Vjetar, pojava koju vidimo samo kao posljedicu, u mnogim predajama i legendama zauzima posebno mjesto. Prema islamu, vjetar je bio osnova za stvaranje svega ostalog, sinonim stvaralačkog daha. Osim toga, bio je ravnopravan s anđelima, Božji dah koji se kreće nad iskonskim vodama.

Perzijske predaje govore o kapi vode kao prvoj stvari koja je stvorena, a za njom odmah idu svjetlost i vjetar.

Grci su imali Eola, boga vjetrova i svoje sjeverne (βoρέας – boreas), južne (νότoς – notos), istočne i jutarnje (εὖρoς – euros), te zapadne i večernje (ζέφυρoς – zefiros) vjetrove.

Rimljani su Jupiteru dali vlast nad vjetrovima, a Slaveni su u tu svrhu imali Striboga (Stribora) koji vjetrove zove svojim unucima.

Feničani su prije više tisuća godina, kao pomorski narod, počeli koristiti snagu vjetra, a prije gotovo dvije tisuće godina Perzijanci su patentirali vjetrenjaču. Izrazito veliku ulogu, vjetar je odigrao u doba velikih otkrića, pomažući Kolumbu, Pissaru, Diasu, De Gami… Vjetar je dugo vremena bio vezan uz bogove neraskidivim lancima koji su na kraju ipak pukli i tako ga smjestili tamo gdje i spada, u znanstvene vode područja fizike, točnije, fizike atmosfere.

Sustavna mjerenja tlaka nad širokim prostorima brzo su rezultirala prvim sinoptičkim kartama koje su povezivale tlak zraka sa smjerom vjetra, a što je bio preduvjet za znanstveno predviđanje vremena.

Vjetar je po definiciji zrak koji se giba, zrak u pokretu koje uzrokuje Sunce. Naime, zbog oblika Zemaljske kugle, površina oko ekvatora je izloženija toplinskom djelovanju Sunca nego površina oko polova, pa dolazi do promjena u tlaku zraka. Tamo gdje je zrak hladniji, tlak zraka je viši, i obrnuto, zbog čega se ugrijana zračna masa nad ekvatorom podiže i polazi prema polovima gdje se ohlađena spušta i opet kreće put ekvatora.

Takva velika konvekcijska strujanja nisu nimalo pravocrtna jer se zrak se u tom strujanju kovitla i kruži oko područja niskog tlaka, što rezultira formiranjem ciklona i anticiklona.

Ciklone i anticiklone su vrtložna gibanja zraka oko centra niskog, odnosno visokog tlaka zraka. Na sjevernoj hemisferi zrak se oko središta anticiklone okreće u smjeru pomicanja kazaljke na satu, a oko središta ciklone u suprotnom pravcu. Budući da se ciklone i anticiklone pomiču (najčešće sa zapada prema istoku), one sa sobom donose i promjene vjetrova i vremenskih uvjeta koji vladaju u krajevima kojima prolaze.

Budući da se Jadran po zemljopisnom smještaju nalazi na fronti, granici toplog i hladnog zraka, izložen je čestim promjenama vremenskih uvjeta.

Dodamo li tome i visoke planinske masive u neposrednoj blizini obale, te brojne otoke i prolaze među njima, dobijamo gusto ispisanu ružu vjetrova. No unatoč brojnosti naziva, vjetrova ima znatno manje, jer isti vjetrovi na različitim dijelovima jadranske obale često nose različite nazive.

Vjetar je element neodvojiv od mora i zauzima važno mjesto u svakodnevnom životu. Na Jadranskom moru postoje tri glavna vjetra. To su bura, jugo i maestral, a uz njih, mada se rijetko javlja, stoji i lebić. Svi ostali vjetrovi pušu umjerenom snagom i smatraju se sporednim vjetrovima.