Punat, Šibenik, Zadar i Varaždin u skorije vrijeme, potom Wroclaw, Zagreb, Ljubljana, Madrid, Beč, a u sljedećoj godini velika turneja diljem Europe.

To je tek djelić itinerara Baby Lasagne u sljedećih nekoliko mjeseci. Istranin je velikim stilom započeo svoju karijeru koja se sve više zahuktava. Nakon zagrebačke i štokholmske pozornice, Marko Purišić alias Baby Lasagna pohodio je niz festivala i održao niz koncerata kojima publici nastavlja predstavljati svoju glazbu.

»Don’t hate yourself, but don’t love yourself too much«, » IG Boy«, »And I« te neizostavna uspješnica »Rim tim tagi dim« pjesme su koje je ovaj izvođač i autor objavio, no u njegovom opusu postoje i druge koje je skladao te koje izvodi na svojim koncertima.

Volim sve kako je

Ususret njegovom koncertu koji će održati ove subote 27. srpnja na plaži Medane u Puntu, o brojnim pojedinostima njegove karijere, odnosu Marka i Babyja, pjesmi »Bigi Bigi Bum« te još o mnogočemu, razgovarali smo s Baby Lasagnom.

Marko/Baby, najavljujemo vaš srpanjski koncert u Puntu. Nakon Eurosonga gdje ste polučili uspjeh, održali ste niz koncerata i nastupa. Jeste li se uhodali u taj tempo? Jeste li u prvim koncertima znali točno što želite dobiti ili je trebalo nekoliko koncerata da se vi i vaša ekipa uhodate?

– Uhodavanje još traje, ali to je i nekako uzbudljivo i zabavno. Još uvijek istražujemo mogućnosti, otkrivamo vlastita ograničenja i što možemo činiti u njima da šou bude uzbudljiv, a tim složan. Presretan sam i oduševljen ljudima s kojima radim i ne mogu dovoljno izraziti vlastitu sreću zbog toga.

Ljeto provodite radno, nizom koncerata, a medijskih pojavljivanja i ostaloga… Kako izgleda vaša ljetna svakodnevica? Imate li pritom vremena za uživanje u ljetnim radostima?

– Uživanje na moru je drastično spalo, ali kao što sam i rekao – stvarno obožavam svoj tim i posao s njima se zaista čini kao ekskurzija. Sigurno, ima napornih momenata, ali uopće se neću žaliti. Volim sve kako je.

U podcastu kod Tatjane Jurić rekli ste da živite dualnost. Možda je pritom i dobrodošla uloga Baby Lasagne kao vašeg scenskog alter ega. U proteklim mjesecima mnogi su govorili kako ste na sceni šoumen sjajnog scenskog nastupa dok ste u izjavama i intervjuima staloženi, ponekad i povučeni. Stoga, koliko se Marko Purišić i Baby Lasagna razlikuju? Izražavate li kroz Baby Lasagnu nešto u što se Marko možda i ne bi htio upustiti? Koliko taj osmišljen lik Baby Lasagne doprinosi?

– Pa, malo je teško odgovoriti na ovo pitanje s obzirom na to da se u obje situacije ponašam prirodno, bez neke pretjerane misli o samome nastupu – bilo medijskom ili glazbenom. Na pozornici se prepustim glazbi, želim zabaviti ljude i želim se dobro provesti. S druge strane, razgovor s novinarima koji su mi često stranci, nije mi nešto sasvim prirodno te sam malo suzdržaniji. S treće strane, kada sam u svoja četiri zida i uživam u društvu najbližih, nisam baš povučen. Mislim da ovo nije specifična karakteristika koja pripada rijetkima. Svatko se ponaša sukladno situaciji.

Pokušavam biti zahvalan

U svijetu znanstvene fantastike, kako bi se Marko Purišić i Baby Lasagna družili jedan s drugim?

– Ne bi se družili. Marku bi Lazanja išao na živce (smijeh).

Uslijed sve slave koju ste doživjeli nakon Eurosonga, postoji li neki segment života koji je ostao »na čekanju«?

– Teretana. Svu mentalnu snagu ulažem u glazbu pa nemam snage uvijek otići na trening i paziti što jedem. Trenutačno sam najdeblji što sam bio u posljednjih nekoliko godina. Od Dore do sada udebljao sam se oko 9 kilograma, hahaha.

