Barbaru Kolar i Duška Ćurlića ovog smo tjedna na HTV-u imali prilike gledati u zanimljivom božićnom serijalu »Božić velikih želja«, koji je imao za cilj staviti naglasak na sve one tople emocije koje Božić i predbožićno vrijeme sa sobom nose. Poznati voditelji povodom blagdana otkrivaju nam kako izgleda Božić u njihovim obiteljima, po čemu će pamtiti ovu godinu te što očekuju od nove godine.

Kakve se emocije bude u vama na spomen Božića?

Barbara: Pretpostavljam da su te emocije univerzalne – svima je, vjerujem, na spomen Božića u glavi kakva lijepa slika kao iz sladunjavih filmova koji se ovih dana vrte po svim mogućim televizijama i streaming servisima. Meni je Božić oduvijek dodatno poseban jer je 25. prosinca rođena baka koju sam obožavala, pa su ta raskošna objedinjena slavlja iz djetinjstva duboko urezana u pamćenje.

Duško: Moje su emocije uglavnom lijepe, tople, ljudske i pomalo sjetne zbog svih onih kojih više nema, a bili su veliki dio naših života. Živimo u potpuno brzim vremenima, pokušavamo uhvatiti ritam i često nam promaknu one bitne i jednostavne stvari. I onda je ovo blagdansko vrijeme, na neki način, hvatanje ravnoteže jer smo posvećeni obitelji, prijateljima i sebi samima. Dani su to koji nas podsjete što je doista bitno.

Inspirativni ljudi

Svaka od emisija bila je posvećena jednoj od božićnih želja koje dijelimo. Koje su vaše ovogodišnje želje, ali i božićne želje općenito?

Barbara: Nemam nikakvih senzacionalnih želja. Ili su možda, s obzirom na ova stresna vremena, one najjednostavnije želje – mir, sreća, zdravlje, ljubav – upravo senzacionalne. Čini mi se da nam svima treba malo lijepog, jednostavnog življenja.

Duško: Znam da će utopijski zazvučati ove riječi u buci svakodnevnih loših vijesti i brzine kojom se izmjenjuju i njihovoj površnosti, ali zaista svima želim zdravlje, mir i poštovanje različitosti. To su neke osnove od kojih kreću sve one »manje« želje. Moja blagdanska želja je da svijet bude bolje mjesto za sve nas, a s njim da i mi budemo bolji ljudi.

Jedna od želja serijala »Božić velikih želja« bila je i podsjetiti na pravu svrhu blagdana. Što biste vi rekli, je li se prava svrha blagdana danas izgubila, ili je i dalje ista kao i nekada?

Barbara: Iskreno, ne sjećam se vremena kad se nije govorilo da se izgubio pravi smisao blagdana. Možda bismo trebali prihvatiti činjenicu da stvari u 21. stoljeću jednostavno teško mogu biti kao prije 20, a kamoli 50 ili 100 godina. Čini se da dolaze neki nježniji i empatičniji naraštaji koji će se prema potrošačkoj groznici odnositi s prezirom, no oni su istovremeno okrenuti sebi samima kao nikad prije, tako da će se slika blagdana sigurno i dalje mijenjati.

Duško: Na neki način se izgubila, zaglušena u popustima, akcijama, agresivnim pokušavanjem uvjeravanja da su samo darovi bitni. Jesu, bitni su kao znak pažnje, ali prava svrha je po meni iskrena i dobra želja. Dugo mi se nije dogodilo da na jednom snimanju moram sakriti suze kao u emisiji »Inspiracija«. Ljudi koji hrabro pričaju svoje životne priče, koji to čine s nekom dozom sramežljivosti jer ne rade to zbog »svjetla scene«, koji su nekome inspiracija i onda taj netko tko je imao »manje sreće« i njima samima postane inspiracija. Zaista mi je bila čast da sam mogao snimati takvu emisiju, stvarnu, toplu i ljudsku.

Foto: Renato Branđolica za HRT

Bakalar, škampi, purica

Kako izgleda Božić u vašim obiteljima? Tko je za što zadužen?

Barbara: Budući da u užoj obitelji nemamo djece, a ja obično u prosincu radim u šestoj brzini, nekako smo zapustili običaj kićenja jele i moram priznati da svake godine žalim za tim. Jedno od najljepših sjećanja iz djetinjstva mi je pravo, živo božićno drvce, pri čemu zvijezda na vrhu obavezno dotiče strop. Slobodno vrijeme, druženje s ljudima koje rijetko vidim jer više ne žive u Hrvatskoj, opuštenost, smijeh, svjesno pretjerivanje u delicijama bez grižnje savjesti… To je otprilike slika mog Božića. Ne dam se uvući u histeriju blagdanske groznice, tako da uglavnom uspijem psihički neokrznuta proklizati tijekom tih nekoliko dana.

