Foto BN
Austrougarski putnički parobrod »Ika« sudario se u riječkoj luci s parobrodom za prijevoz emigranata »Tyria« 21. rujna 1897. i stradalo je 25 putnika i jedan član posade. Bila je to najveća pomorska nesreća te kompanije u 30 godina postojanja, te najveća pomorska nesreća 19. stoljeća na Jadranu
povezane vijesti
- Hrvatski kampovi su najskuplji u Europi. Cijena po danu je skoro dvostruko viša nego u Njemačkoj
- Neum živi za turizam, čak i crkva ima apartmane: ‘Ovdje se diše hrvatski, navija za Hajduk i Dinamo’
- Oko 200.000 ljudi sudjelovalo je u zadnjoj i najvećoj bitki galija, tu su bili brodovi i mornari s Krka, Cresa i Raba
Prema nekim podacima, prije svega onima koje je objavio pokojni Gradimir Radivojević u jednoj od svojih knjiga, u Jadranskom moru je u povijesti potonulo više od petnaest tisuća raznih brodova. Za neke se zna, a neki su nestali u mraku povijesti. Donosimo manje poznate sudbine trgovačkih brodova koje je u Jadranu zadesila zla kob.
Brod »Sally«, izgrađen 1920. godine u brodogradilištu Kalundborg Skibs u švedskom Kalundborgu kao »Borghild« za švedskog naručitelja, potonuo je 14. srpnja 1959. godine oko 20 nautičkih milja južno od Malog Lošinja. Bio je dug svega 55,8 i širok devet metara, a promijenio je više imena: »Iris« (1926.), »Irisen« (1934.), »Vino« (1937.), a ime »Sally« ponio je 1957. godine.
Talijanski parobrod »Ninuccia« vlasnika Giuseppea Gavaronea iz Genove, izgrađen 1910. godine u brodogradilištu Richardson Duck u britanskom Thornabyju kao »Bampton« za tvrtku Tatem S.N. Co. Ltd. iz Cardiffa, torpedirala je britanska podmornica HMS Thorn 28. siječnja 1942. godine kod rta Planka, južno od Šibenika u plovidbi iz Splita za Rijeku. Brod je bio dug 115,8 i širok 9,5 metara, 1922. postao je talijanski »Valrossa«, a 1935. godine »Ninuccia«.
Nasukani
Motorni jedrenjak »Škuner Auriga« (Navigazione Litoranea di F. Vidulich & Ci., Trst) nasukao se 1. travnja 1910. godine na otočić Fenoliga kod Medulina. Plovio je iz Rijeke za Veneciju s teretom drva. Izgrađen je 1900. godine kao »Albion« u britanskom brodogradilištu Grangemouth Dockyard u Grangemouthu za Hawthorn Bros. & Co. iz Londona.
Parobrod »Unione« (Malincolico,Torre del Greco) nasukao se 1. srpnja 1914. godine na otočić Palacol, četiri milje od Velog Lošinja, dok je plovio iz Licate za Rijeku s teretom sumpora. Izgrađen je 1880. godine kao »Annie« za njemačkog naručitelja iz Gdanjska u engleskom brodogradilištu Swan & Hunter u Wallsendu.
Talijanski parobrod »Etnea« (Societa Etnea Astumaria iz Catanije) nasukao se 8. studenog 1894. godine na otok Unije u plovidbu Rijeka-Sete. Izgrađen je 1870. kao »Ernest« u brodogradilištu William Doxford & Sons u Pallionu za londonskog brodara Fenwick & Co.
Njemački putničko-teretni parobrod »Lusitania« (AC de Freitas & Co. iz Hamburga) nasukao se 2. travnja 1909. godine na otok Porer u plovidbi Trst-Rijeka. Izgrađen je kao »Gulf of Martaban« u brodogradilištu R. & W. Leslie Hawthorn & Co. Ltd. iz Hebburna za kompaniju Greenock S.S. Co. Ltd. iz Greenocka. Brod je odsukan te je odmah izrezan u Monfalconeu.
Naletjeli na minu
Parobrod »Giuseppe Dormio« (Kriegsmarine) naletio je na minu i potonuo 11. kolovoza 1944. godine u plovidbi iz Pule za Rijeku (kod Punta del Gutto). Izgrađen je kao »Italia« za kompaniju F. C. Svorono & E. di Pollone iz Mariupolja u brodogradilištu Napier & Miller u Yokeru.
