Postoji običaj da se na brodu istovremeno ne ukrcavaju bliski rođaci, u miru i u ratu… No, kao i kod svih običaja, postoje izuzeci. Na brodu »Padenna« istovremeno su bila ukrcana dva Lošinjana – zapovjednik i upravitelj stroja…

Posljednjeg dana prosinca 1940. godine zapovjedništvo nad parobrodom preuzima kapetan duge plovidbe Luigi Giuseppe Cerovaz-Cervia (41 godina) iz Malog Lošinja. Bit će posljednji zapovjednik toga parobroda…

Časnik na parobrodima

Luigi Giacomo Giuseppe Cerovaz (kasnije Cervia) rođen je 19. studenog 1899. godine u Malom Lošinju od oca Giuseppe Cerovaz rođenog u Buzetu i Marie Giacomine Picinich rođene u Malom Lošinju.

Upisuje pomorsku školu u Malom Lošinju, ali je 1. prosinca 1916. unovačen u Austrougarsku ratnu mornaricu. Iskrcan je 5. studenog 1918. s SMS »Monarch« te se nastavio školovati u pomorskoj školi u Malom Lošinju sve do 31. siječnja 1920. kada diplomira.

Zatim plovi kao časnik na parobrodima »Gardenia«, »Corsinia«, »Absirtea« pod zapovjedništvom lošinjskih kapetana America Cosulicha, Umberta i Luigija Premude i Marina Scopinicha. Prvi brod kojim zapovijeda je parobrod »Nirvo« (S.A. di Navigazione Nivose, Napoli).

Parobrod »Padenna« prvih mjeseci 1941. godine plovi uglavnom u konvojima između luke Bari i Drača, a osim ugljena prevozi i gorivo u bačvama te – vodu.

U plovidbi iz luke Bari za Brindisi 24. listopada 1941. godine napada ga britanska podmornica HMS Truant pod zapovjedništvom kapetana korvete Hugha Alfreda Vernona Haggarda.

Podmornica najprije ispaljuje jedan torpedo, koji nije pogodio parobrod, a onda izranja i počinje granatirati parobrod topom. S obzirom na to da je »Padenna« naoružana – otvara vatri svojim topom, pa je podmornica prisiljena zaroniti.

Prema brodskom dnevniku podmornice, ona je zaronila zbog pojave jednog zrakoplova nakon što je granatom zapalila parobrod.

Treća verzija događaja govori da je podmornica morala zaroniti zbog toga što se našla na vatrenoj liniji obalne bitnice koja je bila smještena kod mjesta Mola di Bari…

U kratkom sukobu, ipak, nekoliko granata je pogodilo parobrod uzrokovavši veliki požar. Jedan član posade iz Trsta je preminuo, a drugi su ranjeni, uključujući i zapovjednika Cerovaza-Cerviaju.

On je ranjen u ruku od šrapnela. Posada uspijeva ugasiti požar, ranjenici su iskrcani u Mola di Bari, a ostala posada napušta brod. Remorker »Marittimo« i vodonosac »Meteor«, koji su isplovili iz luke Bari, uspijevaći je otegliti parobrod u Bari.

Konvoj »Sportivo«

»Padenna« nastavlja ploviti nakon popravaka, doduše tek u kolovozu 1942. godine kada doplovljava u Patras u pratnji torpiljarke »Francesco Stocco«.

U osam sati ujutro 2. rujna 1942. godine »Padenna« s teretom od 1.671 tonu goriva, 38 tona razne opreme i artiljerije i četiri vozila isplovljava iz Pireja za Tobruk u sastavu konvoja nazvanog »Sportiva« u kojem su još bili parobrodi »Davide Bianchi« i »Sportivo« (s 1.237 tona goriva) te pratnje – torpiljarke »Lupo«, »Castore«, »Calliope« i »Polluce«.

Na parobrodu »Padenna« bilo su 34 člana posade, zapovjednik je bio Luigi Cerovaz-Cervia, a upravitelj stroja Francesco Giuseppe Rainis, brat njegove supruge, i on iz Malog Lošinja. Francesco Giuseppe Rainis rođen je 10. lipnja 1896. godine u Malom Lošinju.

Britancima nije promaklo isplovljavanje tog konvoja s oko četiri tisuće tona goriva: Ultra je opet dobro odradila svoj posao.

Britanski kriptolozi su 30. kolovoza, pogrešno, dešifrirali da je konvoj već isplovio, a grešku su ispravili tek sutradan uz točne podatke o imenima i veličini brodova, njihovu brzinu (osam čvorova) te satnicu isplovljavanja i dolaska u Tobruk (osam sati, 3. rujna).

No, isplovljavanje je odgođeno za jedan dan, pa je Ultra 1. rujna odgonetnula kada će konvoj isploviti iz Pireja i doći u Tobruk.

