DANAS NA HRT-U

Antonija Hrvatin Roth, autorica filma “Kuća kruha – Betlehem“: Paradoks života u Svetoj zemlji

Marko Dobrecović

O njenom novom filmu koji će se večeras prikazati na televiziji, razgovarali smo sa scenaristicom i režiserkom Antonijom Hrvatin Roth



Danas, na Veliki petak, premijerno na Prvom programu (HRT-HTV1) s početkom u 20.15 sati prikazuje se dokumentarni film „Kuća kruha – Betlehem“ autorice i redateljice Antonie Hrvatin Roth. Ekipa Hrvatske televizije posjetila je Betlehem u završnoj fazi ratnog primirja i doznala kako preživljavaju tamošnji stanovnici. Franjevci okupljeni u Kustodiji Svete Zemlje stup su održivosti tamošnjih kršćana i osnivači brojnih institucija – od škola, vrtića, bolnica, sveučilišta, do mjesta okupljanja.


 


O njenom novom filmu koji će se večeras prikazati na televiziji, razgovarali smo sa scenaristicom i režiserkom Antonijom Hrvatin Roth.




 


Antonija, vaš posljednji posjet Izraelu(Svetoj zemlji) iznikao je dokumentarni film „Kuća kruha – Betlehem“. Koji su bili razlozi i motivi vašeg posjeta  i jesu li zacrtali željeno?


 


Tijekom prošlog posjeta Svetoj zemlji, djelomično sam upoznala životne okolnosti tamošnjih kršćana što me potaklo na razmišljanje o snimanju filma. Zahvaljujući hrvatskom franjevcu fra Sandru Tomaševiću i njegovom iskustvu života i služenja u Betlehemu, dobila sam detaljan uvid u probleme obitelji, djece i djelovanja Crkve i odlučila da bi to bilo dobro prikazati u hrvatskoj javnosti kako bi vidjeli u kakvim okolnostima žive kršćani, te kakva im je budućnost. Važnost tog projekta prepoznalo je i uredništvo Hrvatske televizije koji su mi dali potporu u ostvarenju. Povod za odlazak  bio blagoslov Kapele hrvatskih svetaca i blaženika koja se gradi od 2022., a čiji smo blagoslov i polaganje temeljnog kamena tada pratili, pa da bismo priču zaokružili koja je zaista povijesna za našu zemlju, odlučili smo pratiti i završetak.  I taj se događaj trebao ostvariti u studenom 2023., no u listopadu je nažalost počeo rat i sve je bilo odgođeno. Čekali smo pravi trenutak, osluškivali političke prilike i kad su  se stvorili uvjeti za to, krenuli smo pripremati put. Tu moram istaknuti fra Tomislava Glavnika, pokretača cijelog projekta i organizatora ovog blagoslova, koji nam je bio potpora u pripremi i realizaciji, koji nas je uvjerio da će sve biti dobro i da ćemo ovaj put uspjeti otići te blagosloviti i otvoriti Kapelu. No, to je jedan manji dio koji mi obrađujemo u filmu, a veći je  posvećen životu tamošnjih ljudi i suradnji s franjevcima. Bilo je tu puno neizvjesnosti, jer je tamo ipak ratno stanje koje bitno otežava snimanje i pristup nekim lokalitetima. Cilj je bio  prikazati život kršćana toga gradu koji trpe zbog ratne situacije i koji se svakodnevno iseljavaju zbog izuzetno loših životnih uvjeta.



 


Posjetili ste Betlehem koji je u fazi primirja. Kako živi tamošnji stanovnici, što kršćanski svijet, što uslužni sektor i svi drugi slojevi društva?


 


Situacija je u Betlehemu bila teška i prije ovog posljednjeg rata, a danas je jedva izdržljiva i to ponajviše zbog ograničavanja slobode kretanja. U filmu govore vlasnici suvenirnica i restorana,  koji ističu da više od 15 mjeseci nisu izašli iz grada, da ne mogu doći do Jeruzalema, što ih često odvaja i od obitelji i normalnog života. Oni žive od turizma, kojega već godinu i pol nema. Prazni su restorani, trgovine, sve je pusto, a mnogo toga i zatvoreno što lokalno stanovništvo gura u teško siromaštvo.


 


Tko su bili vaši sugovornici  i po čemu su zanimljivi?


 


Glavni sugovornik u filmu je fra Sandro Tomašević, ravnatelj Franjevačkog dječačkog i prvi nearapin koji ga vodi. U filmu govore i vlasnici suvenirnica, koji pripadaju tradicionalnoj palestinskoj obitelji, vlasnik obiteljskog restorana koji svjedoči o svom preživljavanju, medicinske sestre u jedinoj pedijatrijskoj bolnici na Zapadnoj obali, profesori u prvoj osnovnoj školi na Bliskom istoku, ali i glavni Kustod Svete zemlje fra Francesco Patton. Sugovornik nam je i gradonačelnik Betlehema Anton Salman koji otkriva kako se taj grad snabdijeva s energentima i vodom i što ih najviše muči. Ugostila nas je i jedna palestinska obitelj, a posjetili smo i dvije žene, jednu iz Srbije i jednu iz Hrvatske koje su se udale za Palestince i odlučile nastaviti život u Palestini.



Družili ste se i s Hrvatima u Betlehemu – primjerice s riječkim franjevcem fra Sandrom Tomaševićem. Što vam je on rekao?


 


Zahvaljujući njemu, koji nam je dogovorio sva snimanja i pripremio teren za naš dolazak, uspjeli  u samo 7 dana sve snimit. Fra Sandro ili kako ga domaći zovu abuna u prijevodu znači ”naš otac”, omiljen je i djeci i odraslima, potpora u svim poteškoćama, a kroz njegovo iskustvo upoznat ćemo kako izgleda tamošnji život jednog svećenika te koliko je važan međureligijski dijalog i ekumenizam u svakodnevnom životu. On nas vodi kroz dječji dom, Baziliku Rođenja Isusova i špilju, pokazuje nam krajolike Svete zemlje, te nas vodi u pustinju gdje nam otkriva najpoznatije samostane na svijetu, život beduina i važne povijesne znamenitosti.



 


Film „Kuća kruha – Betlehem“ bit će prikazan na Veliki petak uoči Uskrsa. Koliko u filmu tematizirate taj najveći kršćanski blagdan i ostale vjerske teme, kojih je Betlehem itekako poprište?


 


Mi u filmu ne tematiziramo izravno najveću kršćansku svetkovinu, no ono što prikazujemo kroz svjedočanstva ljudi nalikuje na križni put jer agonija koju proživljavaju traje dugo, a oni to strpljivo podnose i ne odustaju.  Prikazujemo i najpoznatija povijesno-biblijska mjesta poput jaslica, špilje mlijeka,crkve sv.Katarine s špiljom sv.Jeronima, a otvorili smo i vrata nove Kapelice hrvatskih svetaca i blaženika.


 


Kojim riječima biste pozvali naše čitatelje da na Veliki petak budu uz Prvi program Hrvatske televizije i vaš novi dokumentarac?


 


Pozivam ih da vide ovaj film, zapravo da vide paradoks života u Svetoj zemlji kao mjestu gdje se Isus rodio. Jer život je tamo pun kontrasta, s jedne strane mjesto hodočašća, s druge mjesto sukoba i netrpeljivosti. Ovo je film o tome kako pomiriti te razlike i biti na strani mira, radosti i promicanja temeljnih ljudskih prava koja franjevci udruženi u Kustodiju Svete zemlje to žive svakodnevno ne dijeleći ljude prema svjetonazoru i vjeri, jer njima je samo bitan čovjek.