Neki brodovi tijekom vremena nestaju iz sjećanja, nema previše o njima zapisa, a oni su pomorcima iz naših krajeva godinama davali kruh.

Dalmatia, anonimno parobrodarsko dioničarsko društvo iz Zadra (1908. – 1923.), uprava u Trstu, 37 brodova. Nastalo je fuzijom četiri parobrodarska društva iz Zadra, Šibenika, Makarske i Visa, a održavalo obalne pruge u sjevernoj i srednoj Dalmaciji i tri pruge s Trstom. Godine 1920. Kraljevini SHS pripalo je 65 posto brodova za Jadransku plovidbu d.d. na Sušaku, a Italiji 35 posto brodova. Godine 1910. Dalmatia kupuje željezni parobrod na vijak »Sultan« koji je izgrađen 1864. u brodogradilištu A. G. Vulcan u Stettinu za Societa di Navigazione a Vapore del Lloyd Austriaco iz Trsta. Parobrod je 1913. doživio brodolom u viškoj luci, a izvadila ga je tvrtka Tripcovich iz Trsta za svoj račun. Godine 1913. postaje »Josephine« (vl. Unione Austriaca di Navigazione, Trst), a 1914. doživio je brodolom kod rta Kumpar (Pula). Dalmatia iste godine kupuje i željezni parobrod na vijak »Danubio« od Societa di Navigazione a Vapore del Lloyd Austriaco iz Trsta. Parobrod je izgrađen 1866. u brodogradilištu A. G. Vulcan u Stettinu. U 1922. godini nalazimo ga u floti Jadranske plovidbe d.d. (Sušak), a već 1923. je prodan u rezalište.

Pogubne podmornice

Societa di Navigazione Unione iz Dubrovnika 1899. kupuje željezni parobrod na vijak »Dido« (vl. Societa di Navigazione a Vapore del Lloyd Austro Ungarico iz Trsta) i daje mu ime »Plat«. Parobrod je izgrađen 1872. u brodogradilištu William Pile & Co. u Sunderlandu kao »Sam Weller« (vl. George Bell, North Shields). Dubrovčani ga prodaju 1900. u Genovu i postaje »Maria C.« (vl. Fratelli Cerniti) koji ga godinu dana kasnije prodaju u Veneciju i postaje »Giovanni M.« (vl. C. Marigo). U rezalište je otišao 1906. godine.

Brodar Orel & C. iz Bakra 1911. godine kupuje brod »Emma« od brodara Carlo Martinolich & Figli iz Trsta. Taj željezni parobrod na vijak izgrađen je 1875. godine u Arsenale del Lloyd Austriaco u Trstu kao »Delfino« za Societa di Navigazione a Vapore del LLoyd Austro Ungarico iz Trsta. Orel ga prodaje 1913. u Marsej (Societe Commerciale et d’Armement du Sud-Est) i postaje »Cote d’Azur«, 1916. postaje »Constantinos« nepoznatog vlasnika, a 1917. mijenja ime u »Minerve« (vl. Societe Les Affreteurs Reunis, man. Anquetil iz Rouena). Potopljen je 28. lipnja 1917. od njemačke podmornice »U-34« (zap. Johannes Klasing) oko 20 milja sjeverno od Cape Sigli.

Brodar Nautica S.A. di Navigazione iz Rijeke 1915. kupuje željezni parobrod na vijak »Urano« od Societa di Navigazione a Vapore del Lloyd Austriaco iz Trsta. Parobrod je izgrađen kao »Berenice« 1882. godine u Stabilimento Tecnico Triestino, cantiere San Rocco, Muggia. U floti riječkog brodara ostaje do odlaska u rezalište 1925. godine.

Smiona akcija

Malološinjski brodar Candido Gerolimich i devet karatista kupuje 1888. godine u Trstu željezni parobrod na vijak »Said« i daje mu ime »Bolivar«. Parobrod je izgrađen 1863. godine kao »Hamburg« u brodogradilištu Samuelson & Co. u Hullu za H. J. Perlbacha & Co. iz Hamburga. Gerolimich ga prodaje 1889. godine u Pirej (Papalli Freres), a 1893. brod je proglašen potpunim konstruktivnim gubitkom.

Zanimljiva je povijest putničko-teretnog parobroda »Duchessa d’Aosta« izgrađenog 1921. u Stabilimento Tecnico Triestino, cantiere San Marco u Trstu za Navigazione Libera Triestina iz Trsta. Od 1937. u floti Lloyd Triestino S.A. di Navigazione, od 1940. interniran u neutralnoj luci Santa Isabel (Fernando Po) tada je većina posade iz naših krajeva. Od 1941. vlasnik je Oriens – Linee Triestine per l’Oriente,Trieste, 1942. otimaju ga Britanci u smionoj akciji koju je osmislio Ian Fleming, otac Jamesa Bonda, kodnog imena Operacija Postmaster i otegljen u Lagos. Od 1943. u službi kanadske vlade, od 1947. vlasnik je kompanija Petrinovich S.S. Co. Ltd. iz Greenocka (Frano Petrinović, hrvatski industrijalac i trgovac rođen u Supetru na Braču, trećeg ožujka 1882., preminuo u New York, 19. svibnja 1951.), a brod je 1952. izrezan u La Spezia.