Kada je 2. rujna potvrđeno isplovljavanje, iako je konvoj bio dobro zaštićen u zraku, zbio se prvi zračni napad američkih bombardera Consolidated B-24 Liberator.

No, nisu uspjeli pogoditi ni jedan brod, a talijanski zrakoplovi su ih uspjeli omesti i otjerati. Nekoliko sati ranije oboren je američki izviđački zrakoplov, a torpiljarka »Lupo« spasila je posadu.

U 22 sata 3. trećeg rujna slijedeći naredbe izdane prilikom isplovljavanja iz Patrasa, konvoj se podijelio u dvije grupe, što je trebalo omogućiti veću slobodu u manevriranju i manju mogućnost otkrivanja.

U jednoj grupi bili su »Davide Bianchi«, »Sportivo«, »Polluce« i »Calliope«, a u drugoj »Padenna«, »Lupo« i »Castore«. Obje grupe plovile su brzinom od samo pet čvorova, što je bio maksimum koji su mogle dati prastari parobrodi…

Teško bombardiranje

Kad je pala noć, obje grupe su napadali teški bombarderi (britanski Vickers Wellington i američki Liberatori) bombama i zračnim torpedima. Bombarderi su poletjeli iz baze Mariut u Egiptu.

Najprije je stradao »Davide Bianchi«, kojeg je potopio zračni torpedo, zatim je »Polluce« pogođen bombom.

Druga grupa je bez štete prošla u prvom zračnom napadu rano ujutro, ali samo da bi naletila na britansku podmornicu HMS Trasher pod zapovjedništvom Hugha Stirlinga MacKenzieja, koji se uputio prema grupi koju su zrakoplovi osvijetlili bengalkama.

U 2.55 podmornica je ispalila tri torpeda s krmenih cijevi s razdaljine od 1.830 metara… Dvije minute kasnije »Padenna« je pogođena s dva torpeda, buknuo je požar.

Upomoć su pritekli »Lupo« i »Castore« – uzalud. Pola sata nakon pogodaka »Padenna« je potonula, 40 do 50 nautičkih milja sjeverno od Tobruka.

HMS Thrasher otplovio je na sjever, uzalud tražeći torpiljarke koje su se pridružile torpiljarci »Calliope« kako bi pratile parobrod »Sportivo«, jedini koji je bez štete doplovio do cilja. Od 34 člana posade samo je 14 spašeno…

HMS Thrasher (N 37)

Brodogradilište: Cammell Laird, Birkenhead

Naručen: 4. 9. 1939.

Kobilica: 14. 11. 1939.

Porinuće: 28. 11. 1940.

Isporučen 14. 5. 1941.

Izbrisan iz flotne liste: 6. 11. 1945.

Izrezan; 9. 3. 1947. u Briton Ferry (Wales)

– Hugh Stirling MacKenzie zapovjednik od 12. 10. 1941. do 3. 3. 1943.

– 23. 1. 1942. – potopio brod »Sant’Antonio« od 1480 grt, bivši jugoslavenski »Anton« izgrađen 1919.

– 13. 4. 1942. – potopio njemački brod »Atlas«, koji je bio u konvoju zajedno s brodom »Bravo« od 1570 grt, bivši jugoslavenski »Junak« izgrađen 1921.

Popis kapetana duge plovidbe iz naših krajeva stradalih u Drugom svjetskom ratu

-Giovanni Becher (pok. Carlo) iz Malog Lošinja, stradao 10. 11. 1943. na brodu« Marin Sanudo«;

– Giovanni Bonifacich (pok. Nicola), stradao 15. 5. 1944. na brodu »Adriana«;

– Marcello Bulli (pok. Giovanni) iz Rijeke, stradao 2. 12. 1942. na brodu »Puccini«;

– Vladimiro Chersi (pok. Francesco) iz Mošćenica, stradao 11. 12. 1941. na brodu »Calitea«;

– Antonio Chersano (pok. Marco) iz Plomina, stradao 9. 10. 1944. na brodu »Angelina«;

– Wladimiro Cincopan (pok. Matteo) iz Gračišća, stradao 13. 4. 1941. na brodu »San Luigi«;

– Ettore Costantino (pok. Domenico) iz Rijeke, stradao 8. 9. 1941. na brodu »Campania«;

– Francesco Craglietto (pok. Raffaele) iz Velog Lošinja, stradao 24. 5. 1944. na brodu »Marco«;

– Silvio De Simoni (pok. Giovanni) iz Pule, stradao 16. 2. 1942. na brodu »Ariosto«;

– Marcello Faresi (pok. Matteo) iz Malog Lošinja, stradao 8. 2. 1942. na brodu »Duino«;

