Prve zabilješke o rezanju brodova u Rijeci datiraju iz prosinca 1932. godine, kada je izrezan grčki brod »Archipelagos«, a zanimljivo je da su parni tegljači poduzeća Luka, »Borac«, »Udarnik«, »Ahil«, »Sirius« i »Proleter«, po svemu sudeći, sedamdesetih godina prošlog stoljeća izrezani na vrlo neobičajenom mjestu
povezane vijesti
- Na Pravnom fakultetu raspravljali o utjecaju Konvencije za zaštitu ljudskih prava na hrvatski pravni poredak
- 24-satno crtanje stripa u Rijeci i ove godine, izazov je odlična prilika za umjetnike i zaljubljenike u stripove svih generacija
- Šesnaest timova krenulo u poduzetničku avanturu u Startup inkubatoru Rijeka
U Rijeci se nisu samo gradili brodovi, nego su se i rezali, i to već od 1932. godine. Upravo je te 1932. izrezan grčki brod »Archipelagos«, a posljednji je izrezan hidrogliser »Mirta« 2014. i to na sušačkom lukobranu. Naravno, u obzir smo uzeli samo željezne brodove…
Prve zabilješke o rezanju brodova u Rijeci datiraju iz prosinca 1932. godine, kada je izrezan grčki brod »Archipelagos«. Radilo se o parobrodu »Amasis« izgrađenom 1896. godine u brodogradilištu Charles Connell & Co., Scotstoun (novogradnja 228) za kompaniju Deutsche Dampfs Ges Kosmos iz Hamburga. Pogonio ga je parni stroj četverostruke ekspanzije, 1913. postaje »Eichsfeld« (Continentale Rhederei, Hamburg), a 1919. je u vlasništvu The Shipping Controllera (menadžer J.H. Glover) iz Londona kao ratni plijen. Tri godine kasnije je u vlasništvu grčke vlade (Service of Maritime Transport, Piraeus).
Dva parobroda
Dvije godine kasnije, 1934. u Rijeci su izrezana dva parobroda: »Aleardi« i »Kobe«. »Aleardi« je izgrađen 1902. godine kao »Griqua« (vlasnik Bucknall Steamship Lines Ltd., menadžer Bucknall Bros., London) u brodogradilištu Armstrong, Whitworth & Co., Low Walker (novogradnja 730). Godine 1914. mijenja vlasnika – Ellerman & Bucknall Steamship Co. Ltd., North Shields, a 1927. postaje »Aleardi« u floti Adria S.A. di Navigazione Maritima iz – Fiume (Rijeka). Parobrod »Kobe« je izgrađen 1901. godine u brodogradilištu Craig Taylor & Co.Ltd. u Stockton-on-Tees (novogradnja 75) za Ugarsko brodarsko društvo d.d. Orient, Fiume (Orient Hungarian Sea Navigation Co. Ltd). Parobrod je u kolovozu 1914. interniran u Cadizu gdje je ostao punih pet godina, a onda, 1919., pod upravom je francuske vlade. Trinaestog rujna 1921. brod je dodijeljen društvu S.A. d’Armamento Marittimo Oriente iz Rijeke, a 4. rujna upisan je u upisnik brodova luke Volosko. Tek 23. srpnja 1924. ponovo mu je matična luka Rijeka. Ostalo je zapisano da je 1934. izrezan u Cantiere Navale del Quarnaro S.A., Rijeka.
Sljedeće, 1935. godine, opet su izrezana samo dva broda: tanker »Mimosa« i putničko-teretni brod »Dorico«.
