Teren za prvu oradu je bilo pjeskovito dno, sama plaža koja odgovara za sistem kliznog olova koje koristim jer tu nema za što zapeti. A kod ove manje orade je teren bio više divlji, na divljoj strani otoka Vira, kako mi kažemo, blizu Crvenih stijena..
povezane vijesti
- Koliko se daleko usuđujete zabaciti svoj ribolovni sistem? Ukoliko koristite shock leader tada nikakvog ograničenja ne trebate imati
- Iz svijeta znanosti – Andrej Gajić objavio rad o nalazu morskog psa prasca s leucističnim poremećajem pigmentacije
- Škrt na riječima, dobar u panuli. Povukao iglicu na 18 metara dubine pa nasukao cara od 4,3 kilograma
S Vira nam se još jednom javila Lorena Borko, ribolovka koja je nedavno uspjela ostvariti osobni rekord u ribolovu.
No u trenutku dok je izvlačila svoju prvu ribu života, ugledala je njenu ‘sestru’ koja je zapravo glavni akter ove nove priče.
Evo što nam je Lorena ispričala o tome:
– Kada sam nekidan izvukla onu svoju oradu rekorderku od ravno 620 grama, moja je
sreća bila doslovno neopisiva.
A kako sam vam već rekla, prilikom izvlačenja je njezina ‘sestra’ došla na samo metar od mene i kad sam je osvijetlila s lampom pobjegla je u trenu.
Možda je slučajnost, a možda ju je privlačila ješka jer su bile očito gladne i ratoborne.
I tako sam ja opet izašla na rivu po tu odbjeglu sestru – priča nam Lorena.
– Teren za prvu oradu je bilo pjeskovito dno, sama plaža koja odgovara za sistem kliznog olova koje koristim jer tu nema za što zapeti.
A kod ove manje orade je teren bio više divlji, na divljoj strani otoka Vira, kako mi kažemo, blizu Crvenih stijena.
Tu nema kupača i tu je dosta stijena uz obalu pa je malo problematično izvući ribu – nastavlja Lorena.
– Ješka je bila piletina kao i kod one prve. Otkošteni pileći batak i zabatak narezan na manje komadiće pa sve posipano s Vegetom.
Ješka je bila povezana filom elasticom i to uvijek radim kako bi se ješka bolje držala na udici i kako bih izbjegla razvlačenje ješke od manjih riba koje se i ne mogu zakačiti na udicu.
Ovu sam ulovila oko četiri sata popodne, Bila je nešto manja nego ona prva i pružala je puno manje otpora.
Ja znam da moje ribe nisu najveće na svijetu, ali s obzirom da još učim, ovakvi su mi ulovi posebna motivacija i dokaz da se moj trud isplati.
Eto, godinama slušam kako pričaju da na Viru nema ribe, a ima je. Samo treba biti uporan i vjerovati da će doći i uz malo sreće tu je – ispričala nam je Lorena Borko.