Duško: Mi se svi skupimo i puno je smijeha, priča, sjećanja. Intimna je to stvar i ne volim javno govoriti o tome, ali velika smo obitelj, s novim generacijama koje dolaze i blagdani su rijetki trenuci kad se okupimo svi skupa. Kako volim kuhati, tako se trudim što više u tome sudjelovati, bez nekih pretencioznih pokušaja, ali od gušta. Kako sam najstariji, nitko se ne usudi prigovoriti mojim majstorijama (smijeh). Supruga je na sebe, uz pomoć mlađih, preuzela onaj slađi dio kolača i onih finih mirisa cimeta, oraha, lješnjaka i ostalog što asocira na blagdane.

U čemu najviše uživate, a od čega zazirete?

Barbara: Darujemo sitnice, a iako obožavam kuhati, za debljanje su zaduženi moji roditelji jer se u pripremu tradicionalnih specijaliteta ne miješam ako baš ne moram.

Duško: U okupljanju svih i onoj dobroj atmosferi i toplini. Zazirem od skupih darova i javnog pokazivanja prestiža tih istih. Nisam škrt čovjek i volim lijepe stvari, ali to nije bit.

Kojih se blagdanskih tradicija ne odričete?

Barbara: Bakalara na bijelo i škampa na buzaru za Badnjak i neke oveće ptice s mlincima za Božić. O svemu ostalom možemo pregovarati, haha.

Duško: Smijeha, kolača, dobrih želja i svega onog što me tih dana u nematerijalnom smislu čini sretnim i ispunjenim. Znam da zvuči općenito, ali trebalo bi mi nekoliko stranica da napišem odgovor. Tradicionalno želim svima sve. Eto.

Treba sanjati

Još malo i oprostit ćemo se od 2022. Po čemu ćete najviše pamtiti ovu godinu?

Barbara: Potpuno sam kriva osoba za rezimee bilo koje vrste jer najčešće zaboravim barem pola stvari koje bi drugi sigurno zapamtili. Ali, evo, kad bolje razmislim, bila je ovo sasvim dobra godina, osobito u usporedbi s onom prethodnom. Radila sam na brojnim zanimljivim projektima, bila uglavnom zdrava, provodila puno vremena s dragim ljudima i ponovo intenzivnije putovala. Tako da – neću prigovarati.

Duško: Po puno posla koji sam odradio, neke s većim, neke s manjim uspjehom, po kroničnom nedostatku vremena, po ovom strašnom ratu koji nas je na brutalan način podsjetio kako u trenu sve može otići k vragu, po nekim osobnim uspjesima i neuspjesima, po još čudu sitnica koje su obilježile prošle dane.

Jeste li prošle godine imali novogodišnje želje i planove i jesu li se oni ostvarili?

Barbara: Davno sam odustala od donošenja novogodišnjih odluka i planova – prelako je izračunati koliko je vremena potrebno da barem neki od njih padnu u vodu, haha. Radije se držim one da je svaki novi dan stvoren za neki novi početak.

Duško: Znate da se te želje ne govore glasno, ali da, imao sam ih i neke su se ostvarile, a neke prenosim u sljedeću godinu. Snove i želje nitko ti ne može ograničiti, pa prema tome zašto ne sanjati…

Kako ćete provesti silvestarsku noć?

Barbara: Pred televizorom – moram provjeriti kako nam je ispao novogodišnji program, haha.

Duško: Još nije točno definirano jer postoji nekoliko opcija, ali budući da sam čitavu godinu okružen s mnogo ljudi, mislim da će nam izbor pasti na intimnija druženja s ljudima s kojima je gušt biti u društvu.

U ovim blagdanskim danima često smo pred malim ekranima i uživamo u prigodnom televizijskom programu. Kojim se božićnim filmovima vi najviše veselite?

Barbara: Mislim da »onako usput« pogledam desetke naslova koje zaboravim čim počne odjavna špica, ali mi zato svake godine iznova »Zapravo ljubav« i »Ljubav i praznici« budu melem za raspoloženje.

Duško: Osobno sam imao takav radni tempo da sam jako malo pred ekranom, ali sve ono što bih inače smatrao pretjeranim kičem, u ovo doba mi onako baš sjedne. I da, primijetio sam da se više vraćam nekoj glazbi koju možda dulje nisam u komadu slušao, pa se opet stari dobri CD nasvira svega i svačega.

Foto: Renato Branđolica za HRT

Dar i povjerenje

Vratimo se malo poslu… Iza vas je i još jedna uspješna sezona showa »Zvijezde pjevaju«. Po čemu je, ako se vas pita, ova sezona bila posebna?

Barbara: Bila je to sezona puna noviteta – od nove scenografije, nekih novih žanrova i mentora koji su se u toj ulozi okušali prvi put. No vjerujem da je za iznimnu gledanost zaslužna kemija ili alkemija koja se dogodila između natjecatelja, žirija i publike, a koju je nemoguće predvidjeti ili je kontrolirati i njome upravljati. Imam osjećaj kako su se svi uključeni sjajno zabavljali, pa to onda prenosili i na gledatelje. Za posljednju emisiju u studiju se doslovno tražilo mjesto više, čak su nas i kolege s nekih televizija iz regije preko društvenih mreža kontaktirali sa željom da pogledaju show i uživo.

