Kako u dvije stranice sažeti pedeset godina ne samo glazbenog već i kulturalnog fenomena – hip-hopa, pitala se autorica ovih redaka u samom trenu njihovih stvaranja. Malo je reći da bi za to bilo potrebno stranica barem koliko i godina…

Prije nego počnemo pisati povijest hip-hopa, valja se osvrnuti na četiri elementa koji tvore tu iznimno kompleksnu kulturu, a to su DJ-anje, odnosno puštanje glazbe, repanje, znano i kao »MC-janje«, crtanje grafita i »B-boying« što je termin koji obuhvaća čitav način života, od breakdanca, načina govora, ponašanja i svega ostalog što čini vanjski identitet. Neki će reći da ih ima šest, pa će na taj popis ubrojiti i umjetnost poput kazališta i književnosti te čitav sklop moralnih, duhovnih i društvenih principa.

Pioniri hip-hopa

U pokušaju dočaravanja značaja koji je hip-hop ostavio u američkoj, a posljedično i ostalim kulturama, najboljim se potezom pokazalo »ukrasti« ono što je sama povijest zapisala i vratiti se u sedamdesete, doba kada je Nixon sjedio u odajama u Bijeloj kući, Hollywood opustio rigorozne smjernice, a ulice vrvjele antiratnim prosvjednicima.

Negativna atmosfera bila je obojana općenitim gospodarskim kolapsom, nesigurnošću zbog nestabilnosti ekonomije, političkim previranjima i neimaštinom. U to je doba došlo i do velike demografske podjele, a posljedično je u porastu bio kriminal, nasilje i siromaštvo, pogotovo u predjelima gdje su živjele marginalizirane zajednice, kao što je to bio ekonomski depresivan Bronx.

Upravo u takvom okruženju mladi su tražili način za ekspresiju i reakciju, prostor gdje mogu pustiti glas i reći što misle i osjećaju. Napuštene zgrade i parkirališta postali su sigurna utočišta i pozornica za kvartovske zabave gdje su podovi postali plesni podiji, a zidovi platna za grafite te gdje su DJ-evi zrakom odašiljali svoju glazbu. Za marginalizirane mlade ljude, sigurno utočište postao je hip-hop.

Priča se da je 1972. američki tinejdžer na zidu podzemne željeznice napisao »Taki 183«, što je bila oznaka odnosno »tag« njegovog imena i ulice, za što se smatra da je pokrenulo čitav grafiti pokret. Ostali elementi hip-hopa pojavili su se zajedno, i to u stanu zgrade na aveniji Sedgwick u New Yorku, gdje je DJ Clive Campbell sa sestrom Cindy napravio tulum za početak škole ni ne znajući da je započeo priču veću od života.

Osamnaestogodišnji Clive, poznatiji pod pseudonimom DJ Kool Herc, puštao je Jamesa Browna, Arethu Franklin i ostale dobro poznate glazbenike na malo drugačiji način, koristeći se tehnikom koju je nazvao »merry-go-round«. Umjesto da pušta glazbu s ploče na klasičan način, puštao je dvije kopije iste ploče te je manevrirao između njih »petljajući« dijelove s udaraljkama ne bi li napravio kontinuirani ritam za ples. Tako je sasvim slučajno stvorio glazbenu nišu koja je neminovno utjecala na modernu glazbu, kulturu i društvo – 1973. u rekreacijskoj sobi stambene zgrade u Bronxu rodio se hip-hop.

Sveto trojstvo

Pri pokušaju zamišljanja kako je hip-hop nastao, teško da bi jedna skromna scena srednjoškolske zabave bila prva pomisao, no taj ne toliko glamurozan početak ima svoju čar. Stara škola hip-hopa i počeci žanra obilježeni su upravo Kool Hercom i ostalim pionirima hip-hopa. DJ Kool Herc, Afrika Bambaataa i Grandmaster Flash do dana današnjeg respektirani su kao »sveto trojstvo« hip-hopa.

Dok se Kool Hercu pripisuje čast začetništva hip-hopa i naziva ga se ocem modernog repanja, Grandmater Flash poznat je po tome što je bio prvi DJ koji je uspio manipulirati audiozapisima te je izumio različite tehnike kao što su backspin, cutting, punch phrasing i scratching.

Afrika Bambaataa je pak poznat po organiziranju kvartovskih zabava krajem sedamdesetih i formiranju organizacije Universal Zulu Nation kroz koju je mlade upoznavao sa zanimljivim svijetom hip-hopa. Organizacija je još uvijek aktivna, a zbog njegovih napora da mladi pronađu bijeg od droge, života na ulici i nasilja, smatrao se vizionarom. Od ljutnje, bijesa i nasilja, hip-hop je postao svojevrstan izlaz iz očaja svakodnevice.

