SONCE

Album Zorana Majstorovića i Dunje Knebl po stilu je novost na domaćoj etno/world music sceni

Marinko Krmpotić

Foto: Promo

Foto: Promo

Audiobajka satkana od tradicijskih pjesama



Sunce obično nosi pozitivnu i veselu glazbu, ali kad ga prebacite u Međimurje, nizinski i međuriječni bajkoviti dio Hrvatske i Slovenije, onda je i to sunce nešto tamnije i bitno udaljenije od mediteranske vedrine i pozitive.


Da je tome tako, potvrđuje i novi album domaće etno dive Dunje Knebl koja je u suradnji s riječkim gitarističkim virtuozom Zoranom Majstorovićem složila dojmljiv album koji pod nazivom »Sonce« nudi obrade deset narodnih pjesama kontinentalne Hrvatske – najviše Međimurja i sjevernih dijelova Hrvatske – vezanih tematski uz sunce.


Naravno, kad se udruži dvoje ovako kvalitetnih i iskonskih glazbenika, onda konačan rezultat i ne može biti loš pa će u »Soncu« uživati glazbeni sladokusci, posebno oni skloniji etno i folk zvukovlju kojeg je ovaj album prepun.


Komorna folk glazba




Govoreći o nastanku ovog albuma, Zoran Majstorović je rekao:


– Kada smo iz prebogatog bazena hrvatske tradicijske glazbe birali skladbe koje ćemo snimiti na ovom albumu, prvenstveno smo se vodili pričama koje pjesme pričaju i idejom zvuka koji smo htjeli dobiti.


Svaka pjesma je zasebna priča, i tekstualno i glazbeno, i htjeli smo svaku od njih ispričati na način da emocije koje tekst sadrži budu upotpunjene glazbenom podlogom koja će im odgovarati senzibilitetom, bojom i teksturom.


Budući da sam znao da ćemo Dunjin glas i moje akustične žičane instrumente snimati uz gudački kvartet, zvuk koji sam imao na pameti nazvao sam komorna folk glazba kako bih sebi i svima koji su uključeni u proces realizacije ovog albuma što lakše dočarao zvuk koji tražim.


Sve priče koje ove pjesme pričaju satkane su od svakodnevnog životnog tkiva i kao što im je tematika bila aktualna u vremenu kada su nastale, tako je aktualna danas i bit će i u budućnosti.


Bilo ih je zaista veliko zadovoljstvo snimiti i nakon cijelog ovog procesa pred nama i vama je »Sonce«, naša audiobajka.


Dvojac koji je stvorio glazbenu čaroliju, Foto: Promo


Međimurska melankolija


A tu bajku otvara skladba »Postaj sonce« (Zastani, sunce) s tipičnom međimurskom melankolijom u glazbi i tekstu pri čemu slušamo, u ovom slučaju pun bola i patnje, glas Dunje Knebl koja pjeva o djevojci koja priča o svom Juri, »mlademu vojaku koji se u vojsku odpravla«, što njoj nije nimalo drago.


Raspoloženje iz ove sjetne priče nastavlja se i u temi »Lepi Juro kres nalaže«, kao i u »Kanila ga je ženiti«, ali joj to ne uspijeva jer »on u vojsku mora iti« i »odjahal je med soldate, velku žalost doma stavil«.


Istu tu tugu i patnju čujemo i u »Zakaj grlica« gdje se djevojku pita zašto si želi smrt, a još je očitije u sjajnoj, ali vrlo tužnoj »Ftica lastavica« u kojoj slušamo kako ta ptica lastavica leti »črez tri šume i tri gore« do njegove drage i nosi »listeka« voljenoj.


Nažalost, nije je našla jer ona »v črni zemljici počiva«. Ovu skladbu posebnom čine zaista izvrsne latino gitare koje su majstorski ugrađene u ozračje međimurskih ravnica i rijeka pa tvore jedan zaista poseban pristup etno i world music sceni.


Isto se može reći i za odličnu »Blijeda djeva« koja u glazbi koristi čuveni motiv divne starogradske pjesme »Fijaker stari« da bi bogata glazbena podloga bila upotpunjena mandolinama te opet španjolskim gitarama koje idealno idu uz priču o mrtvoj djevojci koja iz groba poručuje svom bivšem dragom – »nevjerniče kad mi grobu priđeš, ti se sjeti svoje ljubavi, koja ti je najvjernija bila, koja te je žarko ljubila«.


Tematikom joj je slična »Dunaj voda mi teče«, pravi panonski razvučeni i mirni ravnica-blues s puno melankolije i sveprisutne tuge koju mladić iskazuje i riječima kako mu je bolje »v grobu, grobu« ležati nego biti bez nje.


Autori i suradnici

Miks i mastering potpisuju Goran Lakotić i Zoran Majstorović koji je autor svih aranžmana te producent, a Dunja Knebl i on radili su odabir pjesama za ovaj album.


Naslovnica i dizajn djelo su Biljane Knebl, a album je sniman u tri različita studija – GIS Studio Kastav (snimatelj Matej Zec), Sunday Studios, Sveta Nedelja (snimatelj Sven Pavlović) te Home Studio, Rijeka (snimatelj Goran Lakotić). Cjelokupni je projekt realiziran uz pomoć Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske te Krapinsko-zagorske županije.

 


Sjajan spoj


Nešto je malo optimističnija »Djevojčica ruže brala« u kojoj slušamo štoriju o patnji jer se nesretnoj djevojci koja bere ruže oženio za drugu dragi kog je ljubila, a vedriji ton pjesmi daje ukulele, mada ga nadjačavaju i dalje melankolični gudači. Da nema (opet!) slutnje smrti, najpozitivnija tonom bila bi »Lepšega nije« u kojoj – uz odlično korištenje saza – slušamo kako nema ljepše stvari od trenutka »kad malo Međimurje se posvud je cvetiče«, a med tim »cvetjem« samo je jedna ružica!


