Porodica usnjača (Labridae) u našem moru broji 18 vrsta među kojima su mnoge, pogotovo u juvenilarnom stadiju  vrlo slične, a što stvara poprilično problema u determinaciji posebno među manje vještim ribarima, ali i natjecateljima pa i sucima u sportskom ribolovu.

Naime, prema novim zakonicima i pravilnicima sportskog ribolova suci su dužni evidentirati ulov natjecatelja ne samo težinski i dužinski već i prema vrstama poštujući pritom i odredbe o minimalnoj lovnoj veličini kao i odredbe o zaštićenim vrstama.

Jedna od vrsta koja je uvijek unosila svojevrsni nered u tu priču je drozd (Labrus viridis, Linnaeus, 1758) koji je u svom odraslom i originalnom ruhu jasno prepoznatljiv i kao takav bez ikakvih nedoumica oko determinacije prema našem Zakonu u trajnoj zaštiti.

Ali kada su u pitanju nedorasli primjerci tada se i mnogi iskusni ribari nađu u nedoumici oko određivanja pripadnosti vrste.

No nedavno su se znanstvenici napokon složili oko davno uočenih detalja koji u ukazivali na činjenicu da postoje ribe koje imaju tek djelomična obilježja drozda pri čemu po većini drugih obilježja zapravo nisu drozdovi.

Labrus merula – Foto © Protesilao. naturamediterraneo.com

A rješenje tih nedoumica i zbunjujućih činjenica je zapravo vrlo jednostavno. Među svim usnjačama su drozd i vrana (Labrus merula, Linnaeus, 1758) najbliži srodnici te su kao takvi podložni križanju, odnosno čestom stvaranju potomstva koje nakon odrastanja, kao i općenito većina križanaca, u pravilu ima obilježja obje vrste.

Naravno, takvi ‘baštardi’ mogu ponekad imati više izražene osobine drozda, a ponekad vrane što za nekog običnog ribara i nije možda neki problem, no za suca u sportskom ribolovu koji možda zbog ulova mora izreći stegovnu mjeru diskvalifikacije, to može biti popriličan problem.

Labrus viridis by Pierpaolo Consoli

Upravo su se stoga stavovi oko te problematike u struci napokon usaglasili i definirali što se od tih križanaca može, a što ne smatrati drozdom.

Dovoljan je usporedni pogled na čeoni hrbat drozda i vrane da se uoči temeljna razlika u obliku glave kao i kod repne peraje koja je kod drozda ravno ‘odrezana’ dok kod vrane ima uleknuće koje naslućuje dva kraka repne peraje.

Završetak leđne peraje koja je kod obje vrste gotovo jednakog oblika, kod vrane ima izražene koštane šipčice dok je kod drozda potpuno mekana bez koštanih osnova.

Osim toga tipična istočkanost karakteristična za drozda je jedan od ključnih pokazatelja da je u pitanju ipak drozd.

Labrus viridis – Institut océanographique Paul Ricard

Pritom pozadinska boja tijela ne mora nužno biti svijetlo ‘trava-zelena’ već može biti i mrljasto maslinasta pa i tamno modra.

Uz sve to drozda odaju i oči koje su najčešće iste bolje kao i temeljna boja tijela dok su kod vrane oči crvenosmeđe boje.

Za razliku od svih tih križanaca koje smatramo drozdovima, križanci koji su oblikom vrane, a imaju tek mrljaste fleke po tijelu i dalje ostaju vrane te se kao vrane i vrednuju i upisuju u registre ulova.

Koliko će takvo križanje među vrstama ići daleko i hoćemo li uskoro imati vrane koje će biti potpuno biserno istočkane, a i dalje službeno biti vrane, pokazati će vrijeme.

Za sada sve primjerke s ravno odrezanim repovima, bojom očiju koja je ista kao i temeljna boja tijela, s mekanim krajem leđne peraje te biserno istočkanog tijela smatramo drozdom.

A zanimljivo je da prema mišljenju mnogih autoriteta s područja ihtiologije, drozd zapravo nikada i nije bio toliko ugrožen da je trebao ići pod trajnu zaštitu tako da se taj postupak smatra samo, ne baš potpuno objašnjivim, svojevremenim pokušajem podilaženja sportskih ribolovaca ondašnjem Ministarstvu, a što se, eto, proteglo i do današnjih dana.

Trenutna situacija u podmorju je takva da je populacija drozda poprilično ekspandirala tako da je na mnogim pozicijama, poput, primjerice vanjske strane Dugog otoka, puno brojniji i od vrane i od ostalih usnača.

Ipak do daljnjeg, drozd i svi njegovi potomci, bez obzira na drugog roditelja, dokle god imaju glavna obilježja drozda, i dalje ostaju u trajnoj zaštiti.

I premda postoji razlika s obzirom na namjeru, jer se na ulov drozda udicom ipak gleda bitno drukčije nego na ulov podvodnom puškom, kazne za ulov i ubijanje drozda su definirane i u zavisnosti od okolnosti mogu biti od 929.06 do 26544.56 kuna.

No važno je naglasiti kako Kazneni zakon u članku 200. navodi kako će se svaka osoba koja protivno propisima usmrti, uništi, posjeduje, hvata ili uzima jedinku strogo zaštićene svojte životinja, biljaka ili gljiva ili drugu zaštićenu prirodnu vrijednost, biti kažnjena kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

A budući da je i slučajni ulov drozda ribolovac dužan prijaviti Zavodu za zaštitu prirode, cijela priča oko drozda, barem pred Zakonom i dalje ostaje vrlo komplicirana.