Duško: Nova scena, novi parovi, novi žanrovi i puno dobrih vibracija i dobrih novih poznanstava. Teško je 11 sezona, a opet u nekom novom medijskom okruženju, koje diktira neka svoja nova pravila, biti zanimljiv i zabavan, a ne prijeći granicu dobrog ukusa i još biti i gledan. Ekipi je to uspjelo i dobar je to osjećaj nakon svega.

Nazivaju vas najskladnijim televizijskim parom. Možemo li reći da je vaša suradnja toliko duga i uspješna da već možete i čitati misli jedno drugome, kao što ste izjavili u jednom intervjuu?

Barbara: Lakoća našeg zajedničkog rada polako, čini se, postaje legendarnom, haha. Nije za to zaslužan samo dugogodišnji staž – prije svega je u pitanju vrlo sličan senzibilitet uz kolegijalno poštovanje i veliku odgovornost prema poslu koji oboje volimo. S Duškom mi je svaka suradnja lišena nepotrebnog stresa i obogaćena dobrim raspoloženjem. A onda to valjda prijeđe i preko ekrana.

Duško: Veliki je dar raditi s osobom kakva je Barbara, iz puno razloga. Da, već puno godina ljudi nas doživljavaju kao »komplet« pa se pojave i neke smiješne i pomalo bizarne situacije, ali ono što je bitno jest zaista posebna energija koju imamo među sobom. Povjerenje koje imamo jedno u drugo. Znate, nemate uvijek dobre dane i jednostavno morate izaći pod svjetla i biti koncentrirani i zabavni i ne znam što, a nije vam ni do čega. E, tu uskače onaj drugi, bez puno pitanja i bez puno filozofiranja. Mislim da kao voditeljski televizijski par sa scene još dosta toga možemo dati i nadam se da će biti prilike.

Mir, sreća, zdravlje

Oboje ste karijeru započeli na radiju. Po čemu pamtite te dane?

Barbara: Ja sam i dalje radijski čovjek – svaki sam radni dan u eteru Top radija od 9 do 13 sati. Nakon gotovo 30 godina za mikrofonom moram reći kako za mene radio još uvijek ima tu neku osobitu čaroliju – mogućnost doprijeti u dušu, zagolicati maštu, biti informativan i brz, a već u sljedećem trenutku topao i najbolji prijatelj. Radio podnosi loše frizure i loša raspoloženja, ali brzo raskrinka dosadne ljude bez karaktera. I u svako doba dana i noći svira glazbu, a s glazbom je sve ljepše.

Duško: Meni je radio značio puno i mislim da bi svatko tko kreće u ovaj posao trebao neko vrijeme provesti tamo. Osobno me radio kao medij vrlo jako definirao profesionalno. Radio je brz medij, a opet nauči te da slušaš, da dobiješ osjećaj za vrijeme, da budeš iskreno zainteresiran, bez obzira na to je li to područje o kojem puno znaš ili si potpuni laik. Radio je prva ljubav čije lekcije zapamtiš i s vremenom shvatiš. Žao mi je što, iskreno, nemam vremena ponovo raditi u eteru, ali tko zna…

Od prve suradnje prije 15-ak godina odradili ste brojne televizijske projekte. Što biste još voljeli zajedno voditi, a dosad niste?

Barbara: Svaki je novi izazov dobrodošao! Ali, evo, da ponovim dobru staru želju o vođenju Eurosonga… Iako mi se čini da njezina realizacija svaki put kad je spomenem postane još malo udaljenija.

Duško: Svaki posao s Barbarom je izazov i gušt, ne da ti da se ulijeniš, haha. Ako već govorimo o snovima, onda bih, recimo, volio s njom voditi Eurosong jednom kad pobijedimo, haha. Zato autore molim da požure biti jako kreativni pa tko zna…

I za kraj – što biste poželjeli našim čitateljima, a što sebi, u povodu Božića i nove godine?

Barbara: Pa, da se vratimo na početak – uobičajeni »mir, ljubav, zdravlje i sreća« nikad ne zastarijevaju! Ne bi škodilo malo boljeg standarda, čisto da se možemo opušteno baviti i neegzistencijalnim stvarima koje nas u konačnici čine boljim i zanimljivijim ljudima s kojima je ugodno živjeti.

Duško: Poželio bih im sve ono što možda ne kažu naglas i što negdje čuvaju u sebi da im se ostvari i da nikada ne zaborave na ono bitno, a to su jednostavne stvari koje je najteže iskreno živjeti. Zdravlja i malo sreće, to neka bude osnova svih dobrih želja. Isto to želim i sebi i svojim najbližima.