Vjetar u kosi ponovo puše! Riječ je, dakako, o petoj sezoni motoputupisa u kojem nas prekaljeno televizijsko lice Aleksandra Stankovića vodi kroz pitoreskna podneblja i zanimljive sugovornike. Spustivši se s motocikla Aleksandar Stanković i vrijedan tim suradnika pripremili su i posljednji kadar u svakoj od šest epizoda nove sezone emisije “Vjetar u kosi”.

Emitiranje je počelo u utorak, a ovosezonska odredišta većinom su bili alpski predjeli Slovenije i Italije. Često je to odredište bajkera, kaže Stanković, stoga nastavci koje možete gledati svakog utorka na HTV1 s početkom u 20.15 otkrivaju mnoge zakutke našeg alpskog susjedstva.

Šest epizoda

I nije to jedina aktualnost vezana uz Stankovića. Tu je uvijek prisutna emisija “Nedjeljom u 2” koja svake nedjelje donosi nove goste iz različitih tema – i tako već više od dvadeset godina. Nakon zbirke poezije “Jutra pobijeđenih” te naslova “Igor Mandić na mjesecu”, “Uglavnom su me voljele starije gospođe” i “Sto faca i Aca”, Stanković je nedavno izašao u javnost sa svojim stanjem depresije, a to tematizira i njegova nova knjiga pod nazivom “Depra.”

S popularnim Acom razgovarali smo o “Vjetru”, “Nedjelji” i “Depri”, ali i o “Bitangama”, Miši i planini.

Vjetar u kosi ponovno puše, a petu sezonu obilježit će naše zapadno susjedstvo. Što je, stoga, bio televizijski naum i bajkerska misija prije polaska u Sloveniju i Italiju? Koliko je snimanje trajalo?

– Snimali smo 15 dana i na kraju će biti emitirano 6 polusatnih epizoda. Prošli smo uglavnom alpskim dijelom Slovenije i Italije te snimili četrdesetak zanimljivih ljudi i nebrojeno prekrasnih pejzaža. Alpe su inače jedno od najčešćih odredišta bajkera iz cijelog svijeta pa sam se i ja uputio tamo da vidim što je to u njima toliko zanimljivo.

Što vas je na putu oduševilo, iznenadilo ili zaintrigiralo? Jedna od glasovitijih gošći nove sezone slovenska je predsjednica Nataša Pirc Musar koja dijeli vašu strast prema motociklima, bio je tu i Pero Lovšin iz Pankrta te sva sila domicilnog stanovništva Italije i Slovenije.

– Slovenska predsjednica odlična je sugovornica, a ako mogu primijetiti, jako dobro i sigurno vozi motor. Bit će zanimljiva sugovornica; s njom sam i zapjevao, kao i s legendarnim Slovencem Perom Lovšinom iz Pankrta koji nam je među ostalim objasnio kako se i oko čega svadio s Đorđom Balaševićem.

Tri tisuće kilometara

U fokus se stavljaju prirodne ljepote i život njihovih žitelja. Prema onome što ste snimili, koliko je u posjećenim područjima važan taj odnos čovjeka i prirode? Jeste li osjetili životni moto tamošnjih stanovnika i što od njih možemo naučiti?

– To su prekrasna područja koja bi bila više-manje pusta da u njima nema turizma. Međutim, kako se u Alpama turizam događa cijele godine, tako je u njima i preko ljeta velika gužva, koja, ako mogu primijetiti, ide na živce i domaćem stanovništvu. Dakle, slično kao i kod nas. Ljudi u planinama bave se stočarstvom i drvnom industrijom i trude se živjeti u skladu s prirodom, ali uz gomile putnika to ne ide baš lako.

Odnos planine i čovjeka kao da je lajtmotiv jesenske sheme HRT-a. Dokumentarni serijal “Planine”, dramska serija “Gora” pa i “Vjetar u kosi” koji obilazi planine. Je li taj odnos beskompromisniji i/ili posebniji kada je mjesto radnje planina? Kakve ste vi osjećaji doživjeli za vrijeme emisije? Što vama predstavlja planina i kakav to vjetar ondje puše? Znaju li Hrvati cijeniti planine budući da su Lika i Gorski kotar kao najbrdovitije regije prilično nerazvijene?

– Nama je to kao turistima egzotično, a samim time i zanimljivo. Motoristi u svemu tome nalaze i dodatno zadovoljstvo, a to je užitak vožnje po planinskim cestama. Dakle, da rezimiram, u planine se putuje i traži avantura, u gradovima se živi. Tako je diljem Europe.

Novu sezonu odvezli ste novim dvokotačem. Popularnog Monkeyja zamijenio je njegov crno-bijeli kolega, stoga kako novi stroj vozi i je li ga snašla trema pri televizijskom debiju?

– Odličan indijski motor s 50 konja koji se dobro snašao u zapadnoj Europi. Uvijek volim voziti neke drukčije motore jer mi malo ide na živce ta podjela da su neki motori za ovo, a neki za ono. Konkretno, moj ovogodišnji motor okarakteriziran je kao motor za grad i izlete oko grada, a bez problema sam s njim u 15 dana prokrstario tri tisuće kilometara, od toga najmanje po gradovima.

Mirno more i mudar kapetan

Već ste se okušali u dokumentarnom žanru, no “Vjetrom u kosi” ušli ste u svijet putopisa i tu ostali već pet sezona. Zašto je to, stoga, zahtjevna forma? Što je najljepše, a što najteže kod nje te koje putopise i putopisce posebno cijenite?

