Malo je riba u našem uzobalju koje se ljepotom mogu mjeriti s usnačama. Lako vidljive s obale, ove su ribe oduvijek ljudima privlačile pažnju kako svojim bojama i oblicima tako i svojim ponašanjem. Budući da u principu nikada ne mijenjaju stanište, često su bile na meti prirodoslovaca koji su na njima mogli graditi svoje teze. Jedan od prvih zapisa o njima daje Aristotel koji kaže da se hrane travom, ali im je glavna karakteristika građenje gnijezda.

Mada se danas o njima gotovo sve zna, i dalje su jednako zanimljivi. Dovoljno je nadviti se sa stijene nad more, odakle se bez ikakvog napora može sagledati sva ljepota i raskoš svijeta usnača.

Obitelj usnača (Labridae) je u Jadranu zastupljena s osam rodova. To su Xirychthys, Labrus, Symphodus, Lappanella, Ctenolabrus, Coris, Thalassoma, te Acantholabrus. Od svih navedenih, rod Labrus je najbrojniji i najzastupljeniji.

Glavne karakteristike usnača su svakako vrlo izražene i mesnate usne po kojima je cijela obitelj i dobila ime. U većini slučajeva te usne kriju, iako sitan, prilično impresivan zubni aparat. Sve vrste žive na dnu prekrivenom biljkama kojima se i hrane, no obrok će uvijek rado dopuniti kakvim mesnim zalogajem u obliku crva ili raka.

Zbog različite obojanosti, u zavisnosti od različitosti dna, stiče se dojam da ima znatno više vrsta od stvarnog broja. Osim toga, kod većine usnača je prilično jasno izražen spolni dimorfizam.

Usnače u našem narodnom nazivlju imaju više od tristo imena, a posebno je zanimljivo da su neka od imena preuzeta iz biljnog i ptičjeg svijeta. Tako je fika još jedan naziv za smokvu (Labrus bimaculatus, Linnaeus, 1758) koji dolazi od latinskog naziva za biljku smokvu (Ficus carica).

Turdus merula je naziv za pticu kosa, pa su još stari Grci i Rimljani prema Turdus merula nazivali vranu – Labrus merula.

No Turdus je naziv i za pticu drozda (čvrljka, čvorka), prema čemu je drozd (Labrus viridis, Linnaeus, 1758) dobio ime. Ova je vrsta od svih usnača najugroženija. Nemarom i prelovom drozd je doveden na rub opstojnosti i stoga trajno zaštićen. Jasno je zelene boje s narančasto-smeđkastim pjegicama po bokovima, tako da ga je nemoguće pobrkati s ostalim vrstama. Slučajno ulovljene drozdove valja čim prije neozlijeđene vratiti u more.