U mojim godinama zabavna glazba koju sam nekad i sama izvodila, nije mi više zabavna. Ipak, volim povremeno poslušati mlađe kolegice i kolege koji danas nastupaju, da budem informirana o njima i da znam kako zvuče i izgledaju na sceni.

U konačnici, glazbu se doista može podijeliti jedino na dobru i lošu, pa dobro mogu zvučati čak i neki instrumenti koji nam se osobno možda manje sviđaju.

Kad razmišljam o instrumentima koje volim, rekla bih da obožavam sopile. Tradicijska glazbena baština je dio mene, a sjećanja na MIK i danas su živa i obojana pozitivom i lijepim uspomenama, rekla je opatijska festivalska glazbena legenda Betty Jurković koja prije spavanja uživa u klasičnoj glazbi i otkrila nam je da je večer prije ovog razgovora slušala Wagnerovu operu »Tristan i Izolda« koju smatra fantastičnom.

Još u najranijem djetinjstvu bila je vrlo muzikalna i na njihovom su se obiteljskom gramofonu uvijek vrtjele ploče, premda u to vrijeme još nije znala da će joj glazbeni put zapravo postati i životni put.

Počela je pjevati kako bi zaradila novac za studij germanistike u Ljubljani. Prijavila se na audiciju za orkestar dirigenta i skladatelja Bojana Adamiča koji se zvao Big Band – Plesni orkestar Radio Ljubljane i odmah je dobila angažman, a toliko je voljela nastupati i s lakoćom osvajala srca publike, da je, kad je završila fakultet, shvatila da se želi nastaviti profesionalno baviti glazbom te svoje planove i ostvarila.

Talentirana kći nizozemske profesorice i opatijskog mikrobiologa, ali i nećakinja »istarskoga kanta ćaće« – Ivana Matetića Ronjgova, ostvarila je vrlo uspješnu glazbenu karijeru i kada danas ocjenjuje neke odluke iz prošlosti poput one kada je zbog posvećenosti odgoju svoje kćeri napustila svjetla reflektora, kaže da je vrlo zadovoljna i da ništa ne bi promijenila.

MIK je oduvijek poznat kao festival dobrih kompozicija, dobrog druženja i svakojakih nepodopština. Ovu fotografiju možemo nazvati »Svi na autu«, a ti svi su – Milan Jurinjak (lijevo), Toni Kljaković, Andrija Fišćur, sjede u autu: Ira Kraljić, Betty Jurković (vozi), Nevia Rigutto, Srđan Brešković, Lada Kos (do Betty), gore sredina: Erol Mlakar, Lidija Percan, desno gore prema dolje: Andrej Baša, Aldo Galleazzi, Mirko Sertić, Mirko Cetinski, Marinko Mlačić, Foto: MIK

18 u 13

Betty Jurković je kao pjevačica na MIK-u nastupila ukupno 13 puta, ali je izvela čak 18 pjesama, i to njih 16 u solo izvedbi i dva dueta.

– U to vrijeme su izvođači na MIK-u pjevali po dvije pjesme i to nije bilo ništa neobično – komentirala je podatak da je u trinaest izdanja Melodija Istre i Kvarnera izvela osamnaest pjesama.

A o prvom pojavljivanju na mikovskim daskama kaže:

– Jako dobro se sjećam pjesme »Pod Lindarom« i te davne 1970. godine kada sam prvi puta nastupila na MIK-u. Sjećam se da su me uzeli među izvođače s velikom rezervom, jer za njih sam tad bila Slovenka i Zagrepčanka.

Nisu znali da mi je barba bio veliki Ivan Matetić Ronjgov i da mi je istarska ljestvica bila u krvi. No, bilo mi je drago kada su se iznenadili nakon moje izvedbe pjesme »Pod Lindarom«.

I danas mi je prirasla srcu, premda je u mojoj karijeri bilo i puno boljih pjesama. Bila mi je to najdraža pjesma s istarskim melosom. A druga pjesma s mog prvog MIK-a, »Gradiću moj lepi« jako je lijepa balada koja se i danas može čuti, a autorica glazbe za nju bila je Heda Piliš, jedna od prvih skladateljica koja je završila studij solo pjevanja i imala prekrasan glas, no ujedno i veliku tremu prije nastupa.

Stoga se posvetila skladateljskom poslu i bila glazbena urednica na radiju. Osobno, nikad nisam imala tremu prije nastupa. Nemam tremu kada izađem pjevati na pozornicu, kao niti kada skočim u more.

