Večeras (subota) u 20 sati na Vežici na fasadi zgrade u ulici Braće Stipčić na broju 7 bit će premijerno prikazan audio-vizualni omnibus »Meandri« zbora Putokazi, kojeg kao autorica i redateljica potpisuje mlada umjetnica, rodom iz Pule, Gea Rajić, studentica na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci na odjelu vizualnih komunikacija i grafičkog dizajna.
Razgovor s njom zapodjenuli smo na temu nastanka ideje za ovaj osebujni projekt čija je prezentacija također zamišljena na iznimno originalan način. Naime u Rijeci se po prvi puta na fasadama zgrada diljem grada može pratiti sa svojih balkona i prozora filmska projekcija »glazbenog filma«.

Kako je došlo do nastanka audio-vizualnog omnibusa »Meandri« ?

– Čitav je projekt započeo odlukom Mirande Đaković da se album »Meandri« oplemeni i slikom, odnosno vizualnim zapisom. Suradnja se ostvarila preko Sanjina Stanića, profesora koji predaje na našem fakultetu nove medije/video. Miranda ga je kontaktirala, pri čemu je on predložio mene za suradnju na projektu »Meandri«. Krenuvši u sam zadatak vodila sam se kao i u svojim prethodnim radovima simbolizmom – univerzalnim načelima; kao što je primjerice voda koja prožima svoj meandrični tok kroz čitav film, zatim mlijeko, staklo, korijen i slično. Također koristeći svoj stil filmskog izričaja, odnosno pretapanjem jedne slike u drugu s ciljem dematerijalizacije, ostvareno je vizualno ostvarenje smrti i života, kao neopipljivih činjenica. Naravno, kao inspirativna i idejna točka pri svakom video radu bila je glazba.

Na omnibusu ste radili godinu dana. Sniman je na različitim lokacijama u Istri. Kako je protekao rad na njemu?

– Da, u godini dana ostvarili smo 14 glazbenih videa, od kojih su pojedini već objavljeni, koji zajedno čine cijelinu omnibusa »Meandri«, iako svaki od njih funkcionira i samostalno. Snimani su na različitim lokacijama: na Riječini, Limskom kanalu, rudnicima kraj Buzeta, Veloj Dragi, Središnjoj Istri, Crkvi Svete Marije na Škiljinah u Bermu i drugdje. Rad je bio iznimno zahtjevan, jer se ipak radi o jednom velikom projektu, ali inspirativnim i uzbudljivim. Ovim putem bi se htjela zahvaliti Mirandi Đaković i Putokazima što su prihvatili da budem dio njihove iznimne priče i također se zahvaliti svima koji su pomogli realizirati ovaj projekt a pritom bih istaknula Antonelu Brenko, koja je također snimala, ali se u nekolicini videozapisa i pojavila kao akter, te Sanjinu Staniću i Saši Ostojiću na svim savijetima pri realizaciji i montaži.

Na tiskovnoj ste kao treću fazu naveli snimanje javnih projekcija od kojih je prva zakazana za večeras. Kako ste koncipirali taj treći dio trilogije »Meandri«?

– Svaka javna projekcija će se također snimati te će na koncu i taj dio biti ostvaren kao jedan kratki dokumentarni filmić koji će zabilježiti vrijednost ovog neobičnog projekta.

MIRANDA ĐAKOVIĆ

S utemeljiteljicom i voditeljicom zbora Putokazi koji ove godine slavi 37 godina postojanja, Mirandom Đaković, uoči premijere omnibusa »Meandri« razgovarali smo o albumu koji je po mnogoćemu drugačiji.
»Meandri«. Otkud zamisao za takav naslov koji asocira na umjetničko djelo Julija Knifera ?
– Likovno oblikovanje Saše Ostojića, našeg dugogodišnjeg suradnika, prati osnovnu ideju i glazbeni izraz albuma i pritom simbolizira dostojanstvenu mijenu u našim životima: ne postoje ni početak ni kraj. Postoje samo meandri kao životni zavoji kojima protječemo puneći vrijeme svoje fizičke pojavnosti. Otud i naslov albuma.

Tema albuma je smrt. O njoj nikada nije jednostavno govoriti. Pretpostavljam da vas je na takvo promišljanje, koje ste pretočili u glazbu, navela osobna priča. Otkrite nam bar dijelić toga što vas je inspiriralo da album posvetite temi smrti?

– Prigrliš li život, prigrljuješ i bol. I to je prava istina. To bolno suočenje s Tugom potrebno nam je, da u svojevrsnoj katarzi, shvatimo ljepotu Radosti kao drugog lica od kojeg smo sazdani.

Album je nastao prije korone, no upravo u vrijeme pandemije poprimio je dublje značenje. Na tiskovnoj konferenciji citirali ste suradnika Putokaza Sašu Ostojića. Premda je teško govoriti o emocijama kad je riječ o gubitku bliske osobe, kako vi gledate na to?

– Iako smo »Meandre« kreirali prije pandemije, naš koncept predstavljanja smrt slaveći život. Sada u okružju straha od smrtonosnog virusa, naprosto briše granice između umjetničkog djela i realne zbilje. Iskazivanje bolnih, i osjećaja uopće, danas je postalo nesuvremeno i neprikladno, gotovo neprihvatljivo. Ne želimo ih dijeliti. Jer nas duboko bole. Sve je u prividu i nametnutoj sreći. Nismo valjda dovoljno savršeni ako priznajemo tugu, tjeskobu… A valjalo bi, iscijeljuje i rastemo. I pomaže drugima rasti. Ta samo smo ljudi.

Raspored projekcija koje počinju u 20 sati. Večeras prva će se projekcija održati na Vežici – Braće Stipčić 7, sutra na Turniću – Antuna Barca 12, u ponedjeljak na Kozali – OŠ Kozala, Ante Kovačića 21, u utorak film će se prikazati na Krimeji – Kumičićeva 13, dan kasnije na Potoku – Nikole Cara 8, u četvrtak 25. ožujka na Vojaku – Drage šćitara 3 – Mihanovićeva 53 i u petak 26. ožujka na Krnjevu – Hegedušićeva 23. U slučaju jake kiše projekcije održavati u tjednu od 27. ožujka nadalje. Projekcije se mogu pratiti sa svojih balkona i prozora, ne ugrozavajući tako svoje zdravlje.