– Giuseppe Giadrini iz Malog Lošinja, stradao 3. 9. 1941. na brodu »Andrea Gritti«;

– Nicolo Giadrossi (pok. Giuseppe) iz Malog Lošinja, stradao 16. 2. 1943. na brodu »Pasubio«;

– Marco Haggia (pok. Baldo) iz Splita, stradao 5. 10. 1942. na brodu »Eneo«;

– Simeone Lazzarini iz Rovinja, stradao 20. 7. 1944. na remorkeru 144;

– Egidio Letis (pok. Francesco) iz Voloska, stradao 21. 4. 1943. na brodu »Marco Foscarini«;

– Raimondo Malabotta (pok. Giovanni) iz Osora, stradao 5. 1. 1945. na remorkeru »Franco«;

– Marco Martinoli iz Malog Lošinja stradao 15. 4. 1941. na brodu »Luciano«;

– Vincenzo Nardo (pok. Giovanni) iz Pule, stradao 16. 1. 1943. na brodu »D’Annunzio«;

– Alberto Nedoclan (pok. Marco) iz Zadra, stradao 6. 4. 1943. na brodu »Rovereto«;

– Alfredo Osseri iz Rijeke, stradao na brodu »Andrea Gritti« nepoznatog datuma;

– Giuseppe Ostoich (Giorgio) iz Zadra, stradao 31. 3. 1943. na brodu »Nuoro«;

– Angelo Pogliani (pok. Pietro) iz Malog Lošinja, stradao 9. 11. 1941. na brodu »Maria«;

– Giorgio Prosen (pok. Lorenzo) iz Malog Lošinja, stradao na brodu »Andrea Gritti« nepoznatog datuma;

– Pietro Rubignoni (pok. Giovanni) iz Rijeke, stradao 27. 2. 1942. na brodu »Tembien«;

– Mario Stilic (pok. Biagio) iz Rijeke, stradao 31. 12. 1940. na brodu »Quinto«;

– Isidoro Superina (pok. Antonio) iz Rijeke, stradao 13. 12. 1942. na brodu »Foscolo«;

– Rocco Zagabria (pok. Rocco) iz Plomina, stradao 22. 1. 1943. na brodu »Giuditta«;

– Giuseppe Randic (pok. Francesco) iz Kostrene, stradao 21. 10. 1944. na brodu »Isto«.

Stradali iz naših krajeva na parobrodu »Padenna«

– Luigi Giuseppe Cerovaz-Cervia, kapetan duge plovidbe, (Giuseppe) rođen u Malom Lošinju;

– Francesco Giuseppe Rainis, upravitelj stroja, (pok. Zaccaria) rođen u Malom Lošinju;

– Domenico Veggian, vođa palube, (pok. Giacomo) rođen u Rovignu

»Herman Sauber«

Brodogradilište: Henry Koch A.G., Lubeck;

Novogradnja br. 152

Porinuće: 16. 1. 1904.

Dovršen: 21. 2. 1904. vlasnik Sauber Gebruder, Hamburg;

BRT: 1.589 t;

NRT: 971 t;

Dimenzije: 82,5×11,2 m; gaz: 4,9 m; brzina: 10,0 čv

– 1912. »Altona« – Altonär Kohlen Import GmbH, Hamburg;

– 1914. »Kohlenschiff 22« (Kaiserliche Marine);

– 1919- 1920. J. L. E. Possehl & Co., Hamburg;

– 1920. The Shipping Controller, London /Allison, Fullerton & Co.

– 1921. Régie de la Marine, Antwerp;

– 1922. »Houthulst« (Messageries Maritimes Anversoises, Antwerp/F. Alexander & Fils);

– 1930. Armement Alexander S.A., Antwerp/F. Alexander & Fils;

– listopad 1932. »Padenna« (S.A. Marittima, Ravennate, Ravenna)

Dva eksperimenta

U veljači 1907. godine parobrod je iznajmljen njemačkom inženjeru Georgu Leueu iz Charlottenburga, koji ga je koristio za eksperiment snabdijevanja ugljenom ratnih brodova na pučini posebnim sustavom koji je sam izumio. Izum se sastojao u tome da se vreće s ugljenom, pomoću konopa razapetog između dva broda, prebacuju s broda na brod.

Prvi eksperiment izvršen je 17. veljače s »Herman Saubera« na oklopljenu krstaricu »Prinz Heinrich« – 56 tona ugljena na sat (pri mirnom moru i brzini od 11 čvorova). Drugi eksperiment obavljen je 22. veljače, pri jače valovitom moru i kiši, snježnoj mećavi (pri brzini brodova od 11 čvorova) – 52,5 tona ugljena na sat. Montaža konopa trajala je – 24 minute.