Za kraj dvojac Knebl/Majstorović podastire slušateljima »Sonce je zašlo« u kojem slušamo kako je sunce zašlo za velike planine, a djevojku koja pjeva obuzima takva tuga pa kaže »ja ne marala kaj bi hrmla mam« (ne bi marila da baš sada i umrem). Lagani mračni međimurski valcer uz gudače, gitaru i oud dostojan je završetak zaista sjajnog albuma kroz koji su divno spojeni etno elementi Hrvatske s glazbenim nasljeđem nekih drugih krajeva.


Osjeti se to ponajprije u Majstorovićevim izboru raznih žičanih instrumenata (uz gitare tu su još i oud, saz, kora, ukulele, bisernica i mandolina), a posebnom nesvakidašnjem ugođaju svakako jako doprinosi i Gudački kvartet Delta koji djeluje u sastavu – Osman Eyublu (prva violina), Dajana Marelja Pašalić (druga violina), Iva Štefančić (viola) i Paola Genovese (violončelo).


Naravno, sve to ukrašeno je i obogaćeno prepoznatljivim glasom Dunje Knebl, a ukupan rad zasigurno ide u red onih albuma koji se ravnopravno nose s etno world music svjetskom glazbenom scenom gdje će zasigurno naići na odlične kritike i isto takav prijam.


No, za Dunju Knebl i Zorana Majstorovića to je već uobičajeni standard.


Hrvatska tradicijska glazba je ogroman i nepresušan bazen

O stvaranju albuma razgovarali smo s Dunjom Knebl i Zoranom Majstorovićem koji su nam otkrili detalje o ovoj suradnji.


Dunja, kako je došlo do suradnje?


Dunja: Roko Margeta i ja imali smo koncert u Rijeci. Zoran Majstorović je s nama surađivao na način da smo dio programa izveli skupa s njim i njegovim sastavom.


Njemu se svidjelo to što je čuo i što ja radim te je, zapravo, sve osmislio. Za razliku od mojih prijašnjih albuma na kojima sam obično ja držala sve konce u rukama, ovdje je to učinio Zoran.


Raspisao je note za gudački kvartet i za svoje instrumente te je to snimio u Rijeci, došao s tim u Zagreb gdje sam ja snimila vokale. Osim toga, Zoran je miksao, producirao i dao konačni oblik našem albumu. Jako sam zadovoljna i sretna jer je ispalo prekrasno, potpuno drukčije u odnosu na sve što sam dosad radila.


Inspirativne priče


Zorane, Dunja je kazala kako vam je poslala pedesetak prijedloga pjesama iz pjesmarica i zbirki nepoznatih hrvatskih narodnih pjesama. Od tih pedesetak, vi ste odabrali deset i napisali, što nije uobičajeno za današnje vrijeme, sve aranžmane. Po kojem ste principu birali pjesme?


Zoran: Moram reći da je proces odabira ovih deset pjesama za mene bio izuzetno zanimljivo iskustvo. Hrvatska tradicijska glazba jedan je ogroman i nepresušan bazen u kojem Dunja svakodnevno pliva i izranja iz te zaista prekrasne i duboke priče s predivnim melodijama. U prvih nekoliko mjeseci rada na ovom albumu poslala mi je oko pedeset skladbi, s melodijom i tekstom, te smo ih zajednički sveli na ovih deset. Ponajviše smo se vodili tekstovima, htjeli smo ispričati tih deset priča i upotpuniti ih glazbenom podlogom koja će im odgovarati senzibilitetom, teksturom i bojom.


Koliko su hrvatske narodne pjesme jednostavne/složene u glazbenom smislu, odnosno inspirativne za glazbenika vašeg kalibra?


Zoran: Iznimno su inspirativne jer ih doživljavam kao uglazbljene priče. Teško mi je odijeliti glazbeni dio od tekstualnog i te pjesme definitivno najbolje funkcioniraju kao spoj glazbe i teksta. Kada bismo samo tekst čitali kao poeziju ili samo melodiju svirali kao instrumental, poruke tih pjesama bi sigurno bile nedorečene.


Tradicijsku glazbu nisu pisali autori koji su glazbeno akademski obrazovani i govoriti o njezinoj kompleksnosti u usporedbi s drugim kompleksnijim glazbenim stilovima možda i nema previše smisla. Te priče i glazba su nastale iz naroda, iz potrebe. Sve priče koje ove pjesme pričaju satkane su od svakodnevnog životnog tkiva i kao što im je tematika bila aktualna u vremenu kada su nastale, tako je aktualna danas i bit će i u budućnosti.


Posebno iskustvo


Kako je bilo raditi s Dunjom?


Zoran: Raditi s Dunjom je bilo zaista posebno iskustvo i jako sam sretan što smo ovaj album snimili zajedno. Njezina posvećenost tradicijskoj glazbi je nešto prekrasno i to što radi je izuzetno važno za hrvatsku glazbu i kulturu općenito. »Sonce« je spojilo Dunjin glas, moje žičane instrumente i gudački kvartet u jednu novu i svježu cjelinu. Sve priče koje smo ispričali na albumu su stilski nešto što sam nazvao komorna folk glazba i za nas oboje je to prvi album s takvim zvukom.


Koji su vam planovi za sljedeće razdoblje?


Zoran: Planovi su razni, prvenstveno bismo htjeli »Sonce« svirati uživo što je više moguće. Sigurno ćemo napraviti koncerte u Rijeci i Zagrebu u sljedećim mjesecima pa se nadamo da se vidimo na njima.


Napisao: Ante PERIČIĆ