Rezanje na lukobranu
I jedno sasvim neobično mjesto za rezanje broda – hidrokrilac »Mirta« (Kvarner Express, Opatija) dugo je bio na mrtvom vezu u korijenu lukobrana na Sušaku nakon što ga je kupio jedan grčki brodar, ali ga nikad nije preuzeo. Na kraju je prodan na dražbi kako bi se naplatila njegova ležarina i tu, na lukobranu, je i počelo njegovo rezanje. No, službeno se vodi da je prodan poduzeću Metis i da je izrezan na Kukuljanovu (sjedište Metisa). Izgrađen je 1985. u brodogradilištu Zavod Im Sergo Ordzhonikidze u Poti kao jedan od mnogih hidrokrilaca tipa Kolkhida. |
Putničko-teretni brod »Dorico« izgrađen je 1896. godine kao »Daniel Erno« u brodogradilištu Gourlay Brothers & Co., Dundee (Marine Parade) kao novogradnja 169 za L. Schwarza iz Rijeke. Godine 1901. nalazimo ga u floti Societa in Azioni Ungaro Croata di Navigazione Marittima a Vapore, Fiume, 1922. godine postaje »Šumadija« (Jadranska plovidba Societa in Azioni di Navigazione, Susak), a 1924. kupuje ga kapetan Alessandro Gorup di Slavinski iz Voloskog i daje ime »Dorico«. Već sljedeće godine parobrod mijenja vlasnika (S.A. Anonima Industria Marittima, Ancona), a 1932. je u floti CIA Adriatica di Navigazione iz Ancone. Za tanker »Mimosa«, izgrađen kao »Paul Paix« 1908. godine u brodogradilištu R. Craggs & Sons Ltd., Middlesbrough (Dent’s Wharf) nije sigurno gdje je izrezan – u Rijeci ili Puli (pojavljuju se oba podatka), a izgrađen je za Lennard’s Carrying Co. Ltd. (menadžer J.M. Lennard & Sons), Middlesbrough. Za poznavatelje brodogradnje valja reći da je to bio prvi brod izgrađen po Isherwood dizajnu longitudinalnih pregrada. Godine 1926. mijenja ime u »Barde« i vlasnika – Halfdan Kuhnle, Bergen, a četiri godine kasnije postaje »Mimosa« (vlasnik A/S Laboremus, menadžer T. Dannevig & Co., Oslo).
Martinšćica
I tako dolazimo do 1971. godine kada je u Martinšćici (»Viktor Lenac«) izrezana teglenica bez pogona, a iza tog naziva krije se mornarički desantni dvotrupac PDS-707 izgrađen 1952. godine u pulskom Uljaniku. Jadrolinija ga kupuje 1963. godine i pretvara ga u trajekt kapaciteta 25 vozila imena »Kačjak«. Tri godine kasnije prodan je brodogradilištu u koem je i izrezan.
U istom je brodogradilištu u studenom 2012. izrezan brod koji je u tijeku svog života triput mijenjao svrhu. Izgrađen je 1967. godine kao »Teresa«, brod za prijevoz generalnog tereta u brodogradilištu Kristiansads MV. Tri godine kasnije mijenja ime u »Sunny Boy«, a 1972. pretvoren je u LPG tanker, 1981. mijenja ime u »Happy Fellow«, a 1992. u »Kilgas Challenger«. Godine 1999. pretvoren je u brod za prijevoz cementa »East Challenger«, 2001. postaje »Kamal«, a posljednji vlasnik mu je Brodogradilište Cres pod imenom »Follia«. U Martinšćici je svoje plovidbe u svibnju 2010. završio svoje plovidbe i trajekt »Dominče« (Mediteranska plovidba, Korčula). Izgrađen je 1966. godine kao »Nordfriesland« u brodogradilištu Husumer Schiffswerft GmbH iz Husuma (novogradnja 1242) za Wyker Dampfschiffs-Reederei Fohr – Amrum GmbH, Wyk auf Fohr. Moderniziran je 1971. i prodan 1977. napuljskom brodaru Tirrenia S.p.A. di Navigazione i preimenovan u »Limbara«. Jedanaest godina kasnije prodan je brodaru Sa.Re.Mar. iz Cagliarija, a 1992. kupuje ge korčulanski brodar.
