Sredozemna medvjedica (Monachus monachus, Hermann, 1779), je vjerojatno najrjeđi perajar, ali i jedan od najugroženijih sisavaca na svijetu. Dio je porodice pravih tuljana (Phocidae), a rasprostranjena je ograničeno na Atlantiku, oko Madeire i Kanarskih otoka te najviše uz obale i otoke Sredozemnog mora.

U Jadranskom moru je poznata od najstarijih vremena, pa su joj različiti narodi i autori nadjenuli i različita imena kao dalmatinska medvjedica, jadranska medvjedica, morski fratar, morski čovik i Adriana.

Početkom prošlog stoljeća na našem je području potpuno istrijebljena kada su je ribari smatrali štetočinom, a lovili su je i zbog hrane, i zbog krzna ili pak samo kao trofej.

Ove je godine, na veliku radost svih kojima je stalo do očuvanja ove vrste, na našem dijelu Jadrana dva puta i snimljena, a sada je nakon više od 50 godina uočena i snimljena i u Crnoj Gori, a što je odmah objavio Ulcinjski portal UL Info.

Ulcinj je nova lokacija na kojoj je snimljena sredozemna medvjedica

Naime, Nagip Kurti, sportski ribolovac iz Ulcinja, se u srijedu, 9. kolovoza, prilikom ronjenja, imao priliku sresti s tuljanom.

Tijekom svog šezdesetogodišnjeg ronilačkog iskustva ovo je bilo prvi puta da je pod morem ugledao takvu životinju, ali oko determinacije nije imao nikakvih dvojbi o čemu je obavijestio i predsjednika svog sportskoribolovnog kluba Muzafera Čaušija koji je odmah obavijestio Dušana Vardu i Đorđa Kovjanića, članove NVO ‘Mediteranski centar za ekološki monitoring – MedCEM’.

– Kad je Nagip vidio medvjedicu mislio je koga da o tome obavijesti pa se sjetio da ja poznajem te ljude i institucije. Obavijestio sam Dušana koji je bio je u Sutomoru, a on je nazvao Institut za more u Kotoru, da bi ispoštovao red stvari. Dušan je znao da se ne smije čekati i da tuljana bilo što može uplašiti i otjerati, pa je s kolegom Đorđem došao čim je mogao, praktički odmah. Nagip i ja smo ih odveli do pećine i već poslije pet minuta su imali snimke.

Naravno, točnu lokaciju držimo u tajnosti – rekao nam je.

Muzafer Čauši i Dušan Varda

Sredozemna medvjedica je donedavno spadala u najkritičnije ugrožene vrste na planeti i kao takva se nalazila pred neposrednim izumiranjem.

Zbog toga su posljednjih decenija pokrenute brojne aktivnosti vezane uz zaštite preostale populacije za koju se prema procjenama s kraja prošlog stoljeća smatralo da broji tek oko 500 jedinki.

No unatoč svim lošim prognozama, čini se da su ovi morski sisavci, ponajprije zahvaljujući naporima znanstvenika i međunarodnim programima zaštite, uspjeli opstati i donekle obnoviti svoju populaciju tako da se smatra da ih danas ima više od 700.

Malobrojne izdvojene jedinke, poput ove koja je zabilježena kod Ulcinja, usamljeno lutaju Sredozemnim morem te ih se sporadično registrira na raznim obalama.

Najstabilnije sredozemne populacije sredozemne medvjedice se nalaze u Grčkoj i Turskoj, dok se najveća izdvojena kolonija od preko 300 jedinki nalazi na poluotoku Cabo Blanko na granici Zapadne Sahare i Mauritanije.

– U Crnoj Gori se ova vrsta nalazi u najstrožem režimu zaštite prirode. Malo je reći da je riječ o rijetkoj vrsti jer je riječ je o zvanično najugroženijem sisavcu Mediterana. Sama pojava ove vrste bi trebala biti alarm nadležnima da se ovo područje po hitnom postupku stavi pod najviši stupanj zaštite mora, na čemu ćemo raditi i ubuduće – ističe Dušan Varda, režiser i ekolog koji već punih 18 godina vodi NVO MedCEM.