Parobrod »Palermo« je u svibnju 1944. godine naletio na minu kod rijeke Tagliamento (sjeverni Jadran), teško je oštećen, te je dotegljen u Rijeku, da bi ga u srpnju potopili saveznički zrakoplovi. Izgrađen je 1910. godine kao »Scottish Prince« (Prince Line Ltd., London), a zanimljivo je da je u Prvom svjetskom ratu torpediran od njemačke podmornice UC-77 kod svjetionika Eddystone, 1937. mijenja ime u »Athinai«, 1940. preuzima ga talijanska Regia Marina u Grčkoj, a 1944. njemački brodar Mittelmeer Reederei Gmbh iz Hamburga.
Grčki brod »Constatinos« izgrađen 1884. u brodogradilištu McIntyre & Co. u Hebburnu za G.M. Embiricos & Sons iz Androsa, mijenjao je vlasnike, ali ne i ime, naletio je na minu 3. travnja 1919. godine između Pule i Venecije u plovidbi iz Trsta za Siciliju.
Unatoč tome što je bio pod oznakama Crvenog križa jer je služio kao brod-bolnica, brod »Tubingen« su dva britanska zrakoplova tipa Beaufighter devet puta napala 18. studenog 1944. oko 3,5 milja od rta Kamenjaka kod Pule. Brod je zapaljen, ali je posada uspjela spustiti čamce za spašavanje tako da je stradalo samo šest putnika. Parobrod je izgrađen 1922. godine kao »Gouverneur General Tirman« (Cie de Navigation Mixte, Marseille) u brodogradilištu Forges & Chantiers de la Mediterranee u La Seyne-sur-Mer. Njemačka Kriegsmarine preuzela ga je 1943. i promijenila mu ime u »Tubingen«.
Parobrod »Varese« (Clorialdo Devoto, Genova) 18. siječnja 1915. godine naletio je na minu šest milja zapadno od Banjola (Pula) u plovidbi iz Sfaxa u Veneciju. Bio je to prvi talijanski brod izgubljen u Prvom svjetskom ratu. Izgrađen je 1871. godine kao »Winestead« u brodogradilištu Humphrys Pearson Kingston Iron Works u Hullu.
Norveški motorni brod »Argo« (Anglo A/S D/S, Haugesund) naletio je 27. siječnja 1948. godine na minu u Kvarneru, južno od Crne punte, u plovidbi Venecija-Rijeka s teretom rajčica i drugog generalnog tereta. Izgrađen je 1942. godine kao mornarička naoružana ribarica »HMS Flint« (British Royal Navy) u brodogradilištu George T. Davie & Sons Shipbuilding & Repairing Co. u Lauzonu (Quebec, Kanada). Civilni brod je postao 1947. godine kada mu je ugrađen i novi pogon.
Parobrod »Hans Schmidt« (Heinrich Schmidt-Flensburger Schiffpartenvereinigung AG) naišao je na minu 24. siječnja 1943. godine kod Pule u plovidbi iz Pule za Veneciju s teretom boksita. Izgrađen je 1920. kao »Albireo« za nizozemskog naručitelja Van Nievelt, Goudrian & Co. Stoomvaart Mij. N.V. iz Rotterdama u brodogradilištu Nieuwe Wateweg Scheersbouwmaatschappij u Schiedamu.
Nesreće
Parobrod »Arrigo« (Consorzio Navigazione a Vapore Raguseo-T. Cossovich, Trieste) sudario se s parobrodom »Venezia« i potonuo 31. listopada 1894. kod Pule u plovidbi Bari-Venecija. Izgrađen 1883. kao »Heathercliff« (J. Melmore & Co., Maryport) u brodogradilištu William Hamilton & Co (Glen Yard) u Port Glasgowu. Kasnije je promijenio ime u »Liguria«, pa »Carolina P.« da bi 1890. postao »Arrigo«.
Austrougarski parobrod »Flink« (Martinolich & Figlio, Trieste) nasukao se na hrid Marlera kod Pule 26. veljače 1911. godine u plovidbi Gallipoli-Rovinj s teretom ostataka grožđa. Izgrađen je 1876. godine kao »Phoebe« (Pile & Co., manager J.C. Briggs, London), ali je porinut kao »Chistlehurst«. Brodograditelj Abercorn Shipbuilding Co. iz Paisleya je brod, pri porinuću, osigurao na svotu od deset tisuća funti zbog rizika od šteta »velikog« broda (1.045 tona) u maloj rijeci Cart.
