Iz Poreča nam se još jednom javio Mateo Popić, prekaljeni podvodni ribolovac s bogatim ronilačkim iskustvom zbog čega je u većini njegovih ribolovnih pohoda lovina zapravo unaprijed određena, ciljana. Ovoga su mu puta na meti bile sve ribe podmorja no temeljno je bilo ‘krštenje’ novih peraja. Evo što nam je Mateo ispričao o tom svom podvodnom iskustvu:

-Nakon nekoliko godina je došlo vrijeme za promjenu vjerojatno najvažnijeg dijela opreme u podvodnom ribolovu. Iako je svaki dio bitan peraje su nešto posebno.

Nakon poduže potrage i razgovora s više ljudi, nekako me nagovorio brat po oružju, prijatelj, bodul, Marijan Žic, da se odlučim za Sucraft.

Tokom više razgovora sa Danijelom iz iste firme, u kojima sam mu precizirao šta točno želim kupiti i moj način lova, odluka je pala na Celox f 400, soft/medium. Hoću li biti zadovoljan? Kako će se ponašati prilikom dubljih zarona? Kako će me gurati? Ili pak sam bacio lovu u smeće? Puno me pitanja mučilo, a odgovore će dati kao i uvijek ‘Veliko plavetnilo’ – priča nam Mateo.

– Nakon jutarnjeg rastezanja pluća na plitkim čekama u nadi da će doć koji lubin, vrijeme je bilo da posjetim jedan rub na kojem je frend nekoliko dana prije vidio veliku tabinju. Na toj poziciji ronim prilično rijetko jer me nikad nije ugodno iznenadila. Tu i tamo koji šargo, ali ništa više.

Prilično sam skeptičan oko same pozicije, jer dubina 18-20 metara mi je neka zona komfora preko koje ne ronim. Početak ruba imam točno u mom prastarom GPS-u pa bacam bovu i kreće koncentracija i potraga.

Nakon 4 ili 5 zarona tabinja mi je proletila kroz snop lampe. Iznenadila me, ali i dala nadu da ću je možda i nadmudriti.

Izranjam i uzimam orjentire na obali za slučaj da me kurenat ponese.

U ruci imam starog Caymana 75 sa Tahitianom i lastikom od 16 milimetara, klasičnu pušku za lov po rupama.

Opuštam se. Zadnja provjera sinjala na obali i u dubinu ponovo.

Vidljivost je OK, nekih 3-4 metra oko sebe. Prepoznajem sirić u kojem mi je prošla tabinja prije. Puška je uprena, palim lampu a ona se kreće zavlačiti

Instiktivan šut i pogodak usred tijela!

Riba divlja pa je brzo čupam k sebi, grlim uz sebe i izranjamo sa 19 metara.

Lipa debeljuca, bit će bogovska lešada. Penjem se na barku i zovem frenda:

– Našao sam ju i ulovio, donijet ću ti ju za večeru kad si mi već reka za nju. A znam i da tvoja žena voli tabinje…

Smijemo se oboje, nastavljam dalje, ipak je tek jutro.

A s perajama sam oduševljen. Pun pogodak, to je to šta sam tražio – nastavlja Mateo svoju priču.

– Nakon nekoliko praznih pozicija, tražim šarge na jednoj od sika i vidim prepoznatljivu rupu krakate prijateljice.

Inače su i same vrlo rijedak ulov u mom akvatoriju. Često se radi o većim primjercima.

U svojoj karijeri podvodnog ribolova kojim se bavim intenzivno zadnjih petnaestak tak godina, ulovio sam ih puno od 4-8 kilograma.

Puštam bovu blizu rupe i izranjam.

Nakon poduže pripreme, opet sam u dubini. Prijateljica me gleda, harpun ide između očiju i u iduća 2 zarona je vadim.

Lipa krakata, nema šta…

Jedanaest sati je, obid je ulovljen, idem doma sretan i ispunjen šta sam krstio nove peraje sa stilom.

Hoba je 7 kilograma, tabinja 2, ulov za poželjeti što samo potvrđuje činjenicu da ne treba nikad odustajati i klonuti moralom, jer nikad ne znamo šta nam u sljedećem zaronu more sprema – ispričao nam je Mateo Popić.