Bez obzira za kakvu se panulu odlučili, cilj je uvijek isti –provući ješku po lovnoj zoni na što je moguće prirodniji način. Naravno, to nije nimalo lako jer se lovna zona nalazi na dubini od površine do ponekad i preko sedamdeset metara dubine, često neposredno iznad dna koje je sve samo ne ravno.

Veliki predatori, poput primjerice zubaca, hranu i zaklon u pravilu traže na rubovima podmorskih litica, hridi i kamenitih odrona na kojima se lome kurenti bogati sitnom ribom. Naravno, na takvim je terenima mogućnost zadjeva izuzetno velika. Upravo je stoga pravilno postavljeno otežanje na panuli od izuzetne važnosti. S pravilno otežanom panulom ješka će se u povlačenju naći na pravoj putanji, neposredno iznad dna u lovnoj zoni, pri čemu će olovno otežanje na vrijeme ‘očitati’ i ribara upozoriti na svaku prepreku. Povećanjem brzine ili izvlačenjem nekoliko metara strune prepreka i zadjev se izbjegavaju, a lov se nastavlja po idealnoj putanji.

Jedna od najstarijih panulaških konstrukcija koja u potpunosti udovoljava svim zahtjevima što ih nameće povlačenje panule neposredno nad uzobalnim hridinastim terenom je viška panula. Iako se viška panula, premda bolje rečeno razni oblici panule slične konstrukcije, vukla i ranije, konstruktorom i prvim ribarom koji je koristio višku panulu kakvu danas poznajemo smatra se Višanin Ante Lukšić – Biljka.

Viška je panula nastala postepenim dodavanjem olovnog otežanja s ciljem postizanja oblika izduženog slova ‘S’ zahvaljujući kojem se može provlačiti neposredno iznad dna bez zapinjanja. Zahvaljujući tom karakterističnom obliku ješka je uvijek na sigurnoj udaljenosti od dna, dok olovnice na prvom ‘drobu’ koji je najbliži dnu pouzdano prenose svaki kontakt s bilo kakvom zaprekom i potencijalnim zadjevom.

Viška je panula zahvaljujući svojoj učinkovitosti uspješno preživjela sva suvremena tehnička postignuća i održala se neizmijenjena kao tradicionalni ribolovni alat.

Budući da je primjenjiva na različitim terenima i dubinama, postoje brojne varijacije na ovaj tip panule. U zavisnosti od rasporeda olovnica, ukupnog otežanja i brzine plovila viška panula može pod morem zauzeti različite položaje i tako loviti na različitim dubinama.

Najčešće korištena je, naravno, klasična konstrukcija s otežanjem sastavljenim od desetgramskih olovnica. Gledano od ribolovca prema udici, raspored otežanja je u toj osnovnoj verziji sljedeći:

– Na svakih deset centimetara postavlja se po jedna olovnica, a sljedećih deset postavlja se na razmaku od po petnaest centimetara. Slijedi niz od deset olovnica s razmakom od po dvadeset centimetara, a nakon njih ide dvadeset olovnica s razmakom od po trideset centimetara te dvadeset olovnica s razmakom od pedeset centimetara. Između posljednjih petnaest olovnica razmak je šezdeset centimetara. Ukupno otežanje na ovako konstruiranoj panuli je 850 grama olova raspoređenih na 36 metara strune.

Naravno, ovo je samo temeljni ‘kostur’ kojem se dodavanjem ili oduzimanjem olovnog opterećenja može promijeniti balans i težište, nakon čega panula u povlačenju zauzima nešto drukčiji položaj. Naravno, taj se položaj osim promjenom opterećenja može mijenjati i promjenom brzine povlačenja kao i promjenom grupiranja, odnosno koncentracije olovnog opterećenja.