Linija Trst – Monfalcone

Godine 1908. počinje s radom Cantiere Navale Triestino u Monfalcone koji je utemeljen voljom obitelji Cosulich iz Trsta (podrijetlom iz Malog Lošinja), pa samim time pojavila se potreba komotnog i brzog prijevoza morem između ta dva grada. Naravno, Cosulich utemeljuje Societa di Navigazione a Vapore Monfalconese. Servis započinje s tri polovna parobroda koji dobivaju imena »Monfalcone« (izgrađen 1883. godine u – Kopru), »Besenghi« i »Sistiana« koji su se ubrzo pokazali nedovoljnima, pa 1914. stari »Monfalcone« zamijenjen je novim, većim i istog imena izgrađen u Cantiere Navale Triestino. Niti godinu dana kasnije, počinje Prvi svjetski rat, a Monfalcone se našao na prvoj crti fronte. Brodogradilište je teško oštećeno i prekida proizvodnju, a ubrzo grad prelazi u talijanske ruke. Samim time i plovidba Trst-Monfalcone se prekida. Stari »Monfalcone« je izrezan 1919. godine, »Besenghi, koji je početkom rata stavljen u raspremu, izrezan je 1916., »Sistiana«, i on u raspremi, umjesto austrijske vije talijansku zastavu daje se u najam Costiera, S.A. di Navigazione Marittima u – Rijeku. Vraća se u Monfalcone tek 1923. godine, a dvije godine kasnije je prodan u – Split. Ostavši sa samo jednim brodom, novim »Monfalcone«, brodar unajmljuje parobrod »Gianpaolo«, stari brod brodara Navigazione Municipalizzata iz Muggie. Kompanija prestaje s radom 1928. godine kada je uključena u Istria-Trieste, Societa di navigazione a Vapore iz Trsta, koja postaje najveće brodarsko društvo za održavanje obalnih servisa u tršćanskom zaljevu i Istri. »Monfalcone« plovi do početka Drugog svjetskog rata, 1940. je rekviriran i služi kao minolovac. Nakon rata vraćen je vlasniku, ali linija Trst-Monfalcone nikad više nije održavana, pa je ubrzo izrezan. S obzirom na veze te kompanije s Istrom, Rijekom i Splitom pokušali smo rekonstruirati povijest prvih brodova koji su kupljeni.

Jahta za barona

Zanimljivo je da se u povijesti Monfalconese rijetko spominje brod »Cervignano« (60 brt) koji je izgrađen 1903. u brodogradilištu M.U. Martinolicha u Malom Lošinju za Societa di Navigazione a Vapore Cervignano-Trieste. Od 1906. brod je u vlasništvu Vittoria Fondi iz Pirana, od 1908. društva Navigazione a Vapore Friulana Opera & C. iz Cervignana, a za vrijeme Prvog svjetskog rata je rekviriran, a od 1919. je u floti Societa di Navigazione a Vapore Monfalconese. Od 29. ožujka 1921. parobrod je iznajmljen riječkom brodaru S.A. di Navigazione Costiera te održava liniju Rijeka-Volosko-Opatija- Lovran- Mošćenička Draga-Plomin-Rabac-Cres-Pula. Costiera ga ubrzo kupuje…

Parobrod »Sistiana« izgrađen je 1895. godine (porinuće 25. ožujka) u brodogradilištu Ramage i Ferguson (Victoria Shipyard) u Leithu kao »Speedy«, jahta za barona Henryja Barreta iz Brandona. Pet godina kasnije je u vlasništvu Johna H. Angusa iz Birkenheada, a 1902. pojavljuje se pod imenom »Bice« u Genovi (markiz Gerolamo de Mari). kasnije mijenja ime u »Meloria« te »Ninfeo« pod kojim imenom ga kupuje Cosulich za svoju novu kompaniju. Naravno, brod se odmah šalje u brodogradilište na preinake, a po završetku mijenja ime u – »Sistiana«. Kako smo već naveli, »Sistiana« dolazi u Rijeku i plovi Kvarnerom nekoliko godina, vraća se u Monfalcone i prodaje u Split te postaje »Kaštela« (Kaštelanska plovidba s.o.j., Split) te održava liniju Trogir-Kaštela-Split. Kasnije je »Kaštela« bila u floti Jadranske plovidbe d.d. sa Sušaka vrlo kratko – od 1928. kada je ugašena Kaštelanska plovidba do 1933. kada je prodana riječkom vlasniku tvrtke Ferramenta Vecchia (Filippo Curia) za – rezanje.