“Hip-hop je premostio kulturni jaz. Spojio je bijelu djecu s crnom djecom, smeđu djecu sa žutom djecom. Svi imaju nešto zajedničko što vole. On nadilazi stereotipe i to da se ljudi zbog njih mrze“, rekao je jednom prilikom DJ Kool Herc.

Rivalstvo istočne i zapadne obale

Na spomen hip-hopa često su prva asocijacija slike bandi, oružja i droge, pa je neizbježno u povijesti žanra ne dotaknuti se poznatog rivalstva istočne i zapadne obale. Sve je počelo time da je tijekom povijesti istočna obala SAD-a smatrana izvorištem hip-hopa, čime je ta scena na svjetskoj razini bila doživljavana kao superiorna, dok su kulture na zapadnoj obali bile inferiorne velikom New Yorku. Takozvana svađa zapravo nije imala nikakve veze s obalama, već se radilo o onoj puno većoj, regionalnoj, koja je započela – prijateljstvom.

Devedesetih su u svijetu hip-hopa postojale dvije vrlo poznate i cijenjene, ali zavađene diskografske kuće: Death Row Records na zapadnoj obali, čija je zvijezda bio 2pac i Badboy Entertainment na istočnoj obali, za koju je ugovor potpisao Notorious B.I.G.

Njih dvoje su bili veoma bliski prijatelji do incidenta iz 1994. koji je sve promijenio. Tupac je te godine otputovao u New York da bi radio na svom novom albumu i surađivao s umjetnicima istočne obale. Tupac se pojavio na snimanju kako je bilo dogovoreno i sve je prošlo po planu, do trena kada je po izlasku iz zgrade upucan iz zasjede.

Tupac je ubrzo preminuo, a dvojicu od trojice muškaraca prepoznao je kao suradnike svog prijatelja – The Notorious B.I.G-a. To je bio samo početak svađe čija se vatra nikada nije ugasila, a rat je bio službeno objavljen. Slučaj ubojstva kultnog repera rješavao se desetljećima, optuživani i puštani bili su mnogi, a tek je nedavno uhićen Duane Davis znan kao Keffe D. kojemu u trenutku pisanja ovoga teksta, započinje suđenje.

Marginalizirani glasovi

Osim velikog rata istočne i zapadne obale kao najboljeg primjera surovog rivalstva umjetnika ovog glazbenog žanra, neporeciva je moć hip-hopa koji je glas dao crnačkim, latinoameričkim i ostalim marginaliziranim zajednicama i u tolikoj se mjeri infiltrirao u modernu glazbu da je izazovno pratiti njegov razvitak jer je isti sve samo ne linearan.

Prije 50 godina u Americi su M.C.-jevi počeli pomalo preuzimati vlast, da bi do sredine osamdesetih započeo komercijalni val hip-hopa koji je producirao planetarne zvijezde i etablirao se kao svjetska subkultura.

Do devedesetih je pustio korijenje u globalnoj (mainstream) glazbi i za mjesto na vrhu žestoko zaprijetio rocku te nastavio hujati američkom scenom i u novom mileniju. Ako pogledamo unazad samo dvadeset godina, neke od najvećih svjetskih zvijezda današnjice – Drake, Kanye West, Jay-Z, Cardi B – proizašle su upravo iz ovog žanra. Svaki od hip-hop umjetnika suočavao se s istim »problemom«: invencijom nove ideje hip-hopa na onome što se često činilo kao nedostižna pozornica, dok je istovremeno svatko od njih borio svoju bitku za priznanjem unutar samog žanra.

U tih pola stoljeća hip-hop se razgranao na više stilova, a utjecaj žanra mjeri se puno dalje od glazbe. To je svijet pun snažnih prijateljstava, ali i prijekornih gledanja; sfera u kojoj se puno kaže, a još više čuje; mjesto koje ne mari za cenzuru već beskompromisno priča svoju priču; pozornica onih koji su etablirali žanr i onih koji su mu provocirali granice. Jedno je sigurno: uspio je u odolijevanju srozavanja na nešto prolazno te je lukavo odgovorio zubu vremena, a zanimljivost hip-hopa je velikim dijelom u tome što je izvorište beskrajnog broja narativa umjetnika kojima je ponekad zajednički nazivnik samo hip-hop. Sve to tvori njegovo stablo života, razgranato i ponekad teško za razumjeti.

Prekovremeni rad

Hip-hop od samih svojih početaka izaziva socijalni status quo te progovara o situacijama i problematikama koje su i dandanas aktualne. Dok je s jedne strane neminovno postao industrija u okrilju kapitalizma, s druge je itekako značajan kulturno-umjetnički fenomen. Iako ga mnogi sinonimiziraju s crnačkom kulturom, to može biti pomalo preesecijalistički jer je hip-hop globalna kultura nastala iz, uz dakako crnačke, i ostalih marginaliziranih zajednica.

