Tjedan Dore je iza ugla; s izvođačima i njihovim uzdanicama za što bolji plasman već ste se mogli upoznati, a voditeljski par već vam je dobro poznat.

Barbara Kolar i Duško Ćurlić ponovno će udružiti svoja voditeljska umijeća kako bi prvi put kao voditeljski par stali na opatijsku pozornicu Dore.

Uspješne suradnje na brojnim projektima, prijateljstvo i kolegijalnost krasi novi-stari voditeljski par.

S Barbarom Kolar i Duškom Ćurlićem razgovaram o mnogim pojedinostima njihove suradnje te o Dori i Eurosongu.

Hrvatska Televizija prvi vas je put spojila u voditeljski par Dore. Kakve su bile reakcije na to što ćete nakon toliko godina suradnje zajedno voditi i festival Dora2025?

Barbara: Naše su reakcije, usuđujem se reći, bile vrlo predvidljive – sreća, zadovoljstvo i onaj neizbježni „Konačno!“. Taman za ravnotežu onima koji su pomislili: „O ne, evo njih opet!“, hahaha. Duško i ja već dugo, kao što znate, surađujemo na nekim dobro uhodanim projektima, ali ovo je baš odličan novi izazov – jako puno posla, ali posla koji volimo, na lijepome mjestu, u okruženju glazbe koja već sama po sebi sve čini boljim. Puno pozitive, puno uzbuđenja. Baš se veselim.

Duško: Moram priznati da sam se jako razveselio kada sam čuo da ću sa svojom kolegicom Barbarom voditi Doru! Do sada sam radio s mnogim kolegicama i kolegama, ali tako se dogodilo da Barbara i ja nikad nismo zajedno stali na scenu Dore. Moram reći da sam se baš razveselio, a moram priznati i da imam malu tremu. Obožavam surađivati s Barbarom i s njom dijeliti scenu. Povjerenje je ta ključna riječ koja nas spaja uz apsolutno poštivanje onoga drugoga.

Dugogodišnji ste suradnici, a mnogi vas često spajaju u sintagmi „…kao Duško i Barbara!“ Je li ta dugogodišnja suradnja pomogla i prilikom priprema za Doru koju ćete prvi put voditi u duetu i kako teku pripreme?

Barbara: Pa iskreno, naše će zajedničke pripreme početi kad se nađemo u Opatiji bajnoj. Za pretpostaviti je da će do tada svatko ponaosob naučiti scenarij, pa ćemo ga onda kroz razgovor i probe pokušati prilagoditi sebi, kako sve one činjenice koje valja izreći, ne bi bile suhoparno izgovaranje teksta kao da smo u školi na ispitivanju gradiva koje smo naučili napamet, ali ga nismo baš u potpunosti razumjeli. Koliko god nešto bilo formalno i svečano, ako je u pitanju show, moralo bi barem djelovati jednostavno i nonšalantno.

Duško: Dobar je osjećaj što nas doživljavaju kao voditeljski tandem. Bilo je i smiješnih situacija, primjerice, kada me upoznaju s nekim poslom i podrazumijeva se da ću ja to prenijeti kolegici Barbari. Ljudi su doživjeli kao jedno voditeljsko biće. Često se šalim da sam ja ustvari Gospodin Kolar, hahaha! Naše dugogodišnje prijateljstvo olakšava nam poslovni odnos i suradnju na sceni. Pripreme su još uvijek na razini odabira odijela, razgovorima i dogovorima. Na detaljima ćemo raditi kada dođemo u Opatiju.

Zašto volite surađivati jedno s drugim?

Barbara: Puno je tu slojeva međusobne naklonosti, razumijevanja, prijateljstva i profesionalnosti, da nabrojim samo neke, koji su kroz godine našli način da prorastu tkivo zadataka koji se stavljaju pred nas. Moguće je, naravno, raditi i s ljudima koje ne poznajete, koji vam čak nisu niti dragi, a da to gledatelji uopće ne primijete. Ali u društvu prijatelja uvijek je rezultat bolji, a osobni osjećaj nakon obavljenog posla neusporediv.

