Pravo ime Mary May je Marija Butrić, a »Now Tell Me How You Break« njen je drugi studijski album kojem je pred šest godina prethodio debi »Things You Can Put Your Finger On«, nakon kojeg se pojavila i live verzija tog debi albuma. Taj album i njegova live varijanta bili su dovoljni da domaća glazbena kritika i onaj dio publike koji voli kombinacije u kojima se spajaju blues, folk, soul, jazz, rock, psihodelija i americana, prepoznaju u ovoj splitskoj kantautorici jaku osobnost čije se bavljenje glazbom zaista može mjeriti sa svjetskom razinom pristupa spomenutim glazbenim izrazima.

Ukratko, Mary May ide u red onih domaćih autora uz koje se bez imalo krzmanja može koristiti rečenica naše, a svjetsko. Sve to potvrđuje i njen drugi studijski album za čiju su sjajnu glazbenu realizaciju uz autoricu zaslužni i članovi njenog pratećeg banda, a to su gitarist Luka Čapeta, Jakša Perković (bas), Marin Živković (saksofon) te Borko Rupena na bubnjevima i udaraljkama.

Introspektivni stihovi

Njih četvero ojačani dojmljivim vokalom autorice stvorili su odličan album dugih sviračkih dijelova, impresivne vokalne raznovrsnosti, introspektivnih refleksivnih stihova te treba i to istaći, odlične naslovnice.

Prema riječima same autorice album je nastajao u razdoblju od 2019. do ove, 2024. godine i pjesmama nudi njene osvrte na svijet i stvarnost koja je okružuje, pri čemu je lirika motivirana kako osobnim, tako i iskustvima drugih ljudi, a pripovijeda o, između ostalog, odrastanju, sazrijevanju, ljubavnim i ostalim porazima i pobjedama, ljepoti i tragici života… Sjajno su odabrani prateći glazbenici kojima je, isto također sjajno, »legla« lirika Mary May, odnosno njen senzibilitet, introvertiranost i produhovljenost, stoga ovih petero glazbenika stvara zaista impresivnu glazbu koje je, između ostalog, karakteristika i to da u okviru jedne skladbe mijenjaju glazbene izraze i stilove te, primjerice, uvodna »The Bad« kreće nježno uz country/americana gitare, da bi u drugom dijelu ovaj ispovijedni trenutak samoanalize prerastao u žestoki blues-rock.

Foto: Ira&John

Jazz i country dodiri

Ljubavna »Strong on My Mind« odlično kombinira jazz i lagane country dodire, a »The Dres Your Mother Wore To Wear« možda je glazbeno i najšarolikija jer se stapaju blues, jazz, čvrsti blues-rock, soul gudači, psihodelija… U svakoj od 11 ponuđenih pjesama moglo bi se naći ovakvih lijepih primjera crossover pristupa tradicionalnim američkim glazbenim izrazima, a završne četiri pjesme albuma uočljivo u sve većoj mjeri klize prema jazz obalama pri čemu »Silly Man« te »Soft and Free« nude baš ono klasično kasnonoćno jazz ozračje, a završna »Late September« nježna je i prozračna uspavanka za kraj, pjesma koja donosi potpuno smirenje.

May ide u red onih svjetskih kantautorica koje iskreno progovaraju o svemu (PJ Harvey, Joni Mitchell, Waxahatchee…), a sama kao uzore spominje zaista niz raznovrsnih autora (Linda Perhacs, George Gershwin, Jeff Buckley, Aldous Harding, Fabrizio De André, TBF…) čime potvrđuje svoju stilsku šarolikost itekako uočljivu i na njenom drugom studijskom radu. Naravno, Mary May i dalje će oduševljavati glazbenu kritiku i sve iskrene ljubitelje kvalitetne glazbe, ali značajnijeg diskografskog uspjeha u svijetu suvremene instant pop glazbe neće biti. No, zato će sladokusci uživati!