Prije nekoliko dana u jutarnjim satima, otprilike u vrijeme iskrcaja ribarskih ulova, kratkom e-mail porukom, bez ikakva dodatna komentara, javio se vlasnik broda plivaričara, starine što još uvijek uspješno lovi malu plavu ribu. Samo je napisao: »Tuna caruje, Dupin planduje, Država duguje, a Ribar tuguje.« Dovoljno za onoga tko barem donekle poznaje prilike u hrvatskom morskom ribarstvu. Malo drugačije sročeno, ali isto ono što u kontinuitetu slušam.

Tune nam konstantno, gotovo kroz čitavu ribolovnu sezonu pričinjavaju velike probleme. Ovu rečenicu, ili neku slična sadržaja, može se čuti u svakom razgovoru sa zapovjednikom bilo kojeg ribarskog broda plivaričara. Među štetočine u poslovanju često će dodati i dupine.

Kada se pojavi neka od tih vrsta, gotovo je s ribolovom, naprosto smo nemoćni, redoviti je zaključak.

Ponekad, koja tuna nađe se na palubi među lovinom, s time što je prethodno napravila popriličnu štetu. Iako, ne može se tek tako loviti tune, one su pod međunarodnom zaštitom. A što s dupinom..? Niti ga možeš otjerati, niti smiješ loviti. Strogo je zaštićen našim zakonskim propisima. Pa čak i da nije, nema nikakve komercijalne vrijednosti.

Nedavno sam pročitao, i ponešto od toga napisao, da su te dvije vrste – tune i dupini – najveći predatori male plave ribe u Jadranskom moru.

Prema nekim procjenama, godišnje pojedu oko 120.000 tona. Svi hrvatski ribari zajedno ulove oko polovice te količine. Tko nas štiti, pitaju se ribari?

Da, mnogi su morski organizmi, ne samo ribe, zaštićeni i strogo zaštićeni.

Njihova zaštita regulirana je Zakonom o zaštiti prirode i, na temelju njega donesenim, Pravilnikom o strogo zaštićenim vrstama. Nema sumnje, potrebni su nam takvi dokumenti, za more i za prirodu u cjelini.

Opsežan popis

Većina čitatelja neće se upuštati u čitanje zakona, tim manje što je on opsežan i detaljan, zanimljiv onima koje tematika izravno zanima. I pravilnik je velik, ali s malo teksta i izuzetno dugim prilogom što donosi popis svih zaštićenih vrsta, životinjskih i biljnih.

Za većinu običnih smrtnika koji prirodu tek površno poznaju, naprosto je nezamislivo čega sve u prirodi imamo u našoj maloj zemlji. A, to je samo ono zaštićeno, ukupnost je neusporedivo veća. Potrudio sam se u tom mnoštvu pronaći samo ono iz svijeta mora. Zacijelo mi je nešto promaklo. Puno je toga!

Zanimljivo, odmah pri vrhu popisa, među sisavcima nalaze se dupini – obični dupin, bjelogrli dupin, glavati dupin, crni dupin, prugasti dupin, dobri dupin i krupnozubi dupin.

Tko bi pomislio da ih toliko živi u našom Jadranu? Većina nas zna samo za dupina!

Od navedenih vrsta u našem moru dominira dobri dupin i on je svrstan među ugrožene vrste. Ugrožen, a nedavno sam pročitao da im se populacija povećala s 8.000 na 10.000, po nekim autorima i više. Treba sve to nahraniti, oni puno jedu, dnevno oko 10 posto svoje tjelesne mase.

Od jadranskih sisavaca, na popisu se nalazi i sredozemna medvjedica, ako je uopće još ima u našem moru. Povremeno dolaze dojave da je viđena na određenim lokalitetima, ali nema znanstvene potvrde njena stalna boravka.

Tu su i kitovi: veliki sjeverni kit, ulješura, te »sve ostale vrste kitova koje se prirodno pojave u Jadranskom moru.«

Među gmazovima nalaze se glavata želva i zelena želva, vrste što ih narodski najčešće nazivamo morskim kornjačama, te sedmopruga usminjača. Glavata želva, koja je učestalija, posebno na sjevernom Jadranu, svrstana je među osjetljive vrste.

Gdje su tune?

Ribe su svima nama najzanimljivije, njih najbolje poznajemo. Iako treba priznati, većina nas poznaje pedesetak vrsta koje imaju veće ili manje komercijalno značenje. Oni koji su više u ribarstvu i ribolovu prepoznat će možda stotinjak vrsta.

Ostalo, do brojke što se ubrzano približava prema 500, poznajemo slabo i nikako. Tu spada uglavnom nikome zanimljiv sitneže, te rijetke vrste nastanjene na nekom uskom lokalitetu. Tako se na vrhu popisa nalazi morska paklara. Znam, mnogi će zapitati koja je i kakva to riba? Nije baš da se svakodnevno lovi, a u ribarnicama je nećemo vidjeti.

Dalje slijedi duga lista morskih pasa i njihovih srodnika: pas tupan, pas modrulj, jaram ili mlat, butor, volonja, glavonja, pas lisica, psina golema, velika bijela psina, kučak, kučina, psina zmijozuba – trošiljka, psina zmijozuba – petošiljka, žutuga, leptirica, golub uhan, pilan, volina, klinka, ražopas, prasac, sklat žutan i sklat sivac.

Među njima kritično ugrožene vrste su kučak, kučina, psina zmijozuba – trošiljka, volina i sklat sivac.

Pod zaštitom su, također: jadranska jesetra, jesetra, pastruga, atlantska jesetra i moruna, s time što je jadranska jesetra kritično ugrožena.

Na razini EU-a jegulja je kritično ugrožena i za nju se propisuju posebne mjere zaštite, uz nadasve limitirani ulov. Nadalje, na listi je čepa, te crnomorska haringa, vrsta koju ne nalazim na popisu jadranske ihtiofaune.

Zaštićena su i oba morska konjića – dugokljunić i kratkokljunić, vrste zanimljive za akvarije i suvenire.

Zanimljivo, na popisu je drozd označen kao osjetljiva vrsta, iako je njegov lov u nas godinama zabranjen. Tu su još koljuška i Tortoneseov glavočić.

Popis zaštićenih morskih riba time je iscrpljen, na njemu nema tune. Malo čudno, ako znamo da je plavoperajna atlantska tuna, a ta je stanovnik Jadrana, zaštićena međunarodnim propisima i njen lov strogo je limitiran i kontroliran. A, prepun ih je Jadran!

U našem moru pod strogom je zaštitom i dosta ostalih morskih organizama. Redom, kako ih navodi pravilnik, tu su bodljikaši – panceriova zvjezdica i zmijolika zvijezda; pa trpovi; puževi – tritonova truba, puž bačvaš i prugasta mitra. Zaštićeni školjkaši su kamotočac, prstac, periska i plemenita periska. O njima se puno zna, nadasve o prstacu i plemenitoj periski, koja je gotovo izumrla u Jadranu i Sredozemlju, tako da su dodatni komentari nepotrebni.

Naselja koralja u Jadranu danas su rijetka, gotovo izumrla, ali se pojedinci i danas bave njihovim iskorištavanjem.

Strogo zaštićeni koralji su crni busenasti koralj, sredozemni crni koralj i crni koralj, a zaštićeni crveni koralj i busenasti koralj.

Njih se smije vaditi uz posebne koncesijske dozvole. Navode se i spužve, iako više iz načela predostrožnosti, nego što se ističe njihova stvarna ugroženost.