Duško: O tome zašto volim raditi s Barbarom, mogao bi se i roman napisati. Kroz puno godina nanizalo se puno emisija i različitih događanja koje smo zajedno vodili. Dovoljan je samo jedan pogled, izraz lica ili kakav drugi oblik neverbalne komunikacije da shvatim što trebam napraviti. Događale su se situacije u kojima smo se međusobno izvlačili iz nepredviđenih situacija i nikada si jedno prema drugome nismo uzimali prostor. Jednostavno, poštovanje prema Barbari kao kolegici i veliko povjerenje. Zaista poštujem i privatno, a i poslovno.

Dora se ove godine ponovno vratila u Opatiju, ovoga puta s tri natjecateljske večeri, no cijeli tjedan bit će obilježen aktivnostima i programima oko Dore. Koliko je program Dore ove godine uzdignut na novu razinu i sviđa li vam se on?

Barbara: Moje je iskustvo s Dorom prilično ograničeno pa nisam sigurna da mogu napraviti utemeljenu komparaciju. Prije četiri godine, jedini put kad sam bila u ulozi voditeljice s tri krasne kolegice – Danielom Trbović, Doris Pinčić i Jelenom Glišić; bili smo u gotovo netom proglašenoj postcovid slobodi, no još uvijek uglavnom pod zaštitnim maskama i s preporukama za održavanje propisane distance. Dora je imala samo jednu natjecateljsku večer. Ove godine ih imamo tri, uz svečano predstavljanje sudionika i poseban retro koncert dan prije finala – sigurna sam da zabave neće nedostajati.

Duško: Dobar je osjećaj da je Dora ponovno u Opatiji. Prirodna je ta simbioza. Uvijek se osjeti poseban šušur, prisutne su male nervoze, a, možda ne biste vjerovali, tulumari se vrlo malo. Kada se radi, onda se zaista radi, eventualno nakon finalne večeri dođe vrijeme za opuštanje s kolegama s kojima praktički živiš tjedan dana. Kada govorimo o novoj razini Dore, Doru čine pjesme. Ove godine ima zanimljivih pjesama, a vjerujem da će biti i zanimljivih scenskih nastupa.

Mnogo pjesama i izvođača sudjeluje u ovogodišnjem natjecanju. Jeste li ih sve preslušali te što mislite o raznovrsnosti skladbi? Zadovoljavaju li one vaše ukuse?

Barbara: Sviđa mi se što su zastupljeni doista raznoliki žanrovi i izvođači možda naoko i neusporedivih izričaja. Mislim da upravo ta šarolikost Doru i čini posebnom jer nije festival obojen, primjerice, lokalnim melosom niti okuplja ljude koje nužno veže sličan glazbeni ukus i interes. To je zacijelo najbolja platforma na kojoj se mogu predstaviti mladi gotovo potpuno nepoznati autori pod istim uvjetima kao i neka etablirana imena. Sasvim sigurno neće baš sve biti po svačijem pa tako ni mojem ukusu, ali je odlična prilika da se taj ukus malo preispita pa možda i proširi.

Duško: Za Eurosong, a to vrijedi i za Doru, volim reći da je to onaj „kolač viška“ koji vam ne treba, no na koncu ga pojedete i nije vam žao. Doru svatko gleda iz svoje perspektive – netko da se opusti, netko da se nasmije, netko jer zaista voli to natjecanje. Drago mi je da se o Dori ponovno priča kao projektu, kao platformi na koju se prijavljuju mladi izvođači, ljudi koji traže mjesto pod estradnim nebom, ali mi je i drago što su neka poznata imena ponovno na Dori.

Doima li vam se da je atraktivnost, popularnost i interes, što za Doru, što za Eurosong, narastao posljednjih godine uslijed uspjeha Leta 3 i Babyja Lasagne? Veseli li vas što se mnogo priča o Dori?

