Smokvu nalazimo duž cijelog Jadrana, od plitkih desetak do impresivnih 200 metara dubine i to ponajviše na brakovima. Ova vrsta u pravilu bira zarasla tvrda dna u kojima tada pronalazi hranu i zaklon. Smokva spolnu zrelost postiže sa 16 centimetara dužine. Mrijesti se u proljeće i ljeto, a prije polaganja jaja na dnu gradi gnijezda što je karakteristika mnogih vrsta iz ove obitelji.
povezane vijesti
Smokva (Labrus mixtus, Linnaeus, 1758) je riba iz obitelji usnjača (Labridae). Može narasti do 40 centimetara dužine i težiti 1,7 kilograma, dok se prosječna lovna težina kreće tek oko 0,15 kilograma.
Smokva ima dugo, bočno stisnuto tijelo s izduljenom gubicom. Peraje su solidno razvijene, krljušt krupna, dok je bočna crta koja se proteže gornjim dijelom tijela jasno vidljiva.
Spolni je dimorfizam kod ove vrste jasno izražen. Ženke su ružičastonarančaste, s dvije tamne mrlje na bazi mekog dijela leđne peraje i jednom jednako tamnom mrljom na gornjem dijelu korijena repne peraje dok su mužjaci temeljno žutonarančaste boje, s pet do šest uzdužno
položenih azurnomodrih do indigoplavičastih mrljastih prugica duž tijela.
Glava je također išarana mrežastim uzorkom modre boje. Prvi dio leđne peraje, kao i veći dio repne, su intenzivno plavo obojani.
Smokvu nalazimo duž cijelog Jadrana, od plitkih desetak do impresivnih 200 metara dubine i to ponajviše na brakovima. Ova vrsta u pravilu bira zarasla tvrda dna u kojima tada pronalazi hranu i zaklon.
Smokva spolnu zrelost postiže sa 16 centimetara dužine. Mrijesti se u proljeće i ljeto, a prije polaganja jaja na dnu gradi gnijezda što je karakteristika mnogih vrsta iz ove obitelji.
Najstariji ulovljeni primjerci su bili stari 20 godina.
Smokva se u gospodarskom ribolovu lovi mrežama stajaćicama, a u sportskom prvenstveno udičarskim alatima, i to ponajprije kančenicom. Glavna ješka za ovu rivu su veliki crv, dagnja i gambor.
Ostali hrvatski nazivi za smokvu su cincela, ćiš, figa, kosljaka, liba, mijerla, šaporin, škvarlj i tizik.