Sredinom siječnja Ministarstvo poljoprivrede objavilo je novi podzakonski dokument – Pravilnik o popisu trgovačkih naziva proizvoda ribarstva i akvakulture. Zaintrigirao me naziv, pa sam ga odlučio pročitati.

Sam tekstualni dio nije dugačak, brzo se pročita, sve skupa osam članka. Ali… Članak 5.a, on je najvažniji i najzanimljiviji, u njemu je taj popis. Ima se što čitati. Naprosto nisam mogao vjerovati što se sve prodaje u nas, u ribarnicama, marketima i supermarketima, te ostalim prodavaonicama prehrambenih proizvoda. Ukupno 614 naziva, ako sam precizno brojio. Pa onda još pojašnjenje: »Ako u ovom Pravilniku nije naveden znanstveni naziv za pojedinu vrstu koja se stavlja na tržište, tada se navodi znanstveni naziv porodice kojima ista pripada te pripadajući trgovački naziv na hrvatskom jeziku«. Još par stotina naziva.

Mislio sam da donekle poznajem ribe i ostale stanovnike mora koje koristimo u prehrani, a kada sam vidio popis, ostao sam u nevjerici. U redu, na popisu se nalaze i slatkovodni organizmi, ali naprosto je nevjerojatno što se nudi na našem tržištu. U pravilniku stoji da se on »odnosi na sve ovlaštenike povlastica za obavljanje gospodarskog ribolova na moru i nositelje dozvola za akvakulturu i sve subjekte u poslovanju s hranom koji se bave kupnjom, prijevozom i prodajom proizvoda ribarstva i akvakulture duž distribucijskog lanca i koji su dužni unositi informacije o nazivima proizvoda ribarstva i akvakulture ili prenositi informacije o proizvodima ribarstva i akvakulture ili označavati proizvode ribarstva i akvakulture namijenjene krajnjim potrošačima.« Ne vjerujem da se u svemu tome baš snalaze.

Srdele i inćuni

Krenuo sam pretražiti popis, zanimalo me čega sve ima na našem tržištu. Nema smisla redom čitati, brzo bih se pogubio. Ciljano sam tražio određene vrste. Najprije sam potražio srdelu, najčešću ribu našeg mora, siguran sam i najprodavaniju. Sjećamo se, do prije dvadesetak dana svi smo bili nezadovoljni jer zbog lovostaja svježih srdela nije bilo u prodaji. U navedenom popisu pronašao sam četiri srdele koje se mogu naći u nas na tržištu. Uz našu jadransku srdelu – njoj je znanstveni naziv Sardina pilchardus – tu su još golema srdela, brazilska golema srdela i madeirska golema srdela. Vjerujem da prilikom kupnje kod srdele nema zabune. Jadranska srdela je sitna, a na tržište dolazi uglavnom svježa. O golemoj srdeli govori njen naziv, da se nađe u prodaji lako bismo je prepoznali, bez obzira na to u kojem je dijelu Atlantskog oceana ulovljena. Imam informacije da se stanovita količina dubokozamrznute goleme srdele uvozi za potrebe farmi tuna.

Slično je s inćunom. U pravilniku su navedene tri vrste, pa još inćuni u množini. To su inćun – naš jadranski – te argentinski i peruanski inćun. Ako se pojavi još koji, svrstava se u inćune. Papalina je na popisu samo jedna, a plavice ili lokarde dvije, s time što se razlikuju u znanstvenom nazivu. Nadasve me zanimala skuša, riba koja se svježa u nas prodaje čitave godine. Na prodajnim mjestima često se ističe »jadranska skuša«, a ono što ulove naši ribari brzo bi se prodalo. U pravilniku se navode dvije skuše, bez dodatka nazivu, s time što jednoj u znanstvenom nazivu stoji »australasicus«.

Naziv otkriva porijeklo

Od bijele ribe zanimljiv je oslić, najčešća riba u koćarskim ulovima. Na tržištu je stalno, domaći i uvozni, u svježem i zamrznutom stanju, čitav i filetiran. Pričaju mi oni koji kupuju filetirane osliće u marketima, da na njima obično piše »atlantski oslić«. A, naziva ima puno više. Jadranski je oslić ili mol, a ostali su oslić hoki dva puta, s razlikom u znanstvenom nazivu, pa oslić južnih mora, plitkovodni i dubokovodni kapski oslić ili kapski oslić, argentinski oslić, te oslići u množini.

Sipa nije riba nego glavonožac, to valjda svi znamo. Nije riba, ali spada u ribarsku lovinu. Već godinama lovi se skromno, a cijena joj je visoka. Na tržište glavnina dolazi iz uvoza, nije tajna. Iz nekih naziva može se otkriti porijeklo, ne uvijek. Ima zanimljivih, vrijedi ih spomenuti – arapska sipa, australska (južna) sipa, dugokraka sipa, sipa (naša jadranska), papuanska sipa, faraonska sipa, Smithova sipa, vijetnamska sipa, pjegava sipa. Baš bih volio znati od koje sipe naši restorani rade crni rižoto što ga rado naručujemo za marendu ili predjelo.

Moram spomenuti još jednu ribu. Nije jadranska, ali je rado konzumiramo, o njoj sve znamo i često raspravljamo – bakalar! Naslušao sam se priča o tome koji je pravi bakalar, kako ga prepoznati, kako… Pročitao sam dosta literature o bakalaru, često tražim informacije na internetu, a povremeno dobivam i svježe informacije iz prve ruke, iz Njemačke. Iz literature sam tako saznao da u sjevernim morima žive četiri vrste bakalara. Sada na našem popisu ima ih – šest! To su polarni bakalar, ajaški bakalar ili aljaška kolja, pacifički bakalar, atlantski bakalar, grenlandski bakalar, crna kolja ili crni bakalar, te bakalari. Vrsta koja se najviše nudi na našem tržištu ima naziv atlantski bakalar. U stručnoj literaturi on je samo bakalar. Također, kolja nije bakalar, iako mu je bliski rod. Čim je u nazivu bakalar, to ljepše zvuči na tržištu, bolje se prodaje. Kupujemo ga u marketima, serviraju nam ga u ugostiteljskoj ponudi. Kad je dobro pripremljen, zamjerki nema, tko od nas može dokazati razliku!

Lignjun i totan

Ne odlazim često u kupovnu, jedino sam redovit na ribarnici. Svojedobno mi se dogodilo da sam u jednoj prodavaonici tražio totane. Poslan sam tamo, jer »oni ih sigurno imaju«. Tražim totane, a prodavač me gleda u čudu, pita što je to i dodaje: »Mi to ne držimo!« U trenu mi je sinulo. Tražim lignjune i – odmah sam poslužen.

Potražio sam totane i lignjune u novom pravilniku, lako je danas, kompjuter sve radi! Totana nema, a lignjuna je 20. Ne, nije greška! Između ostalih, na našem tržištu nude se, ili bi se mogli naći u ponudi: andamanski lignjun, Veranyiev lignjun, Pfefferov lignjun, dubokomorski lignjun, veliki pacifički lignjun, dugokraki lignjun, Humboldtov lignjun… Neću prepisivati sve nazive, nema potrebe. Nakon ovih saznanja zanima me kojeg sam lignjuna tada kupio, odnosno zna li prodavač kojeg mi je prodao. Ne sjećam se koji je naziv bio ispisan na ambalaži.