U nastavku slavlja kojim RTL obilježava 20. obljetnicu rada donosimo zanimljiv razgovor s Antonijom Blaće. Zaštitno lice RTL-a upoznali smo kao kandidatkinju prve sezone “Big Brothera”, a nakon sudjelovanja u šou, RTL ju je zadržao kao voditeljicu koja je rasla zajedno s programom televizije. O brojnim projektima, voditeljskom poslu, suradnji s lovcem Krešom te drugim temama, razgovarali smo s Antonijom Blaće.

Moćna lica

Kako opisujete posljednjih 20 godina?

– Uopće nemam osjećaj da je toliko godina prošlo. Još uvijek se osjećam kao cura koja je tek došla na RTL. Za mene je zadnjih 20 godina bilo prekrasno. Doduše, brojim svojih 19 voditeljskih na RTL-u, ali sve je krenulo sudjelovanjem u “Big Brotheru” prije 20 godina. Vrijeme stvarno leti, ali s jedne strane imam osjećaj da je sve isto kao prije, a s druge se pitam – Bože, pa zar je toliko prošlo?!

Povodom velike obljetnice zaštitna lica RTL-a imala su prigodno snimanje. Kako je bilo ponovno se družiti s kolegama kao što su Tomislav Špiček ili Marijana Batinić, a s druge strane dijelili ste set s licima RTL-ove informative i sporta s kojima ne surađujete često na projektima?

– Znate što ću vam reći, RTL-ova najveća snaga je stvarno u ljudima. Kad se okupimo za prigodna snimanja, iznova shvatimo koliko smo dobra ekipa. Nekako smo jedni prema drugima “domaći” i međusobno se jako podržavamo. Nadam se da tu dobru energiju i atmosferu koja je vladala na snimanju gledatelji primjećuju i u rođendanskom traileru koji smo snimili.

Imali ste i veliku rođendansku proslavu na Velesajmu. Kako je bilo?

– Bilo je jako lijepo; za mene i prilično emotivno jer smo puštali stare legendarne klipove iz naših emisija i stvarno je impresivno vidjeti što si sve odradio u 20 godina, što su tvoji kolege odradili, koliko smo stasali, sazreli i koliko smo još uvijek entuzijastični. RTL je televizija sa stvarno moćnim licima, velikim formatima i zvijezdama. Sve ljude koje kod nas vidite na ekranu, gledatelji znaju imenom i prezimenom. To je velika stvar za televiziju.

Što je to što je RTL donosio posljednjih dvadeset godina? Mnoge inovativne i “pomaknute” formate donosio je baš RTL, a vremenom su takvi programi postali uobičajeni gledateljima…

– Istina, RTL je donio mnoge formate koje gledatelji dandanas obožavaju, prepričavaju na kavama događaje iz epizoda i komentiraju na društvenim mrežama. Nije lako biti pionir u takvim stvarima. Mogu vam reći na svom primjeru kad smo pokretali “Život na vagi”. Dosta smo dočekani skeptično, no kroz sezonu su ljudi shvatili da se radi o formatu koji mijenja živote i koji je danas jedan od najnagrađivanijih TV formata. Napraviti takav projekt u hrvatskim uvjetima na ovom nivou nije mala stvar. Što se projekata koje bih željela tiče, hm, pa ne znam sad baš konkretno da ima neki projekt, meni je najvažnije da ide uživo, takve emisije najviše volim. Stvarno nema formata koji nisam radila, ostao mi je još samo talk show. I Eurosong! Navijamo, Baby Lasagnaaaaa!

Sve izgleda svjetski

“Zabranjena ljubav”, “Bibin svijet”, “Jezikova juha”, “Dvornikovi”, “Večera za 5”… Mnoge “klasike” zabavnog programa i dramskih serija gledali smo na RTL-u. Koji sadržaj što se prikazivao na RTL-u ni vi niste propuštali pratiti u vrijeme kada se emitirao?

– Sad su stvari malo drukčije s digitalizacijom sadržaja pa ne moraš juriti doma da ne bi nešto propustio pogledati. Trenutačno sam “navučena” na “Hell’s Kitchen”.

Koliko je i kako RTL drukčiji danas u odnosu otprije 20 godina? U čemu vidite razliku u proizvodnji televizijskog programa?

– Tko god se u Hrvatskoj bavi televizijom, zna koliko je to teško. Malo smo tržište, malo nas se uopće bavi proizvodnjom programa. A ipak, kad upalite TV, sve izgleda svjetski. Nije to lagano i često počiva na plećima malog broja TV entuzijasta. Često smo i istaknuti na TV kongresima kao iznimno uspješna produkcija. “Gospodin Savršeni” je najbolji primjer, gdje sam i sama bila pozvana prezentirati naš način rada velikim svjetskim produkcijama. Jer kad ste mali, morate biti jako snalažljivi da dobijete rezultat kao da ste veliki. Također, RTL stvarno prati svjetske trendove, primjer je naša platforma Voyo, RTL razumije kako će izgledati budućnost i na to je spreman.

