INO LUKIĆ

Upornost se isplatila. Nakon više dana lošeg lova na Krku, uspio nadmudriti kapitalnog šarga

Boris Bulić

Okrenem se i vidim da riba izvlači najlon. Opalim jaku kontru i riba je moja! Mislio sam da je opet orada, ali malo veća s obzirom kako sam je osjetio na štapu i kakvu je borbu pružala. Ali kad sam je dovukao do obale vidio sam da je druge boje, ne kao kod orade...



Sve je počelo s kratkim odmorom koji je bio nužan zbog operacije koljena. No već nakon dva mjeseca po operaciji nije mi dao vrag mira i morao sam na more.


Odlučio sam se za svoj omiljeni otok Krk i kao svaki put prije ribolova nisam mogao sakriti entuzijazam prema ribolovu, leptirčići u stomaku, nesanica i puno, puno planova.


Primarni cilj mi je bila velika riba poput zubaca ili velike orade.




Ješku sam naručio prije polaska na more i to velikog morskog crva i bibije.


Bilo je tjedan dana prije punog mjeseca i očekivao sam veliku aktivnost ribe – priča nam Ino.


– Prvog dana sam rano ujutro, već oko 3:30 bio na prvoj pošti za koju znam da drži zubace. Tako sam probavao puna tri dana na više lokacija ali bez uspjeha jer su kantari skidali crva, a na živog kneza nije bilo nikakvog interesa baš kao ni za bibije.


Upornost mi nije dala uspjeha pa sam se zato odlučio odustati od ferme i prebaciti se na spin. Još je jedan razlog bilo to što sam vidio puno strijelki i puno ribe bez repa.



Spin se pokazao veoma uspješnim tim više što sam u samo jednom danu skužio uru od griza. Ali kao svaki fermaš mislio sam samo na svoju omiljenu tehniku.



Tako sam ja studirao i proučavao sve moguće situacije.


A vrijeme je bilo pakleno. Vani je preko dana bilo 36 stupnjeva, dok je more bilo 28.


Znao sam da je to najveći razlog za neaktivnost ribe i slutio sam da treba sačekat puni mjesec i promjenu vremena.


A tako je i bilo.


Dva dana prije punog mjeseca je puhala malo bura i toga dana sam se odlučio poći na grote – nastavlja Ino.


– Opet se budim u 3 ujutro, i dok ispijam jutarnju kavicu i zamotavam koljeno, razmišljam kako ću loviti. Opremu sam već spremio dan prije.


Dva surf štapa, jedan Penn Tidal 4,2 metra i drugi Seacore Cormoran od 4 metra sa shimanovim Big Baitrunner XTB 14000 LC rolama su samo čekali akciju.



Najlon je također bio Shimano 0,39 milimetara s tim da je predvez na jednom štapu za zubaca bio FC od Savage Geara od 0,60 milimetara s VMC Redentex udicama u nizu, dok je na drugom bio predvez za oradu od FC-a od 0,30 milimetara i VMC udica 1/0.


Na poziciju sam stigao jako rano i prvo sam stavio pola crva na predvez za zubaca i bibija za oradu.


Lovio sam na dubini od oko 20 metara.


Bibija su sitne ribe stalno dirale da bih nakon dvadesetak minuta dobio snažan udarac na sistem za zubaca.


Kad sam čuo baitrunner kako cvili uzeo sam štap i udario jaku kontru.


Osjetio sam kako imam ribu gore i tako je počeo drill.


Odlijepim ribu od dna i mislim se ‘sad si moj’.


Ali nije išlo sve po planu – priča nama Ino dalje.


Zubatac je prije obale vidio zadnju grotu koju je naravno i iskoristio tako što se punom snagom zabio u tu grotu tako da sam na štapu jasno osjetio kako lupa po kamenju.


Popustio sam malo kočnicu i tu sam ga izgubio.


Nisam bio razočaran jer riba je radila.


Nakon toga sam bacio ponovno crva, i kneza ali na žalost ništa od uspjeha.


No priči tu nije kraj jer je drugi štap za oradu poslije ure počeo radit nenormalno.


Prvu ribu, oradu od 200 grama puštam natrag. Odmah ide i druga riba, isto orada ali malo veća koju isto puštam jer nisam došao po porcijske ribe.


Nakon toga sam i drugi štap prevezao i stavio sistem za orade.


Nikad nisam toliko radio kao tog dana, ali je sve ulovljeno bilo prosječno do trenutka kad je opet zasvirao baitrunner.


Okrenem se i vidim da riba izvlači najlon. Opalim jaku kontru i riba je moja!


Mislio sam da je opet orada, ali malo veća s obzirom kako sam je osjetio na štapu i kakvu je borbu pružala.


Naravno, kočnica je bila prilagođena tako da je riba mogla izvlačiti koliko je trebalo.


Kad sam je dovukao do obale vidio sam drugu boju, ne kao kod orade i znao sam da imam odličnog šarga gore koji mi je baš uljepšao jutro i dao mi potvrdu da ipak nešto znam i da se upornost isplati.



To je bio definitivno moj najveći šarag s obale.


Nažalost nisam imao vagu da ga izvažem, ali za usporedbu, slikan je u kanti od 15 litara.


Ovaj je šarag ulovljen na živog bibija.
Svaki put sam zahvalan na ulovu i svaki put mi je sve veći gušt poći u ribolov – ispričao nam je Ino Lukić.