Uspjeh mlade Zagrepčanke ostvaren je u konkurenciji 250 dizajnera iz čitavog svijeta. Zadani projekt bio je želja fiktivnog naručitelja broda. Kandidati su dobili samo prazan tlocrt i osnovne gabarite. Ostalo je prepušteno njihovoj kreaciji.

Predložena tema bila je toliko izazovna da sam je bez razmišljanja prihvatio. Iako, trebalo mi je stanovito vrijeme dok sam uspostavio prvi kontakt. Veliki međunarodni uspjeh mlade hrvatske dizajnerice. Nešto je o tome pisano, ali nisam uspijevao otkriti ništa konkretno, broj telefona, adresu ili radno mjesto. Sreća što internet »sve zna«! Kasnije, prilikom susreta u Zagrebu sve mi je postalo jasno. Neki su mediji pisali, nismo baš prvi.

Ana Čeović iz Zagreba proglašena je mladom dizajnericom godine. Ali ne u svijetu mode, kako bi mnogi na prvu pomislili. Ana Čeović dizajnira – jahte! I to velike, megajahte. Prestižno priznanje ostvarila je na natječaju renomiranog engleskog magazina »Boat International«, jednog od vodećih u svijetu nautike. Pokrovitelj natječaja bilo je nizozemsko brodogradilište Oceano. Jednog od posljednjih dana prošle godine našli smo se u Zagrebu. Ne na nekoj jahti, toga u našoj metropoli nema, nego na debelom kopnu.
Prvo što me zaintrigiralo bilo je: odakle interes mlade djevojke, i to kontinentalke rođene u Zagrebu, za brodove, toliki da ga odabere za životni poziv?

Brodovi – trajna ljubav

– Djed po mami je iz Zatona pokraj Šibenika i to je moja čvrsta veza s morem i brodovima. Otac je kontinentalac, Slavonac, ali najviše od svih u obitelji zaljubljen u more i plovidbu, strastveni ribolovac. Oduvijek su me zanimali brodovi, ne bih mogla precizirati kada je to počelo. Pamtim kad mi je dida kupio brodić na baterije. Uvijek sam željela jedrilicu na daljinsko upravljanje, iako nisam znala jedriti. Naučila sam tek ovog ljeta! Prve godine učenja engleskog jezika nacrtala sam prvi brod. Nema veze jedno s drugim, ali je tako. U udžbeniku se nalazila slika nekog broda i na prvom satu ja sam ga precrtavala, umjesto da sam pratila nastavu.

Tako je počelo i traje do danas. Kasnije, kad sam ljeti bila na moru, uvijek sam gledala brodove i uživala u njima. Dida je imao brodicu, Primorku, s njom sam stalno bila na moru, odlazili smo na Prvić i Zlarin. Pratila sam brodove koji su uplovljavali u Skradin, upijala sam sve što sam vidjela. Bile su mi nepoznate njihove zastave, pa sam počela i njih istraživati. S odrastanjem štedjela sam novce od džeparca, ono što bih dobila za blagdane, i kupila mali gumenjak, od dva i pol metra. Otac mi je kupio motor. S njim sam za jahtama plovila do marine, crtala ih, zapisivala njihova imena. U Zagrebu sam redovito odlazila na sajam nautike detaljno razgledavala sve brodove, posebno njihovu unutrašnjost. Uzimala sam prospekte, pa crtala vlastita rješenja. U srednjoj školi uvijek sam za vrijeme sata crtala brodove, otac još čuva tu bilježnicu.

Ana Čeović
SNIMIO : SERGEJ DRECHSLER

Odabir daljnjeg školovanja bio je logičan slijed. Studij brodskog dizajna u Milanu.
– Meni je cilj bila mala brodogradnja, poslije je ta ljubav prešla na veće brodove. Veliki brodovi nikada me nisu zanimali. Prve tri godine studirala sam u Torinu. Tamo je, međutim, dominirao autodizajn, što je i logično s obzirom na to da tamo dominira automobilska industrija. Ja sam se opredijelila za dizajn jahti, što je bila dodatna opcija. Nastavila sam u Milanu, gdje sam se isključivo bavila jahtama. Otac mi je uvijek bio velika podrška, on je pronašao taj studij. Ipak, najviše sam naučila kroz posao, praksa daje konkretno znanje, puno više nego studij. Mene čeka još puno učenja.

