Školjkaši

Znate li da je centar živčanog sustava kod školjkaša u neposrednoj blizini jednjaka? Krv im je prozirno plavičasta

Boris Bulić

I premda se misli kakao su školjkaši nepokretni, većina se školjkaša ipak može pokretati i to uglavnom odgurujući se stopalom (Cardiidae). Čak se i neke sesilne vrste (Arcidae), uz podlogu vezane svilenkastim bisusnim nitima, u određenim situacijama, odbacujući bisus te izbacujući mišićno stopalo i povlačeći za njim tijelo i ljušture, mogu ograničeno kretati.



Sjedilački način života uz odsustvo glave, a s njom i mozga, je kod školjkaša rezultirao razvojem jednostavnog ganglijskog živčanog sustava, znatno manje složenog nego u ostalih mekušaca. Tako školjkaši imaju dva moždanoplaštena (cerebropleuralna) ganglija s obje strane jednjaka. Moždani (cerebralni) gangliji kontroliraju osjetilne organe, dok plašteni (pleuralni) kontroliraju plašt. Stopalni (pedalni) gangliji upravljaju stopalom, dok utrobni (visceralni) gangliji, koji su kod plivajućih školjkaša (Pecten) često vrlo veliki i dobro razvijeni, kontroliraju stražnje ligamente. Neki školjkaši s izrazito dugačkim sifonima mogu imati i sifonske ganglije. Svi su ti gangliji preko živčanih vlakana spojeni s centralnim cerebropleuralnim ganglijem.


A krvotok je kod školjkaša otvorenog tipa. Krv i intersticijska tekućina nisu odvojeni, već pomiješani kao hemolimfa u koju su uronjeni organi. Opuštanjem srca, krv se kroz pore povlači natrag prema srcu, a kontrakcije mišića tijekom gibanja također mogu olakšati kretanje hemolimfe. Zbog atoma bakra koji imaju u svom krvnom pigmentu hemiocianinu, krv školjkaša je prozirnoplavičasta i gotovo bezbojna.





I premda se misli kakao su školjkaši nepokretni, većina se školjkaša ipak može pokretati i to uglavnom odgurujući se stopalom (Cardiidae). Čak se i neke sesilne vrste (Arcidae), uz podlogu vezane svilenkastim bisusnim nitima, u određenim situacijama, odbacujući bisus te izbacujući mišićno stopalo i povlačeći za njim tijelo i ljušture, mogu ograničeno kretati.


Ipak, za razliku od njih, sesilne vrste prirasle ljušturom za podlogu (Ostreidae) nemaju nikakvu mogućnost kretanja.


Neke pak vrste s lakim ljušturama (Pectinidae) imaju sposobnost skokovitog pokretanja koje postižu izbacivanjem mora iz intervalvarnog prostora kratkim i brzim zatvaranjem i otvaranjem ljuštura.