Na istu hrid nasukao se 31. siječnja 1888. godine i parobrod »Remus«, izgrađen 1874. godine u britanskom brodogradilištu J. L. Thompson u North Sandsu, u plovidbi iz Rijeke za Bordeaux s teretom – vina.
Brod »Octava« (Flensburger Dampfschiffahrt Gesellschaft v. 1869., Flensburg) izgorio je u požaru 14. srpnja 1884. u Rijeci dok je krcao teret kerozina u bačvama za Bremen. Izgrađen je 1876. godine u njemačkom brodogradilištu Flensburger u Flensburgu.
Parobrod »Lina« (Societa Adriatica, Bari) 16. siječnja 1914. godine pri gustoj magli i navremenu, nasukao se kod rta Pečenj na Cresu i ubrzo potonuo u plovidbi iz Rijeke za luku Catania s teretom drva. Izgrađen je 1879. godine kao »Nueva Estremadura« (Compania Anonima Vapores Vinuesa, Sevilla) u britanskom brodogradilištu Andrew Leslie & Co iz Hebburn-on-Tyne, a 1903. mijenja vlasnika te postaje francuski »Ville de Nemours«.
Parobrod »Marjan« (Alcesu parobrodarsko društvo, Sušak) nasukao se 7. prosinca 1931. godine kod Medulina. Odsukan je 15 dana kasnije, te je izrezan u Puli. Izgrađen je 1895. godine kao »Michelangelo« (Dell’Orso & Co, La Spezia) u britanskom brodogradilištu James Laing & Sons Ltd. u Deptford Yardu (Sunderland). Tek 1925. godine kupuje ga Vito Aleksić iz Splita i daje mu ime – »Marjan«. Od tada je promijenio više vlasnika: Dalmatinsko parobrodarsko društvo, Levant parobrodarsko društvo (oba iz Splita) da bi ga 1931. kupili vlasnici iz Sušaka.
Namjerno potopljen
Motorni brod »Mirna« (Lošinjska plovidba) krajem 1984. godine namjerno je potopljen da bi služio kao valobran u Nerezinama (Lošinj). Izgrađen je kao »Lairds Moor« 1948. godine u brodogradilištu William Denny & Bros., Leven Yard, u Dumbartonu (Burns & Lairds Lines Ltd, Glasgow), 1960. promijenio je ime u »Colebrooke« (Belfast Steamship Co. Ltd., Belfast), a tri godine kasnije je produljen. Lošinjplov ga kupuje 1970. godine, a 3. studenog 1972. nasukao se na južnom dijelu grčkog otoka Kefalonia.
Putnički brod (ocean liner) »Eridania« (Lloyd Triestino,Trieste) u njemačkoj službi, torpedirala je i potopila poljska podmornica Sokol 7. listopada 1943. godine kod rta Kamenjak u plovidbi Veruda-Pula s teretom municije. Izgrađen je 1915. godine kao austrougarski »Innsbruck« (Lloyd Austriaco, Trieste) u tršćanskom brodogradilištu San Rocco. Tijekom godina mijenjao je vlasnike i imena: »Aquileia« (1921.), »Amazzonia« (1933.), »Palestina« (1935.) da bi 1940. postao »Eridania«.
Austrougarski parobrod »Milano« (Lloyd Austriaco,Trieste) nasukao se 16. siječnja 1893. godine u Pulskom zaljevu u plovidbi iz Metkovića za Pulu. Izgrađen je 1870. godine u brodogradilištu Lloyd Austriaco u Trstu.
Parobrod »Anfitrite« se 11. veljače 1934. godine nasukao kod Medulina, a zbog velike štete je izrezan u Puli. Izgrađen je kao »Java« za nizozemskog naručitelja u brodogradilištu Nederlandsche Shipyard u Amsterdamu.
Motorni brod »Pomona« (Lauro Lines,Napoli) potopili su britanski zrakoplovi 21. veljače 1944. godine kod Pule. Izgrađen je 1921. kao »Primula« u brodogradilištu Fratelli F. & A. Migliardi u Savoni za naručitelja Edoarda Mazzu iz istoga grada. Zanimljivo je da je taj brod, dug 88 i širok 12 metara, bio prva novogradnja u tom brodogradilištu.
Na grčkom brodu »Michael« izbio je 12. listopada 1968. godine požar u riječkoj luci, brod je otegljen i nasukan na Krk, a u svibnju 1969. godine izrezan je u Splitu. Izgrađen je kao »Helga« 1933. godine u brodogradilištu Helsingor Jernskibs og Maskinbyggeri u Elsinoreu za naručitelja D/S Vesterhavet A/S iz Esbjerga. Već 1934. godine je prodan i postao francuski »Caravelle«, pa mijenja imena u »Maria« (1938.) i vraća se prvotnom vlasniku, »Uranus« postaje 1941. na mrtvom vezu u New Yorku, a zatim u službi US Marine Administration, »Maria Dan« (1946.), a »Michael« postaje 1959. godine.
