Lokarda (Scomber japonicus, Houttuyn, 1782) je riba iz obitelji skušovki (Scombridae). Prema službenim podacima naraste do 45 centimetara dužine i 1,10 kilograma težine. Ima izrazito hidrodinamično tijelo s pravilno raspoređenim osrednje razvijenim perajama. Koža joj je posuta sitnom krljušti, a bočna je crta vidljiva. Glava je izdužena i šiljata s velikim ustima naoružanim sitnim i oštrim zubima. S leđne je strane modrikasto-zelenkasta s tamnim, skladno postavljenim izlomljenim prugicama, dok je s trbušne strane srebrnkasto bijela.

Oko joj je pokriveno izduženom staklovinom, tako da se čini većim nego što uistinu jeste.

Kao pravu pelagičku ribu neovisnu o vrsti dna nalazimo je po cijelom Jadranu, no najgušća su joj naselja oko Palagruže, Biševa i Jabuke i to prvenstveno stoga jer preferira pučinske brakove sa snažnim kurentima. Ne spušta se ispod 200 metara dubine. Mrijesti se krajem ljeta i početkom jeseni, no u proljeće se približava obali kada je možemo potražiti u kanalima i na puntama s izraženim kurentom.

Privredni je ribolovci uglavnom love plivaricama, dok je u sportskom ribolovu broj alata za lov ove atraktivne ribe znatno veći. Često je na meti panulaša, no ribolov udicom po dinamici zauzima prvo mjesto.

Zavisno od uvjeta koji vladaju na mikrolokacijama, lokarda će primati različitu ješku. Iako nije izbirljiva, ima sklonost k određenom tipu hrane, najčešće uvjetovanu trenutnom ponudom. Naime, lokarde koje se zadržavaju u blizini istovara ribarskih brodova u vrijeme lova srdele najbolje se love na srdelu, kao što joj u sezoni manula treba ponuditi manulu. Ukoliko se u ribolovu koristi brum, tada joj valja ponuditi temeljni sastojak bruma. Naravno, na mjestima gdje nema umjetno stvorene ovisnosti, lokardi treba ponuditi ono čime se najčešće hrani – gavuna.

U varaličarenju se izvrsni rezultati postižu malim pinsovima, kao i silikoncima primjerene veličine. Ukoliko se rabe varalice duže od 5 centimetara, važno je naoružati ih u repnom dijelu jer lokarde uglavnom napadaju upravo sa zadnje strane. Najčešće je dovoljno za osnovnu udicu upredenicom vezati mali rampin koji će u konačnoj montaži plesati neposredno ispod repa. Ukoliko se unatoč dobroj montaži i pravilnom provlačenju ne može dobiti griz, valja pokušati s animiranjem. Varalicu u ključnom trenutku treba trznuti ili naglije povući. Lokarde vrlo temperamentno reagiraju na promjenu brzine plijena.