Iglica je tipična epipelagička vrsta, što znači da je neovisna o dubini i vrsti morskog dna, te kao takva u potpunosti pripada životnoj zajednici pelagijala - vrstama koje nastanjuju pučinski dio mora. Često je možemo vidjeti kako iskače iznad mora.
Malo je riba koje se mogu pohvaliti takvom dinamikom života kakvu ima iglica. Vječno progonjena od većih lovaca i u vječitoj potrazi za plijenom, iglica miruje samo u rijetkim trenucima, na mjestima na kojima se osjeća potpuno sigurno. Takvu je možete pronaći u sivilu zore u kakvoj mirnoj uvali na pola mora, u sjeni obale po bonaci. Tada je blijeda, gotovo siva, s pogledom oborenim prema dnu. Ukoliko ste je takvu uspjeli vidjeti, smatrajte se velikim sretnikom, jer iglica ‘spava’ tek na pola oka. U trenutku kad je primijetite, budite sigurni da je i ona vas primijetila, nakon čega slijedi bijeg strelovitom brzinom zahvaljujući kojoj je i uspjela preživjeti burne evolucijske eone.
Iglica (Belone belone, Linnaeus, 1761 je riba iz porodice iglica (Belonidae). Odlikuje je dugo vretenasto tijelo poput sulice ili igle po čemu je i dobila ime. Ostali narodni nazivi za ovu ribu su tek izvedenice osnovnog, pa je tako u našem uzobalju nazivaju jagla, đingula, iglac, jaglun, žigulja… Znanstveni je pak naziv grčko-latinska kombinacija pri čemu grecizam belone znači igla ili vrh strijele, dok latinizam gracilis znači vitak, nježan.
Mada se nerijetko ulove i veći primjerci, prema službenim podacima iglica naraste do 93 centimetara dužine i do 1,3 kilograma težine. Ipak najčešće lovna dužina iznosi tek 0,06 kilograma.
Glava iglice je uska i duga, naoružana produženim čeljustima poput dugog kljuna, pri čemu donja vilica dužinom premašuje gornju. Obje su vilice nazubljene sitnim i oštrim, gusto poredanim zubima. Oči su velike i dobro razvijene kao uostalom i kod svih predatora. S leđne je strane metalnomodro-zelenkaste boje koja već po bokovima blijedi, da bi na trbušnoj strani bila jasno sedefastobijela. Od peraja, jedino je repna dobro razvijena, dok su ostale slabe. Bočna je linija izražena i vidljiva cijelom dužinom tijela. Krljušt je sitna i lako se odvaja.
Iglica je tipična epipelagička vrsta, što znači da je neovisna o dubini i vrsti morskog dna, te kao takva u potpunosti pripada životnoj zajednici pelagijala – vrstama koje nastanjuju pučinski dio mora. Često je možemo vidjeti kako iskače iznad mora. Ponekad je to zbog bijega od krupnijih lovaca, no ponekad je razlog samo obična igra. Iglica je riba jata i možemo je pronaći doslovno svuda po Jadranu. Uvijek je prisutna u gornjem sloju mora, s tim da u toplijim mjesecima preferira pučinu, dok se u hladnijem dijelu godine približava obali. Neovisno o dobu godine, mlade iglice uvijek možemo pronaći u blizini obale.
