U nekim blagdanskim razdobljima obično dobijem koji kilogram viška, ali onda pojačam treninge i brzo se vratim u formu. Mislim da je za to zadužena dobra genetika, ali i trčanje koje mi je jedna vrsta antistresne terapije i trudim se otrčati nekoliko kilometara barem dva puta tjedno, a ponekad i više ako imam vremena.

Iako sam Slavonka, obožavam morske plodove, ali volim i slavonsku hranu koja me na kraju krajeva košta kojeg kilograma viška. Ne opterećujem se, srećom, time, bitno da sam zdrava i da se dobro osjećam.

U pogledu glazbe, knjiga i filmova, koji su vaši favoriti?

– Često posjećujem kino, dobar film me uvijek oraspoloži, a žanr koji obožavam su romantične komedije. Glazba je uvijek prisutna u mojem životu, dok nešto kuham ili radim kućanske poslove pjevam na sav glas uz radio. Hvala susjedima na toleranciji.

Kao i svaka žena, i vi volite modu. Što volite odjenuti u privatnom životu, a što za scenu, i što vam predstavlja modni fetiš?

– Odjeću biram po raspoloženju i prigodi, ali uvijek volim biti sređena. Scenska odjeća mora biti zanimljiva i netipična, dio je paketa koji pjevača čini intrigantnim publici, visoke čizme iznad koljena su mi scenski favorit. Ne mogu zamisliti da na nastup dođem odjevena kao za šetnju gradom. Volim visoke pete pa su uz traperice moj najčešći izbor za kavu ili šoping, a ako se radi o opuštenom kućnom druženju, onda odjenem trenirku.

Svatko ima neki talent koji otkrije prije ili kasnije, Foto: IGOR DUGANDŽIĆ

Kakav vas muškarac može osvojiti?

– Ambiciozna sam i mislim da mi ne manjka samopouzdanja, pa mi i takav muškarac može parirati. Oni nesigurni koji će mi prigovarati zbog bilo čega vezano za karijeru, kod mene nemaju prolaz.

Što vam predstavlja najvažniju stvar u životu?

– Obitelj i prijatelji. Ako oko sebe imaš prave ljude koji vjeruju u tebe, onda si ispunjen čovjek.

Kakve su vam ambicije i što biste još željeli ostvariti u životu?

– Moja želja je svakako uspješna karijera i mislim da sam na dobrom putu. Svjesna sam da put do zvijezda nije posut samo ružama, ali spremna sam na odricanja. A u daljnjoj bih se budućnosti voljela ostvariti kao dobra majka i supruga. I sama dolazim iz velike obitelji za koju sam jako vezana i oni su mi najjači vjetar u leđa.

Za kraj razgovora, napomenut ćemo da vam je Beta Sudar pravo ime i prezime. Ispričajte nam pokoju anegdotu vezano za vaše ime.

– Uz moje se ime otkako sam se pojavila na sceni vežu pošalice, često sam u anagramima, a puno ljudi misli da mi je to umjetničko ime. Svakakvih sam se nadimaka naslušala, ljudi su stvarno domišljati. Favorit mi je za sada nadimak koji su mi dali forumaši – Beta Crash!

Želite li još nešto dodati, a da vas nisam pitala?

– Ovo je moj prvi intervju za Novi list i jako sam počašćena što ste mi dali priliku predstaviti se vašim čitateljima.