Dana 4. svibnja 1960. godine na riječkom sidrištu izbio je požar na brodu »Olav Claus« (Olav Line A/S, Copenhagen). Zbog opasnosti od potonuća, brod je nasukan i napušten od vlasnika, te je 23. lipnja 1960. počelo njegovo rezanje u Splitu. Izgrađen je 1949. godine kao »Kamma Dan« (Rederiet Ocean A/S, manager J. Lauritzen rederei a/S, Copenhagen) u brodogradilištu Aalborg Vaerft u Aalborgu, da bi 1957. postao »Olav Claus«.
Riječko sidrište
Sredinom siječnja 1977. godine jako jugo bacilo je na riječki lukobran brod »Sigrid« (Baltmed Shipping Co. Ltd. iz Cipra) dok je čekao na vez. Doplovio je iz Bordeauxa sa strojarskom opremom za tvornicu Matroz iz Sremske Mitrovice i – potonuo. Izgrađen je 1956. godine kao »Mariann« u njemačkom brodogradilištu Unterweser u Bremerhavenu.
I brod »Majsan« (Mediteranska plovidba, Korčula) potonuo je u siječnju, točnije 26. siječnja 1972. godine na sidrištu luke Rijeka. Nakon toga je izvađen, otegljen u Klimno (Krk), ali je u studenom završio u splitskom rezalištu. Brod je izgrađen 1967. godine u španjolskom brodogradilištu Societa Espanola de Costrucion Naval u Sestau kao »El Hassani« za marokanskog naručitelja. Vjerojatno je to jedinstven primjer da je jedan brod koji je vio zastavu Maroka završio kod domaćeg brodara, a Mediteranska plovidba ga je kupila 1969. godine.
Spomenimo i da je brod »Elhawi Star« 12. listopada 1982. potonuo na riječkom sidrištu pri isplovljavanju za Džedu zbog lošeg slaganja tereta. Izgrađen je 1957. kao »Valeria« u njemačkom brodogradilištu H.C. Stulcken Sohn u Steinwerderu.
Austrougarski putnički parobrod »Ika« (Mađarsko-hrvatsko parobrodarsko društvo, Rijeka) pod zapovjedništvom kapetana Romana Forempohera iz Bakra, sudario se u riječkoj luci s parobrodom za prijevoz emigranata »Tyria« (Cunard) 21. rujna 1897. u kojem je stradalo 25 putnika i jedan član posade.
Bila je to najveća pomorska nesreća te kompanije u 30 godina postojanja te najveća pomorska nesreća 19. stoljeća na Jadranu. Parobrod je izgrađen 1885. u Stabilimento Tecnico Triestino u Trstu za M. Švrljuga i društvo iz Rijeke.
Dana 14. svibnja 1945. godine, prilikom isplovljenja iz Bakra, parobrod »Ljubljana« potonuo je zbog magnetne mine. Stradalo je 13 članova posade uključujući zapovjednika, kapetana Ljuba Dorčića iz Bakra i tri putnice. Brod je izgrađen 1904. kao »Salona« (Mađarsko-hrvatsko parobrodarsko društvo, Rijeka) u brodogradilištu P. Swan Hunter & Wigham Richardson Ltd. u Newcastleu.
I putnički parobrod »Srbin« (Jadranska plovidba d.d., Sušak) 6. lipnja 1947. naletio je na minu u blizini Glavotoka (Krk). Poginulo je 19 članova posade i četiri putnika. Brod je izgrađen kao »Sparta« 1913. godine u brodogradilištu Hall,Russell & Co. Ltd. u Aberdeenu.
Dana 10. rujna 1967. brod »Voljak« (Mediteranska plovidba), izgrađen 1946. u Puntu kao »Rozara«, udario je u podmorsku hrid južno od svjetionika Lirica na Pelješcu i potonuo u plovidbi Ravnice-Bar s teretom cementa, a 9. siječnja 1999. brod »Duba«, izgrađen 1952. kao »Transportor II« u Hamburgu, potonuo je u splitskoj lučici Zenta – izvadila ga je dizalica »Veli Jože«, a onda je otegljen pred južnu obalu Čiova i namjerno potopljen.