Žanr je uvijek »radio prekovremeno« na pružanju direktnog uvida u socijalne, ekonomske, političke i kulturalne realitete njihovih života. Stoga ga možemo promatrati kao poučnu čitanku o predstavljanju istih skupina u suvremenom društvu u određenom trenutku povijesti ili riječima prof. Layli Phillps »oporbeno kulturno područje«. Iako je danas postao mainstream u mnogim dijelovima svijeta, još uvijek se smatra glasom potlačenih i provokacijom za one na vlasti.

Osim same glazbe, hip-hop je imao neminovan utjecaj i na ostale dijelove života i kulture. Počevši od »vrećaste« odjeće, Kangol šešira, lanaca, pločica s imenima i upečatljivih boja ostavio je trajan utisak na modu, jezik, svjetonazor i estetiku. U sferi jezika hip-hop je utjecao na stvaranje i prisvajanje novih riječi, izraza i redefiniranja značenja onih postojećih, kao i izazivanja gramatičke strukture te je time ostavio trajan lingvistički utjecaj. Mnogi će ga okarakterizirati materijalističkim, nasilnim i vulgarnim no ako se u svom tom neredu načas odmaknemo od tih stereotipa ističe se činjenica da je kao kulturni pokret veći od glazbe. Štoviše, jedan je od najvećih kulturno-umjetničkih pokreta u protekloj polovini stoljeća.

50 kultnih izvođača za 50 godina hip-hopa

Umjesto da se bavimo procesom hvatanja povijesnih repova o hip-hopu, umjesto klasične kronologije, nek’ priču priča 50 kultnih hip-hop uradaka. Dok čitate, sugeriramo slušalice i simultano preslušavanje kultnih »traka«…

Debitantski album grupe The Sugarhill Gang iz 1980. smatra se prvim hip-hop studijskim albumom. Na njemu se posebice ističe pjesma »Rapper’s Delight«, zbog koje se sam pojam hip-hopa popularizirao. Zahvaljujući tom singlu, hip-hop je iz podruma, soba i stanova preselio u mainstream sferu.

Dok su The Sugarhill Gang još uvijek njegovali funky disko rap, njujorški rap trio Run-D.M.C. je četiri godine kasnije svojim debitantskim albumom revolucionarizirao zvuk i u »new school« priču uveo elemente rocka i punka. Njihova stvar »Rock Box« postala je prvi rap video u povijesti koji se emitirao na MTV-u.

Svijet hip-hopa je 1988. postao bogatiji za pjesmu »Don’t Believe The Hype« benda Public Enemy. Frontmen Chuck D opisao ju je hip-hop verzijom »Sgt. Pepper’s Lonely Heart Club Band«, a njena snaga ležala je u tome što je uspjela pokazati da glazba i žanr imaju snagu postati političko oružje progovorivši o temama društvene nepravde i osnaživanja crnaca. Drugim riječima, s njome je otvorena era društveno angažiranog hip-hopa.

Iste godine svjetlo dana ugledao je i debitantski album »Straight Outta Compton« grupe N.W.A, a brojne pjesme poput »Fuck tha Police«, »Gangsta Gangsta« i »Straight Outta Compton« postale su svojevrsne himne protiv policijske brutalnosti i želje za jednakim pravima.

Dvije su se pjesme 1989. upisale u žanrovsku povijest. Jedna od njih je »Shake Your Rump« Beastie Boysa, koji su pokazali kako to izgleda kada se u prvi plan stavi muzička praksa…

… te »Me, Myself & I« De La Soula koji su odlučili zauzeti novi smjer koji nije gonjen bijesom nego humorom i eksperimentiranjem zvučnim kolažima.

A Tribe Called Quest izbacili su 1991. drugi po redu album naziva »The Low End Theory«, jedan od prvih albuma koji je spojio hip-hop s opuštenom atmosferom jazza. »Buggin Out« tada je bila stvar koja je s jedne strane spajala nespojivo, a s druge pisala budućnost hip-hopa.

Iste godine hit »Bouge de là« koji je stvorio karijeru MC Solaara stigao je iz Francuske.

Dr. Dre je uracima s albuma kao što je »Nuthin But A G Thang« zacrtao plan i program za čitavo desetljeće žanra te s pravom zaslužio titulu »arhitekta zvuka hip-hopa« čemu u prilog ide i nezaboravni solo album »The Chronic« na kojem je gostovao tada još uvijek nepoznat Snoop Dog.

