Iz Ljubljane nam se javio Blaž Porenta koji je svoj morski ribolovni vikend začinio krasnim ulovom. Evo što nam je Blaž o tome ispričao:

– Nedavno me nazvao prijatelj i pitao me želim li ići u ribolov za vikend. Bit će, kaže, sunčano, malo vjetrovito, dakle, savršeno vrijeme za bijeg iz oblačne i hladne Ljubljane, koja je bila toliko depresivna proteklih nekoliko tjedana. I odluka je pala za nedjelju. Start je u 4:30 ujutro, a onda par sati vožnje do Kamenjaka na koji ćemo stići tek oko izlaska sunca. Bio sam toliko uzbuđen da nisam mogao zaspati prethodnu noć, pa sam na put krenuo sa samo 3-4 sata odmora. Nema veze, imat ću svoju kampersku stolicu sa sobom, a kada se štapovi postave, zatvorit ću oči i čekati dugo očekivani zvuk rola – priča nam Blaž.

– Odah po dolasku smo primijetili da je cijeli Kamenjak okrenut naopačke od divljih svinja tako da i nismo bili baš nešto opušteni dok smo hodali kroz gusto grmlje u mraku. To to je brzo prošlo. Pronašli smo sjajno sunčano mjesto ​između velikih stjenovitih zidina i tu smo smjestili naš mali kamp. Tako smo bili zaštićeni i od zimskog vjetra koji je s vremena na vrijeme puhao. Voda je bila živa s malo struje pa smo očekivali da će riba biti aktivna.

Iako su nas u jednom trenutku posjetila tri dupina, nismo se previše obeshrabrili. Čak i ako se ništa ne dogodi, već je dovoljno biti samo uz more.

Naš izbor mamaca bila je cijela srdela okrenuta naopačke i pričvršćena na udicu silikonskim koncem. Olovnice od 60 grama su bile prelagane za struju, tako da su nam se sistemi kotrljali po dnu što bi na kraju završilo zadjevom i trganjem sistema. No i pored toga bilo je ribe. Svakih sat vremena bilo je sitnih zalogaja koji su prekidali naš razgovor, mamili nam osmijeh na lice i ispunjavali nas iščekivanjem, hoće li se lagano pomicani vrh štapa pretvoriti u bjesomučno savijanje i kačenje ribe – nastavlja Blaž svoju priču.

– Koristili smo klizne sisteme za fermu s baitrunner rolama, tako da su nam mali klikovi na kalemima koji se polako okreću jasno govorili da postoji nešto više od pukog grickanja na drugom kraju strune.

I dok smo čekali da se na dnu nešto dogodi ja sam malo spinao što je naravno, vrlo vrzo nagrađeno. Osrednji luc je bio pohlepan pa je nakon kratke i dinamične borbe završio na suhom.

A onda je ubrzo stigla i prva orada. Snažno povlačenje i štap je napokon bio ugodne težine. Riba je bila teška oko pola kilograma što je savršena veličina za večeru. Uslijedilo je puno navijanja, nazdravljanje s travaricom za slavlje, pa odmah nastavak lova. Opet, nakon nekih sat vremena tišine, počela se događati druga runda grickanja, a vrh štapa se ponovno počeo pomicati. I dok je prethodna riba bila više stacionarna, ova je dinamično uzela mamac i pobjegla. Baitrunner je počeo vrištati i došlo je vrijeme za još jednu snažnu kontru. Opet u tvrdo… I opet, riba iste veličine kao i prethodna, što je sada značilo večeru za dvoje.

Izdržali smo do 16 sati, kada je sunce polako klanjalo i nakon čega se posvuda počela uvlačiti hladnoća. Također, pomisao na eventualni susret s divljim svinjama na povratku kroz mračno grmlje nije bila nimalo ugodna tako da smo spakirali opremu, pobrinuli se da za nama na obali ništa ne ostane i krenuli na put natrag kući, punih baterija. Bila je to uistinu lijepa nedjelja koja je uljepšala kraj jednog dugog radnog tjedna – ispričao nam je Blaž Porenta.