Domaći parni stroj

Najzanimljiviji je parobrod »Besenghi« koji nosi ime plemićke obitelj iz Izole. Ideja gradnje broda obalne plovidbe nastala je u Senju 1867. godine kad su senjski veletrgovci – braća Krajač, Olivieri, Bontić i Cikota uložili znatan kapital u osnutak brodarskog društva sa sjedištem u Senju s flotom jedrenjaka.Tek 1871. prihvaćena je ideja o gradnji parobroda te se stupa u vezi s brodogradilištem Stabilimento Tecnico Fiumano za gradnju parobroda »na svrdlo«. Brodu je dano ime »Hrvat«, izgrađen je po cijeni od 43.259,72 forinte, bio je dug 34,65, širok 4,8 i visok 2,81 metar, a prema tadašnjim baždarskim mjerama imao je 82 brt i 59 nrt dok mu je parni compound stroj razvijao 130 IKS odnosno nominalnih 30 KS. Porinut je 13. srpnja 1872., a već četvrtog rujna imao je pokusnu plovidbu od Rijeke do Senja (39 Nm za dva sata i 54 minute uz prosječnu brzinu od deset čvorova). Bio je to prvi veći željezni parobrod riječkog brodogradilišta s parnim strojem domaće proizvodnje. Parobrod je 1906. prodan brodogradilištu Martinolich (po drugim podacima prodan je 1902. društvu M.U. Martinolich iz Trsta) te postaje »Besenghi«, 1905. (po drugim izvorima 1909.) kupuje ga Nicola Drioli iz Izole, a od 1910. (1911.) je u floti društva iz Monfalcona. Prema, neprovjerenim podacima, parobrod je, nakon raspreme u Prvom svjetskom ratu, izrezan 1917. godine.

Pronašli smo i podatke o tankeru za prijevoz nafte (bunker) »SAC N.1« koji je izgrađen 1928. godine u Cantieri Navali del Quarnaro u Rijeci za S.A. Combustibili, Fiume: 157 brt, dimenzije 28×9,5×2,4 metra, pogon dizelski motor od 100 Ks, brzina pet čvorova; Prodan je 1935. godine kada postaje »Lloyd N. 1« u floti Lloyd Triestino, Flotte Riunite L.T., Marittima Italiana e Sitmar iz Trsta, 1941. je u floti Oriens-Linee Triestine per l’Oriente, Trieste. Preživljava rat i 1946. je u floti Lloyd Triestino S.A. di Navigazione, Trieste. Kompanija 1951. mijenja ime u Lloyd Triestino S.p.A. di Navigazione, a brod plovi do 1972. godine kada je izrezan u Trstu.

Parobrod na kotače

I na kraju priča o brodu za kojeg je sudbina nepoznata: radi se o brodu kojim je upravljala tvrtka Split Ship Management Ltd. iz Splita koja je i ukrcavala hrvatske pomorce. Izgrađen je 1972. godine u Kristiansundu kao »Binna« (pogon motor Winchman od 1.320 KS) za brodara i istoimenog grada. Šest godina kasnije postaje »Greta« u vlasništvu brodara iz Groningena koji ugrađuje novi motor (Bolnes od 1.360 KS); 1985 postaje »Lundevaag« (registriran u Farsundu); pa mijenja imena (»Tri Star«,«Michelle« i »Wenche«), ali je uvijek matična luka Farsund. Od 1995 mijenja ime u »Lundenes« (registriran u Sortlandu), a 2000. vije zastavu Gibraltara. Od 2006. godine (vlasnik Sirius Shipping Inc.) brodom upravlja splitska tvrtka; 2009. mijenja ime u »Secure« i vlasnika, ali manager ostaje isti. Od 2011 godine postaje »Ocean Trader«, vlasnik je Ocean Trader International Co, iz Miamija (SAD). Zadnji podatak o brodu objavljen je prije šest godina: 16. prosinca 2017. bio je u luci Cartagena u Kolumbiji…

Željezni parobrod na kotače »Trieste« izgrađen je 1870. godine u Arsenale del Lloyd Austriaco u Trstu za Societa di Navigazione del Lloyd Austriaco iz Trsta. Bio je dug 60 i širok 7,9 metara. Godine 1892. prodan je M. Krameru iz Trsta, a iste godine vlasnik je Andrea Calabrese iz Trsta koji ga preuređuje u brod na dva vijka u Cantiere San Rocco u Muggia. Iste te godine kupuje ga Serafino Topić iz Visa i daje ime – »Vis«, 1894. unajmila ga je Ditta Battaglia e Siciliani iz Messine, a iste godine mijenja ime u – »Forza« (Societa Strade Ferrate della Sicilia, Palermo). Dvije godine kasnije opet postaje »Vis« (Serafino Topić, Vis), 1908. ulazi u flotu Consorzio di Navigazione Dalmatia, Trst, a 1910. je u floti Societa Anonima Dalmatia, Trst. Deset godina kasnije na krmi vije jugoslavensku zastavu, a 1922. je poslan u rezalište.