Osnovna podjela ribljeg jelovnika bi bila na mesni i biljni s tim da se mesni može podijeliti na živi i neživi.

Biljni je meni izrazito jednostavniji, vjerojatno zbog ograničene moguće količine bjelančevina.

Kad se sagleda što sve živi pod površinom ispada da nije nimalo lako donijeti odluku o izboru mamca kojim ćemo naješkati udicu. Srećom, mi smo vrsta koja se odlikuje sposobnošću učenja putem iskustva, a znamo i zapisivati pa ne moramo uvijek počinjati od nule.

Većina je riba mesno orijentirana i rado će pojesti bilo kakav morsko-mesni obrok bez obzira na porijeklo, rok trajanja i datum proizvodnje. Ipak za vrhunske rezultate treba ponuditi i vrhunsku ješku. Potreba za kvalitetom mamca raste proporcionalno s količinom plave krvi u riba koje lovimo. To znači da riba na vrhu ljestvice plemenitaša, tzv ‘obor’ ipak ne jede bilo što.

Tako će zubatac najradije smazati iglicu ili lignju, podlanica, crva ili volka, a brancin živu srdelu ili živu kozicu. O ekstra vrijednosti velikog crva suvišno je i govoriti. Naravno da će u nedostatku takve ješke poslužiti i manje kvalitetna, ali to je vrh i kao takav ima svoje visoke standarde.

Nešto manje plemeniti riblji velikodostojnici, kao što su fratri, arbuni i kantari nemaju tako profinjeno nepce pa će lako zagristi u komad lignje, trpa, riblji filet ili bilo kojeg školjkaša.

Na dnu su svejedi, vječno gladni, koji jedu bilo što. Tu spadaju psi, raže, mačke, ugori i cijelo mnoštvo bentoske ihtiofaune.

Biljojedi u morskom ribljem svijetu su zastupljeni sa znatno manjim brojem vrsta. Najpoznatiji vegetarijanci su cipli i salpe koji se uspješno love na sve kombinacije kruha, sira i brašna. Dodaci nitastih algi dodatni su stimulans za buđenje apetita tih morskih biljojeda.

Ipak, važno je napomenuti da riblji vegetarijanci nisu u potpunosti okrenuti biljnoj prehrani. Dodatak ribljeg brašna ili salamure u neku od pastura će isprovocirati veći broj grizeva, a neočekivano dobar uspjeh može se postići sa crijevima od srdele ili sitnim morskim crvićima.