Ma baciti ću samo 2-3 puta, govorim sam sebi. I u prvom zabačaju opet isti scenarij. Pumpa, zuji, ali ne izlazi. Ma nemoguće... Vadim sipu van i uspoređujem s prvom. Jako mala razlika...
povezane vijesti
- Koliko se daleko usuđujete zabaciti svoj ribolovni sistem? Ukoliko koristite shock leader tada nikakvog ograničenja ne trebate imati
- Iz svijeta znanosti – Andrej Gajić objavio rad o nalazu morskog psa prasca s leucističnim poremećajem pigmentacije
- Škrt na riječima, dobar u panuli. Povukao iglicu na 18 metara dubine pa nasukao cara od 4,3 kilograma
Iz Rijeke nam se javio Krešimir Karapetrić kojem je Lošinjski akvatorij očito više nego dovoljan za zadovoljavanje svih ribolovnih apetita.
Dapače, ti ga tereni katkad nagrade s puno boljim ulovom od očekivanog što se upravo i dogodilo u jednom od njegovih posljednjih izlazaka na more u kojem je skosavicama pokušavao ostvariti ulov.
Evo što nam je Krešimir ispričao o tom svom egerskom uspjehu:
– Pošto imam priliku gotovo svaki dan izdvojiti 2-3 sata za moj omiljeni sport i hobi, tako sam i toga dana odlučio probati uloviti koju sipu.
Pogledao sam vremensku prognozu na aplikaciji i vidio da će se jugo polako stišavati i okrenuti na buru. To je to, vrijedi probati – priča nam Krešimir.
– Pribor koji koristim je jednostavan. To je štap Okuma Altera 12-28 grama, rola Sakura Ceos 2500, a najlon Colmic 0,25 milimetara.
Odlučio sam se za zelenu nijansu skosavice, pa sam uzeo DTD Ballistic u dekoru šaruna.
Na zelene sam skosavice uvijek dobivao veće primjerke i sipa i lignja.
No prvih pola sata se unatoč upornosti nije događalo baš ništa.
Vjetar je pojačavao i već sam mislio odustati kada sam zapeo za nešto – nastavlja Krešimir svoju priču.
– Nije bilo dno jer je pumpalo, ali nije išlo od dna, a rolica je lagano zujala. Zovem prijatelja Željka i kažem mu:
– Hvataj se volige jer ovo neću moći izvući na štap.
A kad sam je izvukao van, znao sam da je preko kile.
Vjetar je jačao pa ja krajnje zadovoljan odlučujem ipak krenuti doma na spavanje.
I u povratku prolazim tako kraj jedne druge pošte, a ne da mi vrag mira.
– Ma baciti ću samo 2-3 puta – govorim sam sebi.
I u prvom zabačaju opet isti scenarij.
Pumpa, zuji, ali ne izlazi. Ma nemoguće…
Vadim sipu van i uspoređujem s prvom. Jako mala razlika.
Vjetar sada već ubija pa na kraju ipak spremam štap i krećem doma na vaganje.
A vaga doma pokazuje 1517 i 1383 grama.
Pretpostavljam da se ovako nešto događa samo jednom u životu. Ovaj ću ulov sigurno pamtiti do kraja života tako da mogu reći samo:
– Hvala ti more – ispričao nam je Krešimir Karapetrić.