Školovanje u Italiji

Nagrada na međunarodnom natječaju došla je za samostalni projekt. Je li ranije bilo samostalnih radova, pitam?
– Prvi samostalni brod projektirala sam na trećoj godini studija u Torinu. Brod od 20 metara bio mi je preddiplomski rad. Ostali su radili automobile, a ja brod. Proizvođači automobila bili su svojevrsni sponzori i mentori za preddiplomske i diplomske radnje, s njima studenti surađuju. Nas nekolicina koji smo odabrali brodove našli smo brodograditelja iz Firenze. Za mene je najvažnije što im je djelatnost dizajniranje i arhitektura broda. Tvrtka Luca Dini. Od njih smo dobili zadatak, njihov predstavnik bio nam je mentor i član komisije na završnoj prezentaciji.

Odmah po završetku fakulteta dobila sam stažiranje kod njih. Umjesto tri mjeseca, ostala sam godinu dana. To mi je bilo najljepše iskustvo, i kod njih sam najviše naučila. Sve sam prošla, kompletan brod, sve moraš upoznati. Divni su ljudi, s njima sam ostala u kontaktu. Mogla sam odmah ostati kod njih raditi, ali ja sam željela nastaviti školovanje. Tada sam shvatila da sam na fakultetu previše bila usmjerena na autoindustriju. Željela sam projektirati brodove pa sam odlučila posvetiti se učenju programa potrebnih za brodsku industriju. Zato sam u Milanu upisala yacht design, a program uključuje i tri mjeseca staža. Školovanje prati sve faze proizvodnje broda. Staž sam dobila u Londonu i tamo sam ostala četiri mjeseca. Trebala sam produžiti, ali sam se vratila zbog korone. Diplomirala sam iz dnevnog boravka. Sad se tamo vraćam.

Kreće tema o samostalnim projektima, zanimalo me je ima li Ana realiziran koji samostalni projekt?
– Zasad ne. Radila sam na projektima što su realizirani, bila sam u timu koji ih je ostvario. To su bili fakultetski radovi. Mene čeka još puno učenja dok se osamostalim! Prilikom stažiranja naše je grupa napravila jedan mali laser, gradili smo ga vakuum infuzijom. Meni je najvažnije bilo učenje kroz rad, pratili smo gradnju jahte od postavljanja osnovnih elemenata do završnog opremanja.

Presudio je nacrt

Za kraj o onome što je bio povod ovom razgovoru, prestižno priznanje renomiranog magazina. Nagrađeni projekt ima naziv »Phoenix«, a radi se o megajahti za krstarenje polarnim područjem. Odakle ideja za polarnu jahtu?

– To je bio natječajni zadatak. Projekt je zadan, želja fiktivnog naručitelja broda. Dobili smo e-mail fiktivnog naručitelja, potom e-mail kapetana, također, fiktivnog. Oni daju opis najbitnijih sadržaja, određena stručna objašnjenja, dimenzije broda, posadu. Poslali su nam prazan tlocrt i osnovne gabarite. Trup je bio s izračunima. Zadatak je bio predložiti dizajnersko rješenje i nacrt. Jasno, taj se brod neće graditi. Mislim da je kod donošenja odluke presudio nacrt.

Svake godine u natječaju se postavlja novi zadatak. Godinu ranije to je bio redizajn postojeće jahte, s time što je najviše zahvata predviđeno na krmi. Nisam sudjelovala, nisam imala vremena za rad jer sam bila na stažiranju.

A što u projektiranju broda radi dizajner, gdje završava njegov posao?
– Dizajn podrazumijeva vanjski i unutarnji izgled broda, da se jednostavno izrazim te njegovu funkcionalnost. Razrada projekta posao je brodskih inženjera. Dizajner ne odlučuje o materijalu gradnje, motorima… To je rezultat inženjerskih proračuna. Jasno, mora predvidjeti sve te prostore, njihov logični smještaj. Postoji puno sitnih pravila što ih mora ispoštovati.