Jadranska magistrala od svojeg je prvog dana ispisivala hrvatsku povijest. Sada pomalo zaboravljenu, barem naspram nekadašnje slave, oživjet će redateljica i HRT-ova autorica Andrea Buča u šest epizoda novog putopisnog serijala »Na Magistrali«.

U sklopu uspješnog koncepta »Stani!«, u kojem nas Buča vodi u Liku, Zagorje i dalmatinske otoke, od sutra na HTV1 dolazi i novih šest epizoda uz koje gledatelji upoznaju dijelove Hrvatske koji inače možda ne bi došli na listu »što posjetiti«.

Foto: HRT

Žila kucavica

Jadranska magistrala dovršena je 1965. godine, a od njezinih ukupno 1.006 kilometara, 818 prolazi kroz Hrvatsku. Cesta je to koja je povezala sjever i jug zemlje, ubrzala razvoj podneblja i postala važan dio većini Hrvata – onima koji na njoj žive i onima koji njome prolaze na putu do mora. Upravo zbog velike važnosti ove rute, Andrea Buča odlučila joj je posvetiti šest iscrpnih epizoda.

– Magistrala je utkana u kolektivni DNK, kaže.

– Žila kucavica zaslužila je posebnu pažnju, dokumentarno-putopisni serijal od šest epizoda najmanje je što zaslužuje. Oduvijek je bila kontroverzna, s 32 crne točke spada u najopasnije ceste svijeta, a motoristi i ljubitelji oktanskih sportova proglasili su je najljepšom u Europi, objašnjava.

U serijalu će ispričati priče o samoj cesti, ali i mnogo važnije, o ljudima koji uz nju i s njom žive, običajima, nostalgiji, tradiciji, specijalitetima, kao i ljepoti i nestašluku prirode koja je prati cijelom dužinom.

Foto: HRT

Najizazovnije pred kraj

Kako i većinu, Andreu također vežu posebne uspomene uz magistralu.

– Ja sam osjetljivog želuca, svaki zavoj od Zadra do Rijeke pamtim. To su vremena kad se u autobusima pušilo, taj ustajali miris duhana, prljavih zavjesa, na radiju Mišo, Oliver, Magazin, Ljupka Dimitrovska, stajanje ispred svake kuće, pišpauza u Karlobagu – nikad stići.

U Trst se išlo na kavu i po traperice, vrijeme je tada imalo sporiju, nježniju dimenziju, putovanja su trajala cijelu vječnost, ali s čežnjom ih se sjećam, nostalgična je Buča.

Svaku ideju Buča »kuha« dulje vrijeme, a usprkos ljetnim vrućinama, već se dvaput odlučila za mjesta gdje ljeti nema spasa ni milosti, čak ni za one koji naporno rade.

Četrdeset vrućih dana na terenu i stotine prijeđenih kilometara naprijed-natrag – to je ono što iziskuje snimanje informacijama i zabavom bogate serije. Prije svega, kada se oformi ideja i ekipa, potrebna je i reorganizacija života, što za jednu majku nije lagan zadatak.

– Nakon svakog snimanja kažem »nikad više na ovakav teren« – snimamo od jutra do noći, po najvećoj vrućini, na užarenom asfaltu, do zraka ne stignemo doći, a već naš čeka druga, treća, peta tema, opisuje redateljica i nadodaje da je takav način rada mentalno i emocionalno iscrpljujuć.

– Život ne možeš staviti na čekanje, sve brige nosiš sa sobom i svako jutro kad se probudim, u tih nekoliko minuta tišine dođe mi da odustanem, a onda udahnem i uđem u još jedan snimajući dan, objašnjava.

Ali ipak, ovaj se veliki trud isplati na kraju dana, odnosno, na kraju produkcije. Već kako se snimanje približavalo kraju, cijeloj je produkcijskoj ekipi postajalo lakše.

– Uvijek je najizazovnije pred kraj, kad smo svi iscrpljeni od snimanja u kontinuitetu, ali ovaj put je bilo obrnuto, početak je bio dosta zahtjevan, dionice su bile jako dugačke, vozili smo se naprijed, nazad, baš je bilo iscrpno. Kako su se kilometri gomilali, tako je bilo sve lakše. Negdje na ušću Neretve dogodio se zen – točno sam znala da će mi tamo biti najljepše snimati, kaže.

Foto: HRT

Prošli 4.500 km

Biti neprestano na terenu s istim ljudima može biti frustrirajuće, zato je važno da se ekipa dobro slaže. Andrea Buča nastoji uvijek raditi s istom ekipom koja, kako kaže, razumije njezin stil i narativ. Ove godine, istraživačko-produkcijskom se timu priključila novinarka Tina Lončar, s kojom je Buča u proljeće odradila plan snimanja i putovanja.

Pripremne radnje obavile su producentice Sanja Knez i Ana-Marija Validžić, a na teren je Andrea krenula sa snimateljima Marjanom Živićem i Milanom Latkovićem, tonskim majstorom Nikom Gulamom, asistentom Jurjem Krušlinom i vozačem Vedranom Miočićem.

– Od kraja lipnja do sredine kolovoza, snimajući 638 kilometara magistrale, prešli smo 4.500 kilometara i sami se iznenadili, kaže Buča čije je materijale montirala Ana Štulina uz pomoć Sandre Mitić, a Ivan Marušić Klif zaslužan je za atraktivnu špicu koja u 45 sekundi zavodljivo poziva da se pridružimo ljetnoj avanturi koja se može pronaći samo na magistrali.