Vaš televizijski put otvorilo je sudjelovanje u prvoj sezoni “Big Brothera” prije dvadeset godina. Mnogi će reći da je to bila najbolja sezona, s kandidatima koji se upuštaju u nepoznato i, zaista, prvi se pamte. Biste li se i danas odvažili ući u kakav “Big Brother” na sto dana?

– Ma, danas to ne bi imalo nikakvog smisla, to je bilo tada, bilo je predivno, vrlo prijateljski i za mene predivna uspomena. Sad su nam i Zdravko Lamot i Marina Bajlo bili na RTL-ovom partiju, uvijek se nekako volimo. Do dandanas je to ostalo. I razmišljamo o nekom reunionu!

Vodili ste mnoge BB-ove. Koja je najoriginalnija osoba koja nije pobijedila u “Big Brotheru”?

– Haha, koja nije pobijedila… Kako to reći, a da se nitko ne uvrijedi? Ljudi iz prve sezone privatno su toliko dobre i kvalitetne osobe da ste nagradu mogli dati bilo kome od njih i ne biste pogriješili. Ali od ostalih sezona izdvojila bih, recimo, Ornelu, Arsena i Rinu.

Dinamično i predivno

Raznorazni šouovi obilježili su vašu televizijsku karijeru. Kako pristupate vođenju takvih formata i što je najvažnija odlika voditelja tog formata?

– Od realityja u pravom smislu riječi izdvojila bih “Big Brother” i “Gospodina Savršenog”. Što se vođenja tiče, tu ne vidim neku osobitu razliku. Za mene je to sve slično. Pristupiti gostu s poštovanjem i osnovnom ljudskom pristojnošću. Nikad mi se nije sviđalo kad voditelj ima tobože ironični odmak od sadržaja koji radi. Svaka osoba koja se pojavi u emisiji zaslužila je poštovanje. I inače kad sam na setu, kad snimamo, radim sve kao da je uživo, ne ponavljam najave gotovo nikada. Brzina i pripremljenost su potrebne što god da radite i čime god da se bavite. A malo humora nikad ne škodi.

Televizijski posao odveo vas je i u daleku Kostariku tijekom snimanja šoua “Survivor”. Kako pamtite to razdoblje i kakva je bila vaša reakcija kada ste saznali da ćete put Srednje Amerike?

– To je bilo jako, jako fora. Tamo su me dočekali Marijana Batinić i Andrija Milošević. Oni su cijelo vrijeme bili tamo, ja sam se vratila i vodila studijske emisije s mojim dragim prijateljem Milanom Kalinićem. Bilo je odlično. Ali bila sam ja već prije toga i u “Fear Factoru” mjesec i pol dana u Argentini. Stvarno me ovaj moj posao posvuda vodio i stvarno sam uživala u svakoj minuti. Ne zaboravimo i “Big Brother” u Tajlandu, sjećam se da sam jedan live vodila iz Bangkoka, jedan iz Zagreba. Letjela sam tamo-amo, a dok bih bila u Hrvatskoj, snimala sam audicije za “Hrvatska traži zvijezdu”. Jako, jako dinamično i predivno razdoblje.

Između raznih zabavnih emisija i šouova, vodili ste vrlo zanimljiv kviz “Tog se nitko nije sjetio” gdje vam je društvo pravio lovac Krešo. Kako se osvrćete na iskustvo vođenja kviza i suradnju s Krešimirom?

– Je, istina, Krešo i ja smo generacija i znala sam ga iz škole, iz viđenja. Išla sam u jezičnu gimnaziju, a on u klasičnu u Križanićevoj. Znala sam da se tu krije netko tko će postati legenda. Krešo i ja smo s dva dana razmaka rođeni. Između naših datuma je Dan nezavisnosti države Tuvalu koja je često bila odgovor kojeg se nitko nije sjetio pa nam je to ostala neka simpa fora još od tada.

Vodili ste i “Masked singer”. Kad biste se našli u ulozi natjecateljice u tome šou, kakvu masku bi Zigman načinio za vas? Koji tragovi bi vodili paneliste da se ispod krinke nalazite upravo vi?