Vaš rad privlači veliko zanimanje javnosti na svakom koraku. Postali ste megapopularni u zemlji i izvan nje. Prija li vam sve to? Sva slikanja, selfieji, obožavatelji, pa i ovakve medijske obaveze… Dođe li vam »štufno« svega toga? Nedostaje li vam ona, da je tako nazovem, anonimnost u nekim svakodnevnim životnim trenucima?

– Pa ne znam. Ponekad te stvari znaju biti izazovne, ali trudim se ne zaranjati u negativu. Svaki posao nosi svoje izazove i jedan od izazova moga posla jest to. Držim na umu da je sve što mi se dogodilo nešto za čime mnogi teže i za čime sam i ja težio, pa zato pokušavam biti zahvalan.

Jeste li imali vremena prilagoditi se tom »novom životu« ili su vas te okolnosti uvukle u vrtlog?

– Navikao sam se, navikavam se.

Jeste li, prije svog uspjeha koji ste polučili, zamišljali i maštali o tolikom broju nastupa u i izvan zemlje i svemu najljepšem što taj posao donosi?

– Kao dijete sam maštao, onda kao tinejdžer, i onda opet kao mladić. Pravu turneju i njene izazove tek imam okusiti. Tek ćemo 2025. godine vidjeti jesam li sanjao pravu stvar ili sam romantizirao nešto što je u stvarnosti nekompatibilno s mojim željama.

Foto: Elizabeta Ružić

Sretan sam

Što na vašim koncertima izazove najveću reakciju publike? Je li to možda još uvijek onaj poznati pokret rukom u »Rim tim tagi dimu« koji mnoge natjera da zaplešu?

– »Rim tim tagi dim« je pjesma koju svi znaju pa ona dobiva najveću reakciju. Kao što svaki izvođač ima svoj najveći hit, tako je to moj. Ipak, presretan sam koliko ljudi pjeva ostale pjesme koje su vani, ali i one koje nisu vani. Sretan sam jer ogromnu reakciju 10 od 10 puta dobije sljedeći singl koji će biti objavljen, »Bigi Bigi Bum.« Ljudi se na njoj najviše rasplešu, skaču i pjevaju. Meni je to osobno možda najdraži dio koncerta.

Što osjećate tijekom koncerta dok nastupate pred velikim brojem ljudi? Na pozornici Exita, primjerice, istaknuli ste veliko zadovoljstvo.

– Teško je opisati osjećaje kroz koje osoba prolazi nastupajući s vlastitom pjesmom pred ogromnom publikom, a ona radosna pjeva i pleše. To je nešto što zaista ne mogu usporediti ni sa čime ovozemaljskim. Adrenalin, uzbuđenje, ponos, poniznost, strah… Sve se nekako zblenda i pojavi se ona sreća zbog koje je vrijedno putovati satima, spavati samo nekoliko sati, tresti se od treme i slično.

Tko vam je tijekom karijere ili života dao najbolji savjet i kako je on glasio?

– Ne znam. To je ipak preteško pitanje u ovom trenutku, hahaha.

Što ste u proteklih šest mjeseci, koliko šira publika prati vaš rad, naučili o sebi, glazbi, životu i svemu ostalome?

– Kao i ovo prošlo, ovo pitanje zaista iziskuje konkretan i dugačak odgovor o kojemu treba dobro promisliti. Ali ako moram nešto reći: naučio sam da mogu više podnijeti nego što sam mislio.

TRAFIK!

Vaši eurovizijski kolege Joost i Käärijä objavili su duet »Trafik.« Jeste li poslušali njihov uradak i sviđa li vam se?

– Jesam i odličan mi je. TRAFIK!

Za pred kraj, u opuštenom tonu. Vi niste prvi poznati Baby na našoj estradi. Pamti se i Baby Dooks iz Bolesne braće. Bi li ta postava dvojice Baby bila zanimljiva pretpostavka kakvoj glazbenoj suradnji koju bi slušale sve generacije (smijeh)? Pritom, znamo kolike je kreativne stvari Dooks napravio u Braći.

– Za vrijeme njihove eksplozije ja sam bio dijete pa se i slabo sjećam njihova rada. Znam da sam jednu pjesmu obožavao, ali ne znam koju – spominjao je djevojku sa šibicama.

I konačno, kojim biste stihom iz svojih pjesama pozvali publiku na vaš koncert u Puntu?

-«I’m no better, don’t get me wrong. I’m as ugly as anybody, let’s all sing along.«