»3. maj«
Najveći, i jedan od dva broda Jugolinije koji su izrezani u »3. maju« bio je – »Makedonija« čija je gradnja dovršena 1950. u brodogradilištu Rotterdam Droogdock Maats (novogradnja 723), a započela je u brodogradilištu Howaldtswerke u Hamburgu kao novogradnja broj 794. Prema dostupnim podacima, kobilica je položena 1941. za brod »Victoria« po narudžbi brodara Hamburg – Sudamerikanische D.G. iz Hamburga, pa prema tome porinuće nije moglo biti obavljeno u siječnju te godine, te je vjerojatnije da je kobilica postavljena 1940. S obzirom na rat, prednost u gradnji imale su podmornice, a krajem rata brodogradilište je znatno oštećeno u bombardiranju. Nedovršeni brod je 1947. godine, na račun ratnih reparacija, dodijeljen Jugoslaviji, 1948. je otegljen u Rotterdam i dovršen. Zanimljivo je da je pogonsku motor bio švicarski Sulzer s devet cilindara snage 5.758 KS, »Makedonija« je imala najviše jarbole u floti Jugolinije: 36 i 40 metara od kobilice. Ostalo je zabilježeno da se 4. kolovoza 1963. godine, za vrijeme plovidbe Crvenim morem, dogodila eksplozija kartera glavnog motora: stradali su Nikola Turato (upravitelj stroja iz Rijeke), Drago Mihelič (prvi časnik stroja iz Maribora), Elio Knapić (mehaničar iz okolice Labina) i Dušan Randić (mazač iz Bakra), a kasnije, u bolnici u Port Sudanu i Ivo Margaretić (zapovjednik iz Dubrovnika), Ivan Samsa (RTG), Ivan Pinezić (konobar) i Vijeko Funčić (čistač).
Izrezani brodovi
»3 maj« 1982. – »Rabac«, 1983. – »Otok«, »Oruda«, »Galiola« 1984. – »Orjula«, 1985. – »Raša« »V. Lenac« 1971. – «Kačjak« 2010. – »Dominče« 2012. – »Follia« »Cantiere Navale 1932. – »Archipelagos« 1934. – »Aleardi«, »Kobe« 1935. – »Mimosa« |
Nakon plovidbi na linijama Jadran – Sredozemlje – istočna obala SAD-a, pa istočna obala Južne Amerike, luke Meksičkog zaljeva, pa u liniji za Perzijski zaljev, 7. prosinca 1982. godine, nakon deset mjeseci mrtvoga veza u Cresu, kupio ga je riječki Brodomaterijal i predao na rezanje u »3. maj«. Autor napisa je posjetio brod netom po dolasku u riječki škver. Na brodu više nije bilo posade i vladala je nestvarna tišina – mrtav brod. Uzeo sam sa zapovjedničkog mosta panamsku zastavu i brodske knjige pisane njemačkom goticom. Zastava je još živa, a knjige su propale u nekom kontejneru u skladištu na Kukuljanovu prilikom seljenja u novu zgradu.