Da budem preciznija, mogla sam imati određenu tremu ako nisam bila sigurna u tekst, baš kao i kada bih skočila u more, no ne bih znala kakvo je dno.

Nisu mi se dopadali tekstovi »bez priče«. Takve mi je bilo teško zapamtiti, ali je srećom bilo više onih »s pričom« i kod takvih je interpretacija bila lakša.

Kod veselih pjesama ljudi ne obraćaju toliko pažnju na tekst već više na glazbu. U baladama i šansonama je tekst primaran, a kod brzih stvari sekundaran.

Mi glazbenici bacamo akcent na melodiju, no lijepo je kada je i tekst dobar, a skladateljima je uglavnom tekst ipak sekundaran.

Prvi MIK na kojemu sam nastupila održan je u Pazinu i ja sam se u tom istarskom gradu osjećala fantastično, osjećala sam da sam doma i taj lijepi osjećaj je neizbrisiv, nezamjenjiv.

U to vrijeme je MIK trajao čak 15 dana i u pravom smislu te riječi bio putujući festival – iz mjesta u mjesto je putovala mikovska karavana.

Festival je trajao puno duže nego danas, a sjećam se svih fantastičnih dočeka priređenih za nas. U Istri su nas uvijek na ulazu u mjesto dočekivali u narodnim nošnjama s kroštulama i rakijom.

Prekrasno je bilo, puno smo se družili, zajedno večerali… Može se reći da je bilo naporno, ali uz velik entuzijazam svih izvođača i cijele ekipe dani su brzo prolazili. Perfektni voditelji MIK-a bili su Ksenija Urličić i Ljubo Jelčić.

Apsolutno cijeli program znao je Jelčić napamet i imao je fenomenalnu memoriju osim što je bio izvrstan spiker. Sličnu je memoriju od onih ljudi koje sam poznavala imao i pokojni glumac Ivo Serdar – čovjek koji je s lakoćom pamtio sve tekstove i sjećam se da mu se veliki Fadil Hadžić divio, prisjetila se Betty Jurković.

Milka Čakarun Lenac, Betty Jurković, Nevia Rigutto, Lada Kos, Liliana Budičin Manestar i Lidija Percan na jednom od MIK-ova

Mikovski dueti

Tijekom nastupanja na MIK-u pjevala je dva puta u duetu, i to s Hrvojem Hegedušićem te s Aldom Galleazzijem.

– Ne događa se često da su pjevači ujedno nadareni i za glumu, no Aldo Galleazzi je u svakom slučaju uz pjevački talent imao i onaj za glumu.

Bila sam autorica pjesme koju smo zajedno izveli na MIK-u i sjećam se tog prizora gotovo kao da je bio jučer – nosila sam tamnu haljinu sa šljokicama, preko nje jedan veli travers i nosila sam jedan facol na glavi, a Aldo je bio smiješno obučen.

To je bila jedna pjesma – šou, jedna pjesma sa scenskim nastupom, jer smo svoje »štrace« na kraju izvedbe »hitili na pod«.

Aldo Galleazzi bio je iznimno talentirana osoba te je izveo neke od najpopularnijih pjesama na MIK-u kao što su bile »Frane Merikan« ili »Lipo j’ vino pit«, evocirala je uspomene poznata pjevačica.

Betty Jurković bavila se i skladanjem kompozicija i u tome također bila vrlo uspješna.

– Kad danas poslušam neke od skladbi čija sam autorica, a koje su bile izvedene na MIK-u, zvuče mi dobro, a pjevale su ih Nevia Rigutto, Marinella Malić i Radojka Šverko.

Bilo je to 1979. za pjesmu »Smih« koju je izvela Nevia Rigutto, zatim 1993. za pjesmu »Srebrni dah« koju je izvela Marinella Malić, te 1994. za pjesmu »Nisan šla za ten« koju je otpjevala Radojka Šverko.

Ne bih mogla odabrati koja mi je od te tri kompozicije najdraža, jer teško je ocjenjivati svoj autorski rad, no u svakom slučaju, kada sam »Smih« poslušala četrdesetak godina kasnije, ugodno sam se iznenadila jer već u to vrijeme, pjesma nije bila starinski napisana i da se danas upakira u novu »ambalažu«, vjerujem da bi bila vrlo popularna jer je puna ritmike i sinkopa.

