Odlučujem se na šut najbliže ribe. Izranjam, vidim predvez labavo stoji. Na prvu pomislim da sam je promašio i vidno iznerviran se zaderem i naravno, prepadnem okolne ribare. Kad nakon par sekundi počinje cirkus jer se riba daje u bijeg. Srećom, mulinel je bio dobro namješten što mi je dalo dovoljno vremena…
povezane vijesti
- Jeste li ikada pokušali loviti brancina á volo? Ako niste, sada je pravo vrijeme za to
- Iznenađenje shore jigginga. Kad je već namjeravao odustati, zubatac mu u propadanju pokupio varalicu
- Koristite li svjetlo dok lovite lignje? Postoji puno načina za svijetljenje s tim da je najbolje rješenje definitivno potopivi feral
Iz Splita nam se javio Anri Lekić koji je svoj ulov pošao potražiti u Pelješki kanal gdje ga je i našao. A ulov je bio pravi, kao uostalom i većina ribe koja se Anriju nađe na puškometu. Evo što nam je ovaj spretni podvodni ribolovac ispričao o tom lovu:
– Taj uron temeljno nije bio uron radi ribolova. Imao sam dogovor s prijateljem da mu zaronim izvaditi jedan uteg koji se nalazio na nekih metar i pol dubine. No s obzirom da sam s tim zaronom bio gotov u nekih desetak minuta, odlučim, kad sam već u odijelu otići pokušati pronaći kojeg lubina na dobro mi poznatim poštama – priča nam Anri.
– Tako negdje iza podneva ulazim u more. A s obzirom da su već tri ribolovca bila tu prije mene, odlučim krenuti na drugu stranu da ih ne ometam.
Prvi zaron radim tik ispod termoklina na nekih metar i pol dubine, ali ništa se nije pojavilo osim par menulica. Budući da je površinska voda bila mutna, odlučujem se za dublji zaron u nadi da će naletiti veći cipal, orada ili lubin. Prvi zaron radim na dva i pol metra i već nakon 20 sekundi vidim 5-6 lica kako kruže oko mene, ali na sigurnoj udaljenosti, van dometa puške. Drugi zaron radim samo pola metra dalje. I nisam morao dugo čekati. Isto jato mi dolazi, ali ovoga puta u domet – nastavlja Anri svoju priču.
– Odlučujem se na šut najbliže ribe. Izranjam, vidim predvez labavo stoji.
Na prvu pomislim da sam je promašio i vidno iznerviran se zaderem i naravno, prepadnem okolne ribare.
Kad nakon par sekundi počinje cirkus jer se riba daje u bijeg. Srećom, mulinel je bio dobro namješten što mi je dalo dovoljno vremena da stanem u pličinu i laganije privučem sebi ribu. S obzirom na površinski mut, pravu veličinu ribe sam vidio tek kad sam je dovukao do sebe, a što je trajalo nekih pet minuta.
I tek onda počinje panika jer mi je nož ostao u autu. A nisam ga ponio jer na ovoj poziciji i nije tako učestalo da izleti ovoliki komad. Stavljam ruku duboko u škrge i krećem puzati na koljenima do obale jer su na nogama peraje a ispod mene pijesak pa se ludo klizalo, a i strah od gubitka ribe je odradio svoje.
Dok sam se dokoprcao do obale, stari poznanici su već pripremili i nož i vagu da slučajno ne ostane nezabilježen ulov.
Budući da je riba težila malo vise od 14 kilograma, što se mene tiče, ja sam svoju zimnicu spremio.
A s obzirom da se radi o mom rekordu za licu, ovo je definitivno lov i adrenalin kojeg ću se stalno sjećati – ispričao nam je Anri Lekić.
