U Zadru je u prostorijama ŠRD Zubatac Zadra 2. rujna održana prva edukacija sudaca evidentičara. Riječ je o projektu pokrenutom od FIPS-M-a, krovne organizacije sportskih ribolovaca, kojem je u ovom slučaju osnovni cilj zaštita ribljeg fonda, odnosno vraćanje u more netom ulovljene ribe.

U principu je cijeli postupak vrlo jednostavan. Dakle, nakon prvih petnaestak minuta natjecanja, a sve u zavisnosti od dinamike lova, pomoćni sudac uzima ulov prvog natjecatelja te ga u prikladnoj kanti s mrežicom odnosi do mjernog mjesta gdje ga predaje sucu evidentičaru koji onda ribu po ribu stavlja na mjericu i određuje njenu dužinu nakon čega je vraća u kantu s morem.

Slobodan Naglić je predstavio programske osnove rada s tabletima

Bodovi se dodjeljuju po već utvrđenom dužinsko masenom odnosu, tako da primjerice arbun dug 16,7 centimetara bez obzira na sitost ili pothranjenost, svakom natjecatelju donosi isti broj bodova s tim da se dužina ribe zaokružuje na centimetar.

Podaci se trenutno unose u tablete koji rezultate trenutno obrađuju formirajući i plasmanske tablice unutar sektora. Naravno, svaki sudac je zadužen za svoj sektor, s tim da i svaki tablet evidentira ulove samo u tom određenom sektoru pod logom ovlaštenog suca.

Povezivanjem svih tableta se dobija cjelovita informacija koja ide ‘on line’ tako da svi zainteresirani mogu vidjeti trenutne rezultate u realnom vremenu.

Naravno, sve sporne ribe se fotografiraju kako bi se što prije mogle vratiti u more tako da se naknadnim determiniranjem od strane stručne osobe taj plasman može i promijeniti, na bolje ili na gore. Svaka promjena unosa tijekom natjecanja se bilježi i vremenski čime je mogućnost manipulacije donekle eliminirana.

Naravno, cijeli postupak prati i ovlaštenik kluba za kojeg bi bilo idealno da u tom sektoru nema svog natjecatelja.

Nakon što je riba izmjerena, odnosi se u kanti s morem barem 50 metara dalje od najudaljenije točke lovne zone nakon čega se vraća u more.

Ardena Bajlo je pojasnila način transporta i puštanja ulovljene ribe

I premda je ideja o puštanju ribe više nego dobra postoji cijeli niz problema koji su iskočili u prvi plan još prije završetka edukacije.

Neka od vrućih pitanja su se odnosila na, za većinu manje iskusnih, ali često i iskusnijih sudaca, poprilično teško razlikovanje vrsta unutar određenih obitelji s brojnim vrstama poput usnača, listova, ili glavoča kod kojih su pogotovo u juvenilarnom stadiju fizičke razlike nevještom oku neuočljive, a mogu bitno utjecati na plasman natjecatelja.

I premda se u obalnom ribolovu na koji se ovaj koncept namjerava primijeniti, u praksi ne lovi svih preko 400 vrsta koje žive u našem moru, malo zabrinjava što se u bazi podataka nalazi tek 120 ribljih vrsta.

Također je istaknut problem mjerenja otrovnih riba poput paukova ili murina koje predstavljaju i neposrednu opasnost za suce.

Ribe koje su progutale udice neće se smjeti na vagu donijeti rasječenih usta već žive s odsječenim predvezom što otvara pitanje što će biti s tom ribom nakon vraćanja u more. Također je postavljeno pitanje što učiniti s uginulim ribama koje su stradale od promjene tlaka, a što je čest slučaj s kanjcima, ali i drugim plemenitijim vrstama.

Osim toga bugve koje se često znaju loviti ‘tri po tri’ u kantama brzo ugibaju tako da u nekom intenzivnijem lovu suci možda i neće moći stići izvagati i vratiti u more sve u planiranom vremenu i na planiran način.

Na velikim svjetskim natjecanjima na kojima se lovi malo vrsta, tek dvije ili tri, i na kojima postoji kal pristup natjecateljima kakav je slučaj primjerice na oceanskim plažama, takav je pristup vrlo ostvariv, no na našoj obali koja je sve samo ne ravna, uz veliko bogatstvo ribljih vrsta, ovaj bi se projekt mogao pokazati kao težak fizički rad za sve koji se prihvate suđenja.

Nažalost, nisu definirane ni sankcije za namjerno zadržavanje ispodmjerskih ulova kao ni za zadržavanje riba u zaštiti.

Osnovni cilj ovog projekta je izbjegavanje ovakvih situacija koje su, nadamo se, prošlost koja se neće ponavljati

Također je postavljeno i pitanje uloge glavnog suca čija funkcija u ovakvom kontekstu postaje donekle besmislena.

Ukratko, premda je ideja uistinu dobra, cijeli niz istaknutih nedorečenosti, zahtijeva brzu doradu i prilagodbu kako bi primjena mogla biti kvalitetno realizirana.

A kako i koliko uspješno će sve biti realizirano, doznat ćemo vrlo brzo, na Zadarskoj rivi 24. – 26. rujna kad će se održati Međužupanijsko prvenstvo za U-16 na kojem će se ovaj novi C&R koncept prvi puta službeno primijeniti.