Kad će konačno finiti taj lovostaj, kad ćemo se najesti ribe?

Puno puta od početka godine čuo sam ovo pitanje, posebno na ribarnici. A što odgovoriti, brzo će, vrijeme prolazi. Znam, vidim to, ružno djeluje poluprazna ribarnica, iako se na ponudu ostalih vrsta kupci ne mogu žaliti. Tek kada zapuše jaka bura ponuda postaje skromna. Takvih situacija ima i izvan lovostaja. Sreća da imamo marikulturu, dobra je riba iz kaveza. Kakvo je stanje u ribarstvu, ona je naša budućnost.

Nema male plave ribe, moramo čekati! Ali… nema ni ribe koja je stoljećima u zimskim mjesecima mijenjala srdelu. Nema gire, ili menule, kako je češće nazivaju na našim prostorima. Znalo se, bilo je to pravilo što su ga nametnuli priroda i život. Pravilo koje ne pozna suvremena generacija. Srdela i menula stoljećima su bile hraniteljice pučanstva naših otoka i većeg dijela priobalja. U toplijem dijelu godine srdela, a zimi menula. Te dvije vrste gotovo svakodnevno bile su na jelovniku. I dobro kada je bilo te jeftine ribe! Srdela se i danas najviše lovi u našemu moru, ima najnižu cijenu na ribarnicama. Ponuda menule bila je uvijek slabija, a sada je nema uopće.

Čuvaju je propisi

Gdje je nestala gira, pročitao sam prije nekoliko mjeseci naslov u jednoj novini. Gdje je nestala… Nigdje, eno je u moru, slobodno i bezbrižno pliva, bez straha da će je netko uloviti. U redu, netko će negdje uloviti nešto malo, ali glavnina te ribe ostaje u moru. Čuvaju je naši zakonski propisi. Za giru nema lovostaja, nije zaštićena, ali se ne lovi. Nemamo je s čime loviti, žale se rijetki ribari koji su je nekad lovili. »Udesila« nas je Europska unija!

Ne sjećam se kada sam zadnji put vidio – i kupio – gire na ribarnici. Znam jedino da je bilo zimsko jutro u Malom Lošinju. A, kada sam ih zadnji put konzumirao. Sjećanje me vodi na jednu marendu kod poznanika na Krku. Sve to u dalekoj magli zaborava! Nema više… Kad spominjem giru mislim na giru oblicu, ona je tržištu zanimljiva jer je neusporedivo kvalitetnija od svoje sestre – gire oštrulje.

Na našem užem području, u Riječkom zaljevu gira se uvijek slabo lovila, riječka ribarnica nije mjerodavni pokazatelj. Raspitivao sam se zato okolo, nazivao Lošinj, tamošnja lovišta uvijek su s girom bila izdašna. Dobio sam zanimljiv odgovor. Na otoku sada »samo jedan ribar lovi menule«. Rijetko topi mrežu, ne lovi puno, a s ulovom ne uspije doći do ribarnice. Najčešće sve proda izravno s brodice, ili mu ljudi dolaze kući. I tamošnja ribarnica je zaboravila kako menula izgleda!

Gira se može smatrati zimskom lovinom, bolje je reći – mogla se smatrati. Lovi se čitave godine, ali bolje u njenom hladnijem dijelu, od jeseni do proljeća. Nekad se najviše lovila raznim mrežama – stajačicama, potegačama, koćicama, pa čak i plivaricama, ponešto udicom – tunjom i povrazom, što prakticiraju sportski i rekreacijski ribolovci. Danas je koćica zabranjena, ne smije se povlačiti preko livada posidonije, gdje se lovilo gire, a na potegačama oko je toliko povećano da gire ne može loviti. Pa smo ostali bez gire, koja se u nas stoljećima lovila i konzumirala. I to tradicijskim alatima našeg mora.

