MALI LOŠINJ – Ne možemo sa sigurnošću reći zašto, ali jedino što se promijenilo je pandemija, pa je moguće da je zbog smanjenog obima turizma sada prisutno više životinja u Jadranu. A moguće je da je to zato što se pročulo za aktivnosti oporavilišta, pa nas češće obavještavaju, kaže Mateja Zekan, voditeljica Oporavilišta za morske kornjače u Malom Lošinju, koje djeluje u sklopu Instituta »Plavi svijet« iz susjednog Velog Lošinja, na naše pitanje o tome u čemu vidi razlog većem broju zbrinutih kornjača u posljednje vrijeme.

Od srpnja 2013. godine, kada je Oporavilište otvoreno, ukupno su njegove »usluge« koristile 33 morske kornjače, a od toga samo ove godine u prva četiri mjeseca njih jedanaest. Osim toga, ove je godine prijavljeno i 25 uginulih kornjača.

U Oporavilištu, malom objektu ponad Velog žala, smještenom kraj vanjskih bazena između »Jadrankinih« hotela »Aurora« i »Vespera«, s Matejom Zekan, Riječankom koja već godinama živi u Lošinju, radi i mlada veterinarka Tina Belaj iz Velog Lošinja, koja se nedavno pridružila, a prema potrebi uključuju se i drugi zaposlenici »Plavog svijeta«, odnosno studenti koji na otok dolaze po znanje i praksu. Kako kažu, na svakoj jedinki koju zaprime obavljaju osnovni pregled i time utvrđuju opće stanje, odnosno ima li kornjača vanjskih ozljeda ili je (samo) iscrpljena, dehidrirana ili pothlađena.

Ako je potrebno, kornjače dobivaju infuziju ili im ovdje obrađuju rane. Za razliku od nas sisavaca, kornjače su hladnokrvne i tjelesna im temperatura ovisi o temperaturi mora – ljeti je toplije pa su i one aktivnije, a zimi, kada se temperatura mora snizi, pada i tjelesna temperatura kornjača. Dojave o unesrećenim kornjačama češće su nakon jakih bura ili juga, kada su ugroženije pri izlasku na površinu po zrak.

Edukacija ribara

– Najviše kornjače ugrožavaju ribarske aktivnosti. Često završe kao ulov u koćarskim mrežama, ali za njih su još gore mreže stajaćice jer puno dulje ostaju u moru i veća je mogućnost da će se u njima kornjača ugušiti. Imali smo i dva slučaja u kojima su se ulovile na parangal ili na velike udice za tune. Problem je i zaplitanje u odbačene ribarske mreže. Već neko vrijeme surađujemo s ribarima i educiramo ih, a i oni postaju sve svjesniji svojega utjecaja na kornjače. Kada ih greškom ulove, više ih ne bacaju odmah natrag u more, već ih neko vrijeme ostavljaju vani, na palubi. Tada se uspiju probuditi iz komatoznog stanja i doći do zraka. U protivnom, ako ih odmah vrate u more, najčešće odmah ugibaju. Osim ribarskih aktivnosti, prijetnje kornjačama su plastika u moru i udarci brodova, propelerom ili trupom, što se događa jer je s brodova teško vidjeti kornjače, a spore su i ne stignu se izmaknuti. Zapliću se i gutaju plastiku – plastične vrećice, čepove. Najčešće su problem plastične vrećice, zato što ih kornjače zamjenjuju za meduze, dok čepovi oštećuju probavni sustav. Ne toliko kod nas, ali u istraživanjama drugih, mnogo je progutanih štapića za uši, kaže Mateja Zekan, koja je osim u profesionalnim krugovima, na otoku i u njegovom akvatoriju aktivna i kao trenerica plivanja u Vaterpolo klubu »Lošinj«, a za riječkih dana bila je i vaterpolska reprezentativka.

Oporavilište raspolaže trima većim i dvama manjim bazenima. Kornjače u Oporavilištu imaju bolji jelovnik – dobivaju srdelice i lignje, do kojih u prirodi teže dolaze; ondje se uglavnom hrane morskim puževima, ježincima i račićima. Ovisno o stupnju oporavka, bliži im se čas povratka u more; stabilizacija vremena i porast temperature mora barem do 15 stupnjeva Celzijevih, kako bi se spriječio šok nakon višemjesečnog boravka u grijanim bazenima.

Jedini u Hrvatskoj

Prema vrsti, uvjerljivo su najzastupljenije glavate želve, koje čine oko 90 posto populacije morskih kornjača u Jadranu. Postoje i zelene želve te znatno veće sedmopruge usminjače, ali obje te vrste rijetko se mogu naći. Legu se u grčkom akvatoriju, također i turskom i ciparskom, dođu u Jadran gdje imaju povoljnije uvjete za prehranu i zimsku hibernaciju, a kada dosegnu spolnu zrelost, vraćaju se u svoje vode gdje se razmnožavaju.

Iako je u prvim godinama rada bilo naglašenije usmjereno prema turistima, a ta mogućnost i sada postoji za turiste i druge namjernike, u skupinama ili pojedinačno, Oporavilište se »okrenulo« prije svega liječenju unesrećenih životinja. Isprva je Oporavilište bilo u sklopu međunarodnog projekta »NetCet«, a njegovim završetkom 2015. godine uključeno je u novi projekt »Life Euroturtles«, preko kojega je nabavljena oprema za bazene i odašiljačima označeno pet kornjača oklopa duljih od 45 cm.

– Odašiljači ne štete jer se nalijepe na oklop i traju koliko traje baterija ili dok ne otpadnu. Nisu satelitski, koriste tehnologiju mobilnih telefona. Kada kornjača izroni u području pokrivrenim mobilnom mrežom, odašiljač šalje sve prikupljene podatke i tako pratimo gdje se kreću, koja područja u moru najviše koriste, ističe Zekan. Nešto manje kornjače, duljine oklopa preko 30 cm, obilježene su metalnim oznakama.

Lošinjsko je oporavilište, uz ono u Puli, jedino u Hrvatskoj, iako se i na nekoliko mjesta na dalmatinskoj obali pruža prva pomoć unesrećenim kornjačama, prije dopreme u oporavilište. Na jadranskim obalama, nešto je raširenija mreža oporavilišta na talijanskoj strani, dok primorja Slovenije i Crne Gore nemaju ovakve objekte.