Smjer kurenta, kad je izražen i jak, nije teško odrediti, no kad je lagan, tada je to nešto teže. Jedan od starih trikova je bacanje nekoliko paši konopa u more, uz uvjet da plovilo miruje. Kako konop tone, tako se raspliće i pruža u pravcu kurenta.

A to je jako važno da bismo mogli odrediti poziciju sidrenja.

Naime, kao i u svim situacijama vezanima uz kurenat, sidro valja baciti ‘uzvodno’, tako da se nakon sidrenja i napinjanja sidrenog konopca nađemo iznad željene pozicije. Važno je samo s vremena na vrijeme pratiti promjene u kurentu koje nas mogu baciti s pozicije. U tom slučaju postupak valja ponoviti – kurenat ponovo pročitati, te se usidriti u skladu s novonastalom situacijom. Naravno, sidrenje s dva sidra osigurava istu poziciju bez obzira na promjenu kurenta.

A spuštanjem udica na područje braka koje je izloženo kurentu najčešće ćemo pronaći sitne arbune i pauke, koji ukopani u pijesak ili mulj vrebaju svoj plijen.

Budući vrlo pohlepni, često se odmah po spuštanju sistema bacaju na ponuđene udice. Ukoliko su veliki, tada se takav ribolov ne mora nazvati lošim, no praksa je pokazala da je na takvim mjestima postotak primjeraka ispod 0,10 kilograma težine daleko iznad svih drugih ulova, pa ih treba izbjegavati.

Nasuprot tome, strana braka koja ‘gleda’ niz kurenat obiluje hranom i zaklonima, što je osnovni preduvjet za zadržavanje kvalitetne ribe.

Naravno, i ovdje postoje bolje i lošije pozicije, jer je malo brakova širine deset metara. Praćenjem slike na sonderu i spuštanjem udica valja napipati pravu poziciju nakon čega sve postaje znatno jednostavnije.

Pod uvjetom da je barka usidrena na pravom mjestu, pribor valja spustiti ravno ispod barke.

Pa iako se sve to može činiti jednostavnim, kurenat koji ponekad zna biti uistinu jak, bitno može otežati lov. Unatoč svom oprezu i pažnji, griz je u takvim uvjetima vrlo teško osjetiti, dok udice uporno bivaju potpuno ogoljene. Ulovi su rijetki, a ostvaruju se tek nasumičnim i slučajno pogođenim kontrama.

Ti se problemi donekle mogu izbjeći na dva načina – korištenjem težih olovnica primjerenog oblika i upredenicama manjeg promjera, ne iznad 0,20 milimetara, koje će u kurentu stvarati manji otpor.

Klasične olovnice stožastog oblika mogu biti od koristi ako je teren hridinasto kamenit, jer će svojim oblikom spriječiti kotrljanje i zaglavljivanje u nekom od procjepa kojima takvo dno obiluje.

No ukoliko je dno pjeskovito-muljevito, tada su u igri drugi oblici i modeli. Jedan od najučinkovitijih oblika olovnica je popularni rocobomb model iz čijeg su kalupa nikle i sve ostale inačice i varijacije na temu.

Ovaj se model nakon što padne na dno, svojim zadebljanim dijelom vrlo lako ukopava. Sličan se efekt, naravno, postiže i sa sidrenim olovnicama, čije antene u ovom slučaju ne služe sprječavanju tonjenja u mulj, već što bržem sidrenju sistema.

S olovnicama koje se mogu ukopavati i sidriti na ovaj ili onaj način, možemo kalkulirati i oko težine, što znači da unatoč jačem kurentu ponekad možemo koristiti i nešto lakšu olovnicu.

A ponekad se događa da se površina mora kreće u jednom pravcu, dok je na dubini smjer kurenta potpuno suprotan. Takva su mjesta s kontrakurentom uglavnom teška za ribolov, ali često daju izvrsne ribolovne rezultate.