– Meni vam je to jedan od zabavnijih formata koje sam radila i mislim da je jako dobro odrađen kod nas. Činjenica da imate braću Sinković kao Pastu i Četkicu ili Jadranku Kosor kao Kraljicu je za mene čisti “wow” jer to nije lako postići. Drago mi je što su naše poznate osobe prepoznale koliko je format fora i zabavan te da su se i velika lica tako opustila. S tim da moram reći da sam bila loša u pogađanju, hahaha. Tragovi za mene? Hmm. Nešto s hranom, mojom knjigom… Nemam pojma, to bi producente ili čak gledatelje trebalo pitati. A maska, pa bilo bi fora da bude nešto potpuno različito od onog što sam inače.

Vatrica u trbuhu

Vaš televizijski CV prepun je raznih projekata. Koja vam je najljepša, a koja najteža sastavnica vašeg posla?

– Meni ništa nije teško na mom poslu. Od odrađivanja sto proba ako je potrebno, do ulaska u emisiju potpuno bez probe uslijed neke poteškoće ili ostajanja na snimanju do duboko u noć jer nam nedostaje još jedan detalj. Budem nekad fizički iscrpljena, znam se i iživcirati u nekom trenutku, ali zapravo nemam prigovora niti bih ikad rekla da mi je nešto teško. Kad se kamera upali, gledatelj je zaslužio da mu daš najbolje od sebe. S velikim se poštovanjem i zadovoljstvom tome predam. Volim ljude, poštujem svakog našeg gledatelja i zahvalna sam što nas prate. Kad tako postaviš stvari, sve ti je lakše. Brusiš se tako da radiš govorne vježbe, pogledaš kako si odradio prošli put, analiziraš i popravljaš.

Koja poslovna vrata vam je televizija otvorila i imate li mnogo drugih angažmana?

– Imam stvarno puno posla, ali televizija je moja baza.

Što ste tijekom televizijske karijere naučili o sebi, drugima, svijetu oko nas, svemu ostalome?

– Uh, svašta. Teško mi je to sad navoditi kao neke velike životne filozofije. Čini mi se možda najvažnije prepoznati tko si kao čovjek i pokušati svoj život uskladiti s tim. Također sam naučila da se u životu svi s nečim bore i da to treba imati na umu kad se ljudima pristupa. Nikad ne znaš tko vodi koju bitku. Po meni samo odatle može proizaći neka humanost, ljudskost i poštovanje prema drugoj osobi – spoznaja da svi samo pokušavaju doživjeti ovaj život najbolje što znaju mogu i umiju. Malo blagosti nikome neće škoditi.

Nakon toliko godina bivanja na televiziji, je li i dalje prisutna ona vatrica u trbuhu?

– Uvijek i zauvijek!

Daniela Trbović i Miroslav Lilić

Tko vam je tijekom karijere dao najbolji savjet?

– Većinom sam se snalazila sama, ali mogu reći da mi je podrška kolega uvijek značila. Sjećam se kad sam kretala, koliko mi je značilo kad me javno pohvalila Daniela Trbović. Nisam znala da zna da postojim, a kamoli da još i kompliment dobijem. Bilo je tu još podrške, i to velikih lica televizije poput Helge Vlahović i Saše Zalepugina, ili baš nedavno pokojnog velikog Miroslava Lilića koji je u svom možda čak posljednjem intervjuu pohvalio kako odrađujem “Dođi, pogodi, osvoji”. To me jako dojmilo, jer samo rijetki prepoznaju da je to format koji je jako težak, potpuno počiva na leđima voditelja i da je jako teško kad snimite 300 epizoda nečega održavati svježinu i ne ponavljati se, a on je to prepoznao i rekao javno. Stvarno sam bila počašćena tim komentarom i pamtit ću ga zauvijek. Rijetka prilika kad sam izrezala isječak iz novina za sebe. Znate zašto to spominjem? Jer tako nekako olako doživljavamo talente i trud drugih, uzimamo općenito ljude i situacije zdravo za gotovo i zbilja mislim da samo najveći dijele i pružaju podršku. I to treba raditi, poslati poruku kolegi, nazvati, pohvaliti, probati prepoznati uložen trud. Tako da je ponekad podrška važnija nego savjet, na nama samima je da se brusimo, ali puno znači kad to netko i prepozna.

Ime Antonija opjevano je mnogo puta u raznim pjesmama. Koja je vama najomiljenija Antonija iz pjesama i koju su vam najviše pjevali?

– Kawasaki 3P. Mislim da je izašla negdje godinu dana prije “Big Brothera”. Puštali su nam je u kući i nekako mi je ostala u srcu.

Budući da je ovo intervju za naš tv prilog, koja su vama omiljena tv lica?

– Dozvolit ću si biti potpuno subjektivna jer su ovo dani slavlja na RTL-u pa ću izdvojiti Anu Brdarić Boljat i Tomislava Jelinčića koji su sa mnom od početka. Naravno, tu su i kolege s drugih televizija koje cijenim i volim.