Najcjenjenije i najukusnije školjke koje se mogu konzumirati sirove su nedvojbeno kamenica i kopito. Ove se vrste oduvijek nalaze na vrhu gastronomske ljestvice sirovih jadranskih školjki. No da bi se mogle pojesti, potrebno ih je ponajprije otvoriti.

Kamenice se otvaraju posebno dizajniranim nožem u nedostatku kojeg može poslužiti i bilo kakav kraći nož debljeg sječiva. Kod otvaranja kamenica je najpraktičnije ubadanjem pa zakretanjem oštrice noža neposredno uz bravu razbiti ligament, nakon čega se lako može presjeći veliki mišić zatvarač, i to neposredno uz gornju ravnu ljušturu. Pritom treba paziti da se sadržaj školjke ne prolije, kao i da se školjka ne ošteti jer će listići i mrvice ljušture na taj način dospjeti u mesni dio i pokvariti gastronomski doživljaj.

Također, ukoliko poželite u potpunosti odvojiti mesni dio od donje ljušture, treba paziti da se ne ošteti sedef ili ne probije neka od zračnih komora koje su često sastavni dio donje ljušture, a koje su u pravilu ispunjene plinovima koji nikada nemaju ugodan miris.

A da se ne bi u otvaranju posjekli, školjke u otvaranju obavezno prihvatite debljom krpom ili ručnikom.

Kopita se otvaraju tankim, a jakim nožem kratkog sječiva. Školjka se položi u dlan lijeve ruke vrhom prema zapešću i gornjom ljušturom prema gore. Nožem se ubada između ljuštura, konstantno zakrećući vrh i oštricu noža prema gornjoj ljušturi. Nakon što se oštricom uđe između ljuštura, kružnim se pokretom što bliže gornjoj ljušturi presijeca mišić zatvarač, nakon čega se gornja ljuštura lako može potpuno odvojiti. Još je samo potrebno jednakim kružnim potezom noža odvojiti mišić zatvarač od donje ljušture, nakon čega se školjka može poslužiti.

Za ovaj je postupak potrebno malo prakse kako se prilikom otvaranja ne bi posjekli i kako krhotine ljuštura ne bi dospjele u mesni dio školjke.

I kamenice i kopita se poslužuju u vlastitoj ljušturi, pokapane s nekoliko kapi limunovog soka.