Osim hrskavičavog kostura glave i vrata, jedini ozbiljniji potporanj tijelu lignje pruža proostrakum, prozirno rožnato pero nalik suličasto izrezanom komadu celofana koje se proteže duž tijela, neposredno ispod gornje strane mišićnog plašta.

To je pero tek rudiment ljušture koje mekom i relativno amorfnom tijelu lignje daje slab, ali ipak dostatan oslonac.

I premda ne izgleda kao da ih imaju, lignje dišu pomoću para škrga koje imaju 20 do 80 resica na svakoj strani.

Dok lignja diše, škrge također kontrahiraju pomažući na taj način optok krvi.

Frekvencija disanja u mirovanju je 20 do 30 pokreta u minuti, tijekom sporog plivanja 120 do 180, da bi u brzom plivanju narasla na čak 300 do 350 pokreta u minuti.

Lignje tijekom ekskrecije u okružujuću vodu otpuštaju i urin.

Budući da je glavni sastojak urina amonijak, odnosno amonijev ion NH­­4+, glavni razlog brzog ugibanja liganja u zatvorenom prostoru bez intenzivne izmjene mora je trovanje upravo vlastitim urinom, odnosno amonijakom, što je čest slučaj kada ribari pokušavaju ulovljene lignje sačuvati kao živu ješku za panulu.

A unutrašnjost plašta krije još jedan, za lignje vrlo važan organ – vrećicu s crnilom.

Crnilo je produkt žljezdanih stanica u obliku granula pigmenta melanina otopljenog u bezbojnoj tekućini koje lignja skladišti u vrećici s crnilom.

Ta je vrećica anatomski ali ne i funkcionalno povezana s probavnim traktom preko dužeg kanala s dva sfinktera.

Iz tog kanala crnilo ulazi u crijevo te se po potrebi izbacuje kroz anus. Crnilom se lignje služe prvenstveno za zbunjivanje neprijatelja tijekom bijega.

Neposredno nakon što izbaci crnilo, lignja problijedi i tako zaklonjena trenutno mijenja smjer kretanja. No mutni oblak crnila ne pruža lignji samo fizički zaklon.

Crnilo je bogato s tirozinazom, enzimom koji iritira oči i privremeno paralizira njušni organ tako da se lignja u svom bijegu, premda nesvjesno, ipak vrlo uspješno brani i kemizmom.