Priča o otrovu kojim hobotnica usmrćuje rakove nije bajka već znanstveno potvrđena činjenica. Hobotnica ima tri slinske žlijezde. Kod ugriza se slina, odnosno koja sadrži dva toksina, α i β – cephalotoxin, izbacuje pod pritiskom. Oba su toksina smrtonosna za rakove, tako da rakovi već u prvih nekoliko minuta nakon ugriza budu potpuno paralizirani.
povezane vijesti
Malo je životinja koje se mogu usporediti s hobotnicom i njenom prilagodbom životu na morskom dnu. Načini na koji se ovaj naš najveći glavonožac kreće, lovi i skriva najbolji su svjedok jednog od savršenijih evolucijskih uspjeha.
Uz nju su vezani i brojni mitovi i strašne priče, pri čemu su razmjeri do kojih je u tim pričama narasla upravo stravični. Mitsko čudovište Kraken zapravo nije ništa drugo doli gigantska hobotnica koja svojim kracima omata i potapa brodove dok svojim kljunolikim zubom proždire nesretne mornare.
U stvarnom je životu njena snaga ipak puno manja, no nipošto i zanemariva
Hobotnica ima jako, mišićavo tijelo vrlo zdepastog oblika. Od osam krakova najduži su bočni, nešto kraći trbušni, dok su leđni najkraći. Krakovi su naoružani s dva reda prijanjaljki koje mogu biti različitog oblika, no nemaju ni rožnati prsten ni peteljku. Svaka je prijanjaljka s unutrašnje strane presvučena tankom kožnatom opnom koju hobotnice povremeno odbacuju. Veličina prijanjaljki je duž kraka različita. Od usta do prve trećine kraka, negdje u razini s rubom plašta, veličina prijanjaljki raste, nakon čega se prema kraju kraka ponovo smanjuje. Kod zrelih mužjaka su najveće prijanjaljke izrazito velike, pa ih u susretu sa ženkom ističe i pokazuje kako bi izbjegao sukob.
U središtu krakova nalaze se usta naoružana snažnim čeljustima nalik papagajskom kljunu kojima hobotnica s lakoćom može progristi ili smrviti oklop raka.
Priča o otrovu kojim usmrćuje rakove nije bajka već znanstveno potvrđena činjenica. Hobotnica ima tri slinske žlijezde. Uloga i funkcija podjezične žlijezde nije u potpunosti istražena, dok je uloga drugih dviju potpuno jasna. Prednja luči proolitičke enzime, a stražnja luči probavne enzime baš poput žuči u viših organizama, pri čemu se slina sa žučnom sekrecijom otpušta preko malog, vrlo fleksibilnog rila koje se može gurnuti van usta. Pritom se slina, odnosno ‘žuč’ koja sadrži dva toksina, α i β – cephalotoxin, izbacuje pod pritiskom. Oba su toksina smrtonosna za rakove, tako da rakovi već u prvih nekoliko minuta nakon ugriza budu potpuno paralizirani.
