Replika najstarijeg šivanog broda na Mediteranu u Umagu / Snimila GORDANA ČALIĆ ŠVERKO
Replika ovog nadasve vrijednog arheološkog nalaza koji po važnosti uspoređuju s lošinjskim Apoksiomenom, s time da brod iz Zambratije nije umjetničko, već je tehničko djelo ljudskih ruku, odnedavno je dostupna javnosti. U Muzeju grada Umaga otvoren je prvi dio stalnog muzejskog postava o prapovijesnom šivanom brodu
povezane vijesti
U vrijeme nastanka, inovativno plovilo, danas arheološka senzacija, prapovijesni šivani brod iz uvale Zambratija kod Umaga, najstariji je primjer u potpunosti šivanog drvenog broda na Mediteranu. Riječ je o iznimnoj brodskoj konstrukciji koja datira u vrijeme između posljednje četvrtine 12. i posljednje četvrtine 10. st. pr. Kr., odnosno na prijelaz iz kasnog brončanog doba u početnu fazu kulture Histra.
Ostaci broda otkriveni su 2008. na dubini od dva metra, stotinjak metara udaljeni od turističke plaže. Lokalni ribar iz Zambratije za lokaciju drvenih dasaka znao je godinama, sve dok njegov prijatelj nije doveo arheologe iz Arheološkog muzeja Istre i Konzervatorskog odjela u Puli koji su u podmorju prepoznali sašivene platice trupa broda, karakteristične za antičke šivane brodove. Od 2008. do 2013. godine istražio ih je međunarodni tim na čelu s arheologinjom dr. sc. Idom Koncani Uhač iz Arheološkog muzeja Istre, Markom Uhačem iz Konzervatorskog odjela u Puli i dr. sc. Giuliom Boetto iz Centra Camille Julian iz Francuske. Ovih je dana, zahvaljujući međunarodnoj ekipi hrvatskih i francuskih stručnjaka, brod izvađen iz podmorja.
Najveće iznenađenje
Najveće je iznenađenje donijelo radiokarbonsko datiranje brodske konstrukcije, obavljeno na kraju dviju arheoloških kampanja, 2011. i 2013. godine, iz četiri uzorka platice, koje je izgradnju broda smjestilo u razdoblje početne faze kulture Histra, odnosno prijelazno razdoblje između kasnog brončanog i željeznog doba. Pronalazak ovog broda upućuje na to da su podrijetlo, razvoj i primjena ovakve gradnje možda bili ukorijenjeni još u protohistarskoj tradiciji, dok tekstovi rimskih pisaca iz kasnijih stoljeća otkrivaju da je najznačajnije obilježje kod Histra bio sustav gradnje brodova šivanjem i vezivanjem ligaturama (brodovi zvani serilla ili serilia).
Od pronalaska, brod je postao predmetom predanog i ambicioznog znanstvenog istraživanja, a posebno se bavilo njegovom zaštitom pod morem te promocijom kroz brojne izložbe, publikacije, predavanja i druge aktivnosti koje su uključivale pedagoški rad te upoznale javnost s jedinstvenim nalazom broda prapovijesnih stanovnika današnje Istre. Od 2013. u projekt zaštite broda uključili su se znanstvenici Centra Camille-Jullian (CNRS-Sveučilište Aix-Marseille) koji su s arheolozima iz Arheološkog muzeja Istre i roniocima izvadili ovaj brod iz podmorja.
Arheološki nalazi iz Zambratije trenutno su u prostoru tvrtke Kapitel d.o.o. u Donjim Orbanićima pored Žminja radi primarne obrade, desalinizacije i konzervacije. Razrađen je projekt s ciljem da se u Puli otvori paviljon šivanih brodova, muzej koji bi prezentirao brod iz Zambratije kao sigurno najvažniji izložak, ali i brodove »Pula 1« i »Pula 2«. Planira se to izvesti na pulskoj Rivi, u jednoj od zgrada budućeg kompleksa koji namjerava izgraditi Lučka uprava Pula, najavio je na predstavljanju u Žminju ravnatelj Arheološkog muzeja Istre Darko Komšo.
Replika nalaza
No, replika ovog nadasve vrijednog arheološkog nalaza koji po važnosti uspoređuju s lošinjskim Apoksiomenom, s time da brod iz Zambratije nije umjetničko, već je tehničko djelo ljudskih ruku, odnedavno je dostupna javnosti. U Muzeju grada Umaga otvoren je prvi dio stalnog muzejskog postava o prapovijesnom šivanom brodu iz uvale Zambratija koji je realiziran unutar projekta Čudesna morska ISTRAživanja te financiran sredstvima Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo.
Osnovu muzejskog postava na prvom katu umaškog muzeja čini upravo replika ostataka brodske konstrukcije postavljena u rekonstruiranu formu. Brod nije prikazan u cijelosti, već u onoj veličini u kojoj je pronađen u podmorju. Želja je bila približiti samo otkriće broda, ali i slaviti vještinu i znanje izrade šivane brodice naroda koji je u Istri živio u prapovijesti, kako je to na otvaranju muzejskog postava istaknula v.d. ravnateljice umaškog muzeja Biljana Bojić.
Postav je realiziran u suradnji s voditeljicom međunarodnog istraživačkog tima arheologa dr. sc. Idom Koncani Uhač iz Arheološkog muzeja Istre koja je na otvaranju muzejskog postava u Umagu istaknula kako je brod iz Zambratije arhetip svih šivanih brodova na Jadranu i na čitavom Sredozemlju, preteča svim kasnijim šivanim brodovima, rimskim brodovima kakve imaju u Puli i Poreču. S obzirom na to da je riječ o replici, brodsku konstrukciju postavljenu u Muzeju grada Umaga moguće je dodirnuti. Njen je graditelj, arheolog Marko Uhač, također dio istraživačkog tima arheologa, a gradnja replike broda predstavlja ujedno vrhunac eksperimentalne arheologije. Brod je sačuvan ispod tankog sloja pijeska u dužini od 6,7 metara i širini 1,6 metara. Pojedina arhitektonska rješenja, brodogradnja, tehnika šivanja i spajanja dijelova oplate kao i sustav brtvljenja trupa, nemaju paralele na širem području Mediterana. Oplatu čine platice međusobno spojene tehnikom šivanja pomoću konopa izrađenih od biljnih vlakana. Brodski trup je bio zaštićen od prodora vode sustavom brtvljenja pomoću jelovih letvica iznad sloja mahovine te premazima pakline dobivene grijanjem crnogoričnog drva. Brod je građen od pet vrsta drva, pri čemu je osnovna konstrukcija oplate homogeno izrađena od brijesta. Pretpostavka je da je bio dužine oko devet metara, a širine oko 2,3 metra, da je imao simetrične brodske krajeve, odnosno pramac i krmu. Vjerojatno je bio otvoren, a posadu je činilo do devet članova koji su veslali uz pomoć kratkih vesala preko boka. Brodograditeljska tradicija, definirana kao »sjevernojadranska tradicija šivanja«, kojoj je brod iz Zambratije prethodnik, koristila se i u rimskom razdoblju.