Barbara: Dobri rezultati naših predstavnika na Eurosongu bez sumnje potiču interes za Doru! Čini mi se da je to usporedivo sa sportskim uspjesima – primjerice sad su naši rukometaši briljirali na Svjetskom prvenstvu pa odmah više mališana želi trenirati upravo taj sport, a kad se igraju ispred zgrade zovu se međusobno imenima naših reprezentativaca. U godinama loših rezultata na međunarodnoj sceni, lako se uvuče malodušnost i uvjerenje kako nemamo snagu, veličinu ili čak novac da se nametnemo kao favoriti. Drago mi je da se pokazalo da su nam uz dobru pjesmu i vrhunski nastup sva vrata ipak otvorena.

Duško: Ovih dana mogli ste gledati 75. izdanje festivala Sanremo na kojemu su nastupili velikani poput Duran Duran, Jovanottija ili Giorgije. Naravno da je to neusporedivo s Dorom, ali lijepo je da Hrvatska ima takav festival i da se o njemu priča. Baby Lasagna je na Eurosong donio svoju sjajnu priču i energiju, kao i njegovi prethodnici iz Leta 3 koji su ponovno skrenuli pozornost na hrvatsku glazbenu scenu, točnije na naše predstavnike na Eurosongu.

 Veljača i ožujak čine razdoblje kad saznajemo većinu pjesama koje će se naći na Eurosongu. Uspijevate li i imate li običaj pratiti što druge zemlje šalju na Eurosong?

Barbara: Sve pjesme obično čujem tek u svibnju kad dođe vrijeme za Eurosong. Ali onda, najčešće koncentrirano, popratim sve večeri podjednako zainteresirana za pjesme u natjecanju kao i za prateći show koji priprema zemlja domaćin. Ipak je to najveće slavlje popularne glazbe na našem kontinentu, pa i šire.

Duško: Kako sam već 18 godina komentator Eurosonga za Hrvatsku Radioteleviziju, tijekom mjeseca ožujka preslušam koje će se pjesme naći na pozornici Eurosonga. Nekad ti se pjesma jako svidi na prvo slušanje, ali izostane scenski nastup. I obratno, nekad vam pjesma prođe ispod radara, no na prvoj-drugoj probi doživite pozitivno iznenađenje prateći što su umjetnici pripremili.
Mislim da bi svi trebali voditi računa o tome da budu svoji. Nema trenda ili onoga što je poželjno za Eurosong. Vjeruj u sebe, svoju priču i ljude s kojima radiš i pritom rezultat neće izostati. Najbolji primjer toga je i naš Baby Lasagna.

I za kraj, završimo raspjevano, koje su vaše najdraže skladbe s minulih Dora? Eurovizijski rečeno, kojim pjesmama biste dali 12 bodova?

Barbara: Jao, to mi je stvarno teško izdvojiti! Bilo je sjajnih pjesama koje su završile kao predstavnice na Eurosongu, ali i onih koje se unatoč zanimljivosti nisu tako uspješno nametnule. Za neke sam možda i zaboravila da su bile na Dori, dok su mi druge postale sinonimom za to natjecanje. Ali evo, mislim da bih većinu naših pobjednica znala otpjevati da me probudite usred noći, pa to valjda znači i da zaslužuju neku visoku ocjenu.

Duško: Bilo je sjajnih pjesama, ali zanimljivo da neke od njih nisu pobijedile. Pada mi na pamet Nina Badrić s pjesmom „Čarobno jutro“. Prilikom tog nastupa na, ako se ne varam, natkrivenoj Ljetnoj pozornici u Opatiji, vladala je takva tišina u auditoriju. Nina je prvim tonovima potpuno zaokupila pažnju. Jedan poseban osjećaj i posebna pjesama. Na Dori smo imali pankere u liku benda Kawasaki 3P koji su bili preteča malo žeščih zvukova, a par godina nakon njih na Eurosongu je slavio bend Lordi iz Finske. Volim spomenuti sjajnu Gabi Soža s pjesmom „Tebe nema“ koju su napisali Jasenko Houra i Rajko Dujmić. Nikada neću zaboraviti taj nastup i snagu koju je imala u svome glasu. Bilo je na Dori još mnogo pamtljivih nastupa.