Zaštita posidonije

Gira je sitna riba vretenasta tijela s karakterističnim ustima na kojima se čeljusti mogu jako ispružiti. Maksimalno naraste do duljine od 20 centimetara i 8 dekagrama težine, dok težina prosječnog primjerka iznosi 2-3 dkg, pa se može dogoditi da ih nabrojimo i do pedeset u jednom kilogramu. Boja tijela mijenja se ovisno o njenoj životnoj dobi i godišnjem dobu. Obično je s gornje strane sivosmećkasta, s crvenkastim, žućkastim ili zlatastim nijansama, dok dolje prelazi u blijedosrebrnastu. Prepoznat ćemo je i po tome što na bokovima iznad prsne peraje ima crnosmeđu četvrtastu mrlju. Po bokovima ima nekoliko uzdužnih, slabo izraženih isprekidanih plavkastih crta.

Stanovnik je čitavog priobalnog dijela Jadrana, a gušća su joj naselja u kanalima i tjesnacima vanjskih otoka. Živi u manjim plovama, a moguće ju je naći od 3 do preko 300 metara dubine. Najčešće se zadržava u pojasu između 15 i 100 metara. Boravi malo iznad dna pa gotovo do površine, gdje se može sresti ljeti. Naći ćemo je iznad tvrda obrasla dna, a posebno iznad livada posidonije. Voli čisto more i područja gdje su jača strujanja, jer tamo nalazi dovoljno životinjskog planktona koji joj je jedina hrana. Daleko od obale nećemo je naći.

Naši ribari nikada nisu lovili giru u velikim količinama, a posljednjih godina i ti skromni ulovi znatno su smanjeni. Prema Državnom zavodu za statistiku, a njegove brojke su najmjerodavnije, ukupan ulov gire u 2021. godini bio je 102 tone, od kojih je prodano 72. Godinu potom ulov je smanjen – 95 tona, da bi 2023. donijela drastičan pad – ulovljeno je samo 49 tona. I kako onda naći giru u ribarnici? Prodaja te »mižerije od ulova«, kako bi rekao jedan stari ribar, još je više poražavajuća. Prodano je samo 37,7 tona. Ulov one druge gire, oštrulje, gotovo da nije vrijedan registriranja – iznosio je 1,8 tona. Lako je iz ovoga izračunati ekonomsku važnost gire u hrvatskom ribarstvu. Prije nekoliko godina žalio mi se ribar kojemu je gira činila značajnu stavku u prihodima. Tada je govorio:

»Ne smijemo raditi s koćicom, sve je to zabranila Europska unija, jer njihovi ribari nemaju takav alat. Oni štite posidoniju jer je kod njih gore na sjeveru nema. Što oni znaju kakvo je stanje u našem Jadranu. To nije za usporedbu. Kad su nam zabranili koćicu došli su stručnjaci iz Zagreba, proučavali su aligu (posidoniju) preko koje smo godinama povlačili mrežu. Napravili su studiju i u njoj zaključili da je 95 posto alige u dobrom stanju. Ništa nam to nije pomoglo. Godinama sam radio s tom mrežom koćicom. Ja sam mali ribar, imam mali brod. U dijelu godine od toga sam živio. I narod je ostao bez jeftine hrane u zimskim mjesecima.«

Gira je dvospolac

Značajno je spomenuti da je gira oblica dvospolac. Rađa se isključivo kao ženka, a kada dostigne duljinu od petnaestak centimetara postaje mužjak. Uglavnom se mrijesti u svibnju, manje u lipnju. U velikim plovama tada se udaljuje od obale i skuplja na području kamenitih i obraslih brakova, ili tamo gdje je posidonija gusto izrasla. Životni vijek joj je do šest godina.

Nema zaštite

Gire nema, praktički se ne može loviti, bez obzira na činjenicu što nije zaštićena važećim Pravilnikom o zaštiti riba i drugih morskih organizama i kriterijima za utvrđivanje visine naknade za počinjene štete. On, između ostaloga, propisuje »minimalne referentne veličine za očuvanje određenih vrsta riba i drugih morskih organizama i način njihova mjerenja, te lovostaje za pojedine vrste riba i drugih morskih organizama«. Gira se u njemu ne spominje.