– Zahtjevna forma jer se puno radi, a ništa uživa pa tako razmišljam da sljedeće sezone odustanem od “Vjetra u kosi” i nekamo odem motorom za vlastiti gušt. Po prosjeku se u jednom mjestu zadržavamo nekoliko sati i odmah trčimo na drugo, tako da malo vidimo od tih područja u kojima jesmo. Međutim, imao sam odličnu ekipu sa Sanjom Mikleušević Pavić, režiserom Sergejom Stanojkovskim i fenomenalnim snimateljima.

Nastavno na to, pet sezona “Vjetra u kosi” dokaz je da inspiracije ne manjka. Jeste li zadovoljni minulim radom i je li u planu šesta sezona?

– Jest, u planu je, ali prvo moram vidjeti zanima li ta šesta sezona uopće moje urednike na HRT-u, a zatim ću, ako je odgovor pozitivan, razmisliti hoću li je raditi sada ili za dvije godine.

Neodvojiv dio vašeg posla je i “Nedjeljom u 2” koji traje više od dvadeset godina. Bebe rođene u prvoj sezoni emitiranja već su aktivne na tržištu rada. Je li se s protekom vremena i promjenom konzumacije vremena promijenio i vaš pristup obrade teme i/ili izvedbi emisije? Primjerice, uveden je format “Nedjeljom u 3”; je li se pokazao korisnim?

– Sve se mijenja, pa tako i ja. Malo sam odmjereniji nego u prvim danima svojeg televizijskog pregalaštva, ali to se valjda može pripisati godinama i mudrosti. “Nedjeljom u 3” ima pristojnu gledanost; to je ekstenzija “Nedjeljom u 2” koji ide samo na YouTubeu i u kojoj se malo opuštenije razgovara s gostom.

Što želite emisiji “Nedjeljom u 2” u nadolazećim sezonama?

– Mirno more i mudrog kapetana.

Prekrasan posao

Vrla aktualnost je vaša nova knjiga “Depra” u kojoj opisujete svoj život uz depresiju. Kažu da je uvijek lakše kada se nekome ispovjediš o tegobi, stoga je li vama lakše nakon što ste to podijelili s čitateljima?

– Nije mi lakše, isto mi je, ali mi je drago da mi se silni ljudi javljaju sa sličnim problemima uz tvrdnju da je dobro da se o tome javno govori. Ja nisam nikakav self help guru i ne mogu ljudima govoriti kako treba živjeti, ali puno ljudi se prepoznalo u knjizi i tvrde da im to jako puno znači.

Imate li svoje sigurno mjesto (pjesmu, knjigu, film, društvo) uz koje ste opušteni?

– Motor me najviše opušta u zadnje vrijeme, ali da, dobro ste detektirali da su film i knjiga tu također vrlo blizu. Eto, baš sam u pripremi za prošlu emisiju morao pogledati novi film Dragana Bjelogrlića “Čuvari formule” i mogu samo reći da imam prekrasan posao za koji se pripremam gledajući dobre filmove. Kud ćeš više?!

Imam dojam da lako mijenjate ustaljenu formu, točnije da ne prežete od mijenjanja izražaja. Talk show o javnim aktualnostima, pet sezona putopisa, dokumentarci, knjige, zbirka poezije… Odakle i zbog čega svestranost?

– Ovu sezonu baš se tako pogodilo da radim tri posla paralelno. To mi sve dokazuje da sam živ i da još nisam za otpad.

Stankoviću, tko pjeva Cesaricu? Šalu na stranu, ta emisija “Nu2” s Mišom Kovačem jedna je od zapamćenijih i najznanijih. Je li vas iznenadilo da se ta emisija i dandanas pamti?

– Ma nije, odmah sam znao da će ta emisija postati legendarna. Naravno, više zbog Miše nego zbog mene, ali meni će u lijepoj uspomeni ostati da je Mišo jedan od dvoje gostiju u skoro tisuću emisija koji su me nakon emisije poljubili (Grlić Radman još nije bio) i ne mogu reći da mi nije drago. Druga je bila Mira Furlan.

Iako je bilo davno, televizijska povijest pamti vašu epizodnu ulogu u “Bitangama i princezama”. Kako pamtite to jedno od rijetkih glumačkih iskustava i je li vam drago što možete reći da ste upisali ulogu u toj seriji koja je i danas rado gledana?

– Odlična serija. Moj doprinos nešto je manje odličan, ali da mi je drago, drago mi je.

Dokumentarci i Juhuhu

Tko vam je tijekom karijere dao najbolji privatni ili poslovni savjet? Kako je on glasio?

– Pitao me jednom Igor Mandić nakon emisije: “Za čije babe zdravlje istjeruješ istinu svaki tjedan na čistac? Misliš da to netko cijeni u Hrvatskoj? Nikoga nije briga.” Kako idem stariji, tako mi se sve više čini da je Mandić u pravu.

Koja su vam omiljena TV lica, nevezano uz to kojom se televizijskom formom bave, i zašto? Koje je TV, mentorski ili kao uzor, djelovalo na vas?

– Lokas, Tarik, moja kolegica Martina Validžić, prije sto godina jako sam volio Gorana Milića pa svojedobno i Romana Bolkovića i “2u9”. Pa i Hloverka dok je radila na privatnoj televiziji i dok mi nije postala šefica. Maja Sever mi je nedosegnuti uzor u humanitarnom angažmanu… I Malnara sam volio.

I za kraj, kad ne proizvodite televizijski program, uz koje se TV sadržaje (serije, emisije, filmovi…) opuštate u slobodno vrijeme?

– To su dokumentarci, volim njemački serijal “Na vodenom putu”, a stjecajem okolnosti puno gledam dječji program Juhuhu HTV-a koji je izvrstan, filmski program na 3. programu…