Ovaj popis bio bi nepotpun bez spominjanja Wu-Tang Clana. »Enter the Wu-Tang« bio je debitantski album devetorice umjetnika koja je izmijenila naličje rapa istočne obale dok je gangsta rap bjesnio na zapadu. O životu i rastu tog žanra svjedoči informacija o tome koliko se unutaržanrovskih različitosti pojavilo iste godine. Primjerice, ‘93. je donijela kako Wu-Tang Clan s jedne…

…tako i Gurua i njegov »Jazzmatazz« s druge strane. Radilo se o, Guruovim riječima, eksperimentalnoj fuziji hip-hopa i jazza – uživo. Samo poslušajte »Loungin’«!

Godinu dana kasnije dvadesetogodišnji Nas izbacio je album »Illmatic« koji je prema mnogima jedan od najvećih i najutjecajnijih hip-hop albuma svih vremena. Da preformuliramo, Nas je ovim remek-djelom, na kojem se može naći primjerice i »N.Y. State of Mind«, postavio nove standarde u svijetu hip-hopa.

Fugees su 1996. objavili album »The Score« kojim se hip-hop dodatno popularizirao i došao do ušiju onih koji su odolijevali dotadašnjem mainstream gangsta rapu. Trio iz Jerseya reimaginirao je žanr napravivši hip-hop »preko leđa« popa, a sa singlovima poput »Killing Me Softly« koji i dandanas možemo čuti kako se pjevuši i albumom koji se prodao u milijunima primjeraka postao je jedan od najprodavanijih žanrovskih albuma na svijetu.

Francuzi su 1997. svijetu ponovno dali jedan hip-hop podsjetnik kada je grupa IAM izbacila »L’école du micro d’argent«, oštar politički nabijen album u kojem su spojili europski i zvuk istočne obale. »Petit frère« samo je jedna od kultnih pjesama vrijedna slušanja.

Iste godine preko oceana svijet hip-hopa bio je obilježen žestokim rivalstvima, a Notorious B.I.G. zvani Biggie ubijen je u svom automobilu. Samo 16 dana kasnije objavljen je njegov dvostruki album »Life After Death«, a hitovi poput »Hypnotize« ostali su kao trajan podsjetnik na glazbenog genija.

Lauryn Hill, trećina grupe Fugees, 1998. je izdala svoj revolucionarni debitantski solo album pod nazivom »The Miseducation of Lauryn Hill« u kojem je spojila stilove R&B-a, hip-hopa i reggaea. »Doo Woop« je samo jedna od pjesama s albuma nagrađenog s pet Grammyja, a Hill je za isti osvojila i nagradu za album godine što je bio prvi hip-hop album u povijesti koji je nosio tu titulu.

Početak milenija obilježen je Eminemovim trećim studijskim albumom »The Marshall Mathers LP«. Obavijen kontroverzama, s mračnim pjesmama poput »Stan« pričao je priču koja odjekuje i dandanas.

U istom periodu OutKast je pravio nacrte za etabliranje južnjačkog repa u žanr s albumom »Stankonia«. Stvar »Ms. Jackson« popela se na sam vrh ljestvica i osigurala im Grammyja.

Lista ne bi bila potpuna bez dugogodišnje kraljice hip-hopa Missy Elliott. Pjesma »Get UR Freak On« i danas zvuči svježe kao i prije 22 godine.

Čudo zvano Madvillain iza kojeg su stajali reper MF DOOM i producentski majstor Madlib, obilježilo je 2004. godinu. Zajedno su izdali album »Madvillainy«, na kojem se može pronaći i »Fancy Clown«, koja idealno reprezentira koliko su napredan iskorak napravili u svijetu hip-hopa.

J Dilla je samo tri dana prije njegove prerane smrti 2006. objavio »Donuts«, koji je nadišao granice konvencionalnog hip-hopa. »Don’t Cry« idealno je ilustrirala novi zvuk unutar samog žanra.

Kanye West (danas zvan kao Ye) je 2007. harao svijetom hip-hopa s trećim studijskim albumom »Graduation«. Pjesme poput »Stronger« i dalje odolijevaju testu vremena, a čitav album postao je peterostruko platinast i nalazi se na Rolling Stoneovoj listi 500 najboljih albuma svih vremena. Također, ovaj album zaslužan je za svojevrstan kraj dominacije gangsta rapa kao konvencije za popularni uspjeh.

Prije osam godina Kendrick Lamar izbacio je album »To Pimp A Butterfly« u kojem priča o teškoćama života u Americi, kao što je pjesma »The Blacker The Berry«.

U godini obilježenoj pandemijom, Run The Jewels izbacili su »RTJ4« koji mnogi smatraju njihovim najambicioznijim albumom. U vrhuncu prosvjeda Black Lives Matter, izbacili su politički nabijen album koji nemilosrdno progovara o sustavnom rasizmu u Americi. Samo poslušajte »Ooh La La«.

Zadnja stvar na listi pripada britanskoj reperici Little Simz. Njena pjesma »Introvert« ima snažne korijene u hip-hopu, no ne srami se utjecaja funka, soula, jazza i afrobeata.