Naime, nisam voljela pjevati po modelu »ajn, cvaj, draj« već sinkopirano, što je zapravo baza za jazz. Vrijeme je prošlo, prijateljstva su ostala, pa se i danas volim čuti s Vesnom Nežić Ružić i Nevijom Rigutto.

Voljela bih još istaknuti da smo pri kreiranju pjesama za MiK odlično surađivale poznata opatijska pjesnikinja Marija Trinajstić i ja i zato su te pjesme koje smo zajedno napravile jako melodiozne.

Bile smo vrlo tolerantne jedna prema drugoj, a tolerancija je jako važna za suradnju.

Metrički sam joj upisala svoju melodiju, odredila točno koje akcente želim i tako su nastale neke od vrlo uspješnih pjesama, i to je istina koju treba reći, a našoj Marici i ovom prilikom zahvaliti za doprinos kvaliteti MIK-a, dodala je Jurković koja je 1974. godine na MIK-u izvela svoju autorsku skladbu »Barke faren« na tekst legendarnog čakavskog barda, Opatijca Drage Gervaisa.

Betty Jurković i Aldo Galleazzi u duetu na MIK-u 1980. godine

Uvijek uvjerljiva interpretacija

Nekad je MIK trajao 15 dana, ali bilo je gušt

Barke faren

U čast 50 godina od nastanka te pjesme i u povodu 180 godina opatijskog turizma, u »Gervaisu« u Opatiji održan je koncert u čast velike karijere Betty Jurković na kojemu je pokazala, sada doista i bez pretjerivanja da su godine samo broj, a glazba u suštini, kad je izvodi diva poput »naše Betice«, može biti samo dobra ili još bolja i nema tu kompromisa.

– U modernim vremenima digitalizacije, najgore mi je kad je razglas preglasan i kada fini glasovi od te silne snage nažalost budu izobličeni.

Nekada su ton majstori tijekom cijelog koncerta stalno bili prisutni, jer svaka dionica pjesme ima svoju snagu i sve to itekako treba znati podesiti.

Danas samo stisnu botun i najčešće nisu stalno prisutni, i to je nešto na što treba upozoriti. U tajne ovog posla dobro se razumijem, budući da mi je pokojni suprug u početku bio ton-majstor, dodala je Betty.

MIK-u je poželjela od srca dug život i da uspije sačuvati čakavsku besedu koja se sve više gubi.

– Sve manje i manje nažalost čujemo naše drago ča, a ja želim da kad dođem u pekarnicu i kažem »molin pinku kruha«, da me svi razumiju.

Kad sam u nekim drugim krajevima, brzo se prilagodim i govorim u duhu tog podneblja i premda svatko ima pravo govoriti »kako ki će«, bilo bi lijepo sačuvati duh jezika.

Voljeti svoj posao jedna je od najvećih nagrada koje se u životu mogu dobiti i ja sam tu nagradu dobila, uz još neke druge koje čuvam kod kuće i podsjećaju me na neke prošle dane i festivale.

Sa svih MIK-ova nemam ni trunke loših uspomena. Svi smo bili entuzijasti i nitko nije razmišljao o novcu kao sada.

Bila je prekrasna atmosfera. Mi smo se veselili tom druženju, i to je jako važno, više smo se veselili druženju nego programu, a danas je obratno – jedan pjevač drugoga proždire, ili su licemjerni, ili ne razgovaraju međusobno.

Novac je pokvario ljude i danas se posvađaju za 10 eura, što ranije nije bilo zamislivo. Nitko nije bio bogat, ali nitko nije bio ni siromašan! Danas su pjevači milijunari – to je strašno!

Jedan nastup za doček Nove godine i može se imati između 50.000 i 100.000 eura u džepu. Ipak, bili smo sretniji jer nismo patili od toga da moramo zgrnuti bogatstvo na brzinu, nismo bili opterećeni zaradom.

Nisu ni današnji izvođači toliko krivi, koliko je kriva politika. Najgore je kada se ona umiješa u umjetnost.

Kada govorim o svojoj karijeri, drago mi je što nisam pripadala nijednom klanu, imala sam luksuznu i komotnu karijeru i nisam trebala nikoga da mi bude menadžer i kada pogledam unatrag – sve se odigralo kako sam željela i zbog toga sam zadovoljna, zaključila je Betty Jurković.

Betty Jurković i Ira Kraljić ili dugo mikovsko prijateljstvo

Betty Jurković na 50. obljetnici pjesme »Barke faren« u »Gervaisu«