– Naša NVO MedCEM je posljednjih 10 godina intenzivno radila na promociji zaštite ove vrste u Crnoj Gori i za nas je jučerašnji dan prekretnica, jer smo konačno dobili i materijalni dokaz da je morska medvjedica prisutna u crnogorskim vodama – rekao je Varda.

MedCEM je u suradnji s Grčkim NVO Archipelagos, Institutom za Biologiju mora u Kotoru i Biospeleološkim društvom Crne Gore proveo trogodišnje istraživanje u cilju mapiranja svih morskih pećina u Crnoj Gori, kao potencijalnog staništa ove vrste. To istraživanje je financirao Kotorski Jugopetrol i tadašnji direktor Janis Geroulanos koji je, zahvaljujući činjenici da je Grk, tada jedini imao sluha za značaj financiranja ovakve vrste istraživanja.

U periodu od 2018. do 2021. godine CEPF (Critical Ecosystem Partnership Fund) financirao je nastavak projekta monitoringa gdje su, uz odobrenje Agencije za zaštitu prirode i životne sredine, u odabranim morskim pećinama postavljene kamere ne bi li se na taj način registrirala eventualna pojava ove vrste. Nažalost, do sada nije bilo pozitivnih rezultata i pravog materijalnog dokaza.

– Do sada sam puno puta intervjuirao očevice koji su tokom prethodnih decenija slučajno na moru u Crnoj Gori vidjeli medvjedicu, ali je nisu uspjeli snimiti.

Uzimajući u obzir da se prethodnih decenija više jedinki pojavilo u Hrvatskoj, a jasno je da su iz Grčke jedino preko albanske i crnogorske obale mogle proplivati do Dalmatinskih otoka, bilo nam je jasno da je ta vrsta i ovdje povremeno prisutna.

Posljednji snimak koji je potvrđivao njeno prisustvo u Crnoj Gori bio je amaterski snimak filmskom kamerom jedinke koju su 1968. godine kupači u Igalu uhvatili i vezali da bi se slikali s njom.

Nažalost, ona je sutradan nađena udavljena, i ta je nesretna životinja kroz naredni niz decenija smatrana za ‘posljednju Jadransku medvjedicu’.

Od tada se praktično i smatra da je vrsta izumrla u ovom dijelu Jadrana. Međutim, očevici u Crnoj Gori su je viđali i 80-ih i 90-ih godina, ali je svu slavu preuzela Adrijana, ženka koja se krajem prošlog stoljeća udomaćila u Hrvatskoj gdje je godinama praćena i proučavana – nastavlja Varda.

– Iskreno, od ovog odlaska za Ulcinj sam očekivao samo još jedan intervju s očevicem. Nisam očekivao da će danas, nakon tri dana od kako je sportski ribolovac vidio na tom mjestu, životinja i dalje biti tu. Šanse za to su bile minimalne, osim u slučaju da životinji to stanište u potpunosti odgovara i da nema potrebu da ide dalje.

Ali ona je bila baš tu, u istom podvodnom procjepu gdje ju je Nagip prvi put i ugledao! Kao da nas je čekala. Nismo se htjeli zavlačiti dublje i prilaziti joj bliže da je ne bismo uznemirili, jer smo je i iz daljine lako uočili u svjetlosnoj kontri.

Po našoj procjeni ona ima između 30-40 kilograma i duga je oko 1,5 metar. Riječ je o mladoj jedinki, mladunčetu koje nema više od dvije godine.

Kad smo poslije par minuta shvatili da imamo snimak s dvije kamere, napustili smo okruženje i ostavili je na miru.

To bi ujedno bila i naša preporuka sa znanstvene točke gledišta:

– Nemojte joj prilaziti ako je vidite, i nemojte je uznemiravati u njenom staništu. Ova životinja predstavlja vrhunsku prirodnu rijetkost i nemjerljivo bogatstvo Crne Gore. Nadam se da je još tamo, i da će tamo ostati. Sad je na raznim državnim institucijama da se pobrinu da to tako i bude – poručuje Varda.

A snimak sredozemne medvjedice koji potvrđuje njeno prisustvo u crnogorskom moru možete vidjeti ovdje

Ova je sredozemna medvjedica snimljena u Grčkoj na Zakynthosu