Nakon pojavljivanja njihovog četrnaestog studijskog albuma »Saviors« Billy Joe Armstrong i Green Day definitivno idu u onu skupinu rock veterana koji, usprkos neumitnom protoku vremena, uspijevaju zadržati kvalitetu, svježinu i energiju svog glazbenog izraza.

Naime, od njihovog debitantskog albuma »39/Smooth« prošle su već 34 godine, a njihov novi rad jako podsjeća na ponajbolje trenutke devedesetih (»Dookie«, 1994.; »Nimrod«, 1997.), ali i kasnijih razdoblja (»American Idiot«, 2004.; »21st Century Breakdown«, 2009.) pa nije čudno da njihov novi album kritika uspoređuje baš s tim spomenutim sjajnim albumima.

Američka noćna mora

Da se Green Day vraća u formu, bilo je vidljivo već prošle godine zahvaljujući uvodnim singlovima od kojih je prvi bio prva pjesma ovog albuma, sjajna »The American Dream Is Killing Me«, razigrani pop punk koji odmah podiže na noge, a kroz tekst nastavlja njihov kritičan odnos prema američkoj stvarnosti tvrdeći kako američki san za većinu ne postoji, odnosno kako mnogi u SAD-u žive, kako je davno rekao Malcolm X, borac za rasnu jednakost, ne u američkom snu, nego u američkoj noćnoj mori.

U istom je tonu, glazbeno i ideološki još brža i agresivnija »Look Ma, No Brains!« kojom u a la Ramones stilu govore o mladiću koji priznaje svoje potpuno neobrazovanje. »One Eyed Bastard« stvarnost prikazuje korištenjem pojmova i fraza vezanih uz mafijaške filmove, da bi u žestokoj punkerskoj »Coma City« progovorili o načinu života prepunom nasilja, droge i kaosa u velegradskim sredinama.

No, najmoćniji društveno-kritički trenutak ovog sjajnog albuma svakako je »Strange Days Are Here to Stay«, sjajna i duhovita pop punk priča o suvremenom svijetu koji, kažu, nije isti od kad je Bowie umro, a to znači od 2016. godine kad su se počeli događati i Trump i Brexit i još puno toga negativnog što je danas dovelo do krajnje depresivne slike svijeta u kojem će, duhovito primjećuje Armstrong, uskori i Isus dati ostavku!

Sve izrečeno u ovoj pjesmi Green Day potom potvrđuje i isto tako sjajnoj »Living in the ‘20s« kroz koju opet punkerski žestoko, oporo, agresivno i duhovito govore o životu u ovom desetljeću pri čemu zaključak, nakon što spominju niz negativnosti, izražavaju kroz davanje sućuti svima koji danas žive! U stilu većine prema stvarnosti kritičnih pjesama ovaj album i završava. »Fancy Sauce«, pomalo je bitlsovska u akustičnom dijelu koji potom nadograđuju čvrsti rifovi i punk ozračje u okviru čega Armstrong slaže tekstove o tome kako ga svake večeri TV vijesti tjeraju na mučninu i povraćanje.

Osobna iskustva

Preostalih sedam pjesama tematski su bliže osobnim iskustvima pa tako u »Bobby Sox« kroz kombinacija funk zahvata, rocka i punka govore o nesigurnostima adolescentske ljubavi da bi u sjajnoj »Suzie Chapstick« o izgubljenoj ljubavi progovorili kroz odličnu power pop baladu s podosta ozračja šezdesetih i sedamdesetih.

No, vrhunac tih osobnih ispovijedi svakako je divna »Father to a Son« koju koristeći puno akustičnih gitara Armstrong koristi kako bi iskazao ljubav prema svom sinu. Još je bolja zaista moćna »Dilemma« koja kroz pop punk zvuk iznosi sliku patnji vezanih uz bolesti mentalnog tipa ili one bliske ovisnosti o raznim opijatima, poseno alkoholu s kojim su problema imali svi članovi grupe.

U tri pjesme Green Day su se okrenuli bogatoj rock povijesti zahvalivši time i nekim svojim utjecajima. Tako je iznimno plesna i ritmična punk žestica »1981« posvećena ranim osamdesetima, a »Corvette Summer« uspješna je posveta davnašnjim danima ranog rock and rolla, vožnji automobilima i slušanju ploča pa time predstavlja odličnu poveznica s američkom rock glazbom od Berryja i Beach Boysa (i oni su često pisali i pjevali o automobilima) pa do Ramonesa, odnosno grupe Green Day.

No, od tih pjesama vrhunac je ipak naslovna »Saviors«, briljantan glam rock trenutak, pjesma posvećena rock glazbi i njenom značenju za neke ljude pri čemu se rock diže na razinu religije i traži se što veći broj vjernika kako bi zajedno svijet učinili boljim.

Foto: Facebook

Svjetska turneja

Sa ukupnih 45 minuta i 55 sekundi trajanja albuma »Saviors« Billie Joe Armstrong, Mike Dirnt i Tré Cool mogu itekako biti ponosni jer će brojne pjesme s ovog albuma žariti i paliti predstojećeg ljeta. Štoviše, svatko tko voli rock, posebno punk, morao bi ovog ljeta učiniti sve da posjeti bar jedan koncert njihove velike svjetske turneje na kojoj će, uz pjesme s ovog albuma, svirati pojačani odabir pjesama s dva albuma koji ove godine slave obljetnice – »Dookie« tridesetu, a »American Idiot« dvadesetu. Kad glazbu s tih fantastičnih albuma spojite s ovim novim, onda je to zanosni punk koktel koji se mora kušati.