Iz Pakoštana nam se ponovo javio Valentin Štante, podvodni ribolovac koji je s nama u ovim hladnim zimskom danima odlučio podijeliti sjećanje na ljetne radosti i toplo more. Na meti su bilo gofovi, ribe čija impresivna snaga često stavlja na kušnju i opremu i snagu samog ribolovca.

Evo što nam je Valentin ispričao o tom svom ulovu:

– Bilo je kasno ljeto. I dok su drugi patili od pasjih vrućina, ja sam uživao u svježini dubokog plavetnila.

Izležavao sam se u livadama posidonije, igrao se skrivača među ogromnim stijenama na dnu i tiho se šuljao i virio preko rubova strmih podmorskih zidova.

Bilo je kao u pravom raju.

Ribice su radosno i bezbrižno plesale na blagoj morskoj struji, poput mladih smokvinih listova na popodnevnom povjetarcu, otvarajući svoja mala usta i žvačući sitnu hranu koju je nosila blaga plima.

Predatori su znatiželjno i ležerno paradirali među njima, pokazujući bahato svoju nadmoć. Ponekad mi se činilo da se samo razmeću preda mnom, a ponekad sam imao osjećaj da bih ih čak mogao i pogladiti rukom po ljubičasto-modrim svjetlucavim bokovima – priča nam Valentin.

– Ali sve se skoro u trenu promijenilo. Samo nekoliko dana kasnije, dok sam se u svojoj barci vozio po zapjenjenim i bijesnim valovima maestrala, pitao sam se da li to samo umišljam ili je rajsko razdoblje od prije nekoliko dana zaista iza mene.

Iznenadna ljetna bura uzburkala je morsku vodu i donijela joj ledeno osvježenje, a uz to se pojavila i jaka struja te slaba vidljivost.

Riba se držala dna i šutke odolijevala snažnoj struji, kao da se stidi nekadašnje razigranosti. Čak su se i pirge i kanjci skupili u rupama i škiljeći me gledale iz sigurnog zaklona stijena kad sam se spustio do dna.

Nejasan obris grabežljivca se rijetko pojavljivao u daljini, ali tako brzo i nejasno da bi čak i najprisebniji i najiskusniji lovac sigurno počeo sumnjati u svoje lovačke instinkte.

Popeo sam se na brod i zatekao jedinstven prizor.

Moj partner u ronjenju bio je pogrbljen nad pramcem, polako žvakao bananu u ustima i škiljeći prema suncu nepomično me gledao. Odmah sam znao u kakvoj je situaciji, pa ga radije nisam ništa pitao. Neko smo vrijeme oboje šutjeli, a onda je on lagano podignuo obod svog velikog šešira, nehajno mi dajući do znanja da je malo umoran i da mu je dosta lova za danas. Na putu do novog lovišta pitao me i kada ću prestati pušiti, zašto ne zatvorim hladnjak i pustim piće da se ugrije te jesam li možda vidio čokoladne kolačiće.

Logično, do sljedećeg podvodnog grebena sam se spustio sam, dok je moj prijatelj drijemao na brodu – nastavlja Aleksandar svoju priču.

– Nažalost, ni ovdje situacija pod morem nije bila bajna. More je možda bilo malo bistrije, ali  velikih riba nije bilo ni za čuti ni za vidjeti.

Pretražio sam dobar dio dubokog terena i poražen se odvažio na nešto plići dio.

Prestao sam loviti. Igrao sam se i ležao u širokim poljima guste i visoke posidonije.

Zatvorio sam oči i potpuno se opustio, trava mi je milovala lice, klanjala mi se u jakoj struji, trljala mi kapuljaču i šaputala u isto vrijeme:

– Miruj, miruj…

Iz transa me probudilo iznenadno i glasno ‘Frrrrrrrrrrrrr’.

Bio je to zvuk kao da je dječak s praćkom uplašio ogromno jato vrabaca.

Ribice su bile toliko preplašene da su, unatoč svom oprezu i plahosti, potražile zaklon u mojim rukama.

Malo sam okrenuo glavu udesno i ostao osupnut.

Ugledao sam oko velike ribe, koja se nečujno šuljala iza mojih leđa i iznenadila me.

Kada smo se sreli, ona se i sama malo zbunila i zaplivala u krug oko mene, a ja sam još dublje zabio glavu u travu i učinio se užasno malenim i bespomoćnim.

Taj je moj postupak ribu toliko isprovocirao da je potpuno raširivši prsne peraje agresivno zaplivala prema meni.

Pogodak je bio precizan i strijela je proletjela kroz bok ribe, koja je samo na trenutak iznenađena zastala prije nego što je nastavila polako plivati ​​tik iznad dna.

S površine sam mogao gledati kako se bokom opire o morsko dno i alge, nadajući se da će se tako riješiti strijele u svom tijelu.

Uz pomoć prijatelja sam je uspješno podigao u čamac i ubio.

Dugo smo gledali u njeno mišićavo i snažno tijelo prekrasnih boja i oblina.

A onda smo napokon potražili i čokoladne kekse pa smo jureći po krestama strmih zapjenjenih valova krenuli kući.