I drugi brod Jugolinije, »Titograd«, izrezan u »3. maju«, izgrađen je 1950. i to u – »3. maju« po predratnom talijanskom nacrtu (motor FIAT)! Doplovio je na rezanje 1. rujna 1984. godine. Zanimljivo je da je autor ovog napisa na ovom brodu obavio prvi dio vježbeničke prakse u više plovidbi iz jadranskih luka za luke Bliskog istoka. Ostalo je u memoriji da je brod jednom prilikom bio vezan u četverovezu u sirijskoj luci Lattakia (luku su izgradila jugoslavenska poduzeća), kada su, za vrijeme doručka, doletjeli izaelski zrakoplovi i počeli mitraljirati bunkere na lukobranu za koji je bio vezan. Nikada mi sendvič nije toliko trajao…
Lošinjska plovidba
Ostaje nam da spomeneno cijeli niz brodova Lošinjske plovidbe koji su izrezani u brodogradilištu »3. maj«: »Galiola« je izgrađena 1954. godine u brodogradilištu S.P. Austin & Son, Wear Dock, Sunderland kao »Adjutant« (General Steam Navigation Co. Ltd., London), 1966. postaje »Galiola« (La Pedra Shipping Corporation of the Bahamas Ltd., Nassau) u najmu Lošinjske plovidbe, a službeno u flotu ulazi 1973. godine, da bi 11. siječnja 1983. doplovio u rezalište. »Orjula« je izgrađena 1948. u brodogradilištu Grangemouth Dockyard Co. Ltd., Grangemouth kao »Woodcock« (General Steam Navigation Co.Ltd., London). Lošinjplov ga kupuje 1964. godine, a 22. veljače 1984. odlazi u rezalište. »Risnjak« je izgrađen 1948. u brodogradilištu Caledon Shipbuilding & Engineering Co.Ltd., Dundee kao »Copeland« (Clyde Shipping Co.Ltd., Glasgow). »Risnjak« (Omnico Etablissement, Vaduz; menadžer Kvarnerska plovidba, Rijeka) postaje 1960. godine, 1963. je u floti Jugolinije, a tek 1967. je u floti Lošinjplova. U rezalište odlazi 17. lipnja 1980. »Oruda« je izgrađena 1953. u brodogradilištu Ailsa Shipbuilding Co.Ltd., Troon, kao »Whitewing« (General Steam Navigation Co. Ltd., London), a Lošinjplov kupuje brod 1965. godine, da bi 2. lipnja 1983. otišao u rezalište. »Otok« je izgrađen 1954. u brodogradilištu Ailsa Shipbuilding Co. Ltd., Troon kao »Ringdove« (General Steam Navigation Co. Ltd., London). »Horizont« postaje 1967. (Cove Shipping Co. Ltd., Nassau) u najmu Lošinjplova, a »Otok« postaje 1973. U rezalište odlazi 22. studenog 1983. »Rabac« je izgrađen 1948. godine u brodogradilištu Grangemouth Dockyard Co. Ltd., Grangemouth kao »Ptarmigan« (General Steam Navigation Co. Ltd., London). Jugolinija ga kupuje 1963. i postaje »Labin«, 1967. postaje »Rabac«, a 4. listopada 1982. odlazi u rezalište. »Raša« je izgrađena kao »Waria« (Stockholm Rederi A/B Svea, Stockholm), 1938. u brodogradilištu Oresundvarvet A/B u Landskroni, a 1939. godine, nakon preuređenja u brodogradilištu Finnboda Varv A/B u Stockholmu, ulazi u sastav švedske Kraljevske ratne mornarice kao pomoćna krstarica. Krajem rata vraćen je vlasnicima koji ga 1961. godine prodaju Kvarnerskoj plovidbi iz Rijeke i postaje »Plavnik«. Dvije godine kasnije ulazi u flotu Jugolinije, 1967. postaje »Raša« (Lošinjplov), a 18. prosinca 1984. prodan je riječkom Brodomaterijalu i odlazi na mrtvi vez u Cres. U rezalište odlazi 16. rujna 1985.
Misterij tegljača
Ostaje još misterij parnih tegljača Poduzeća Luka (»Borac«, »Udarnik«, »Ahil«, »Sirius« i »Proleter«) koji su, po svemu sudeći, sedamdesetih godina prošlog stoljeća izrezani na vrlo neobičajenom mjestu: usred grada, u Mrtvom kanalu, nasuprot kazališta. Naime, u to doba pokretni most na ulazu je još uvijek bio – pokretni, a postao je nepokretan 1972. kada ga je panamski brod »Branco« (u monografiji Jadroplova »Bronco«), a radilo se o upravo prodanom brodu »Vareš« (Jadroplov), onesposobio. Gradska legenda govori da je brod prodan kompaniji Peamar Cia Naviera S.A. iz Paname, ali da se iza nje skrivaju visokopozicionirani rukovoditelji iz – Jugolinije.
