Splitski Institut za oceanografiju i ribarstvo u u more je pustio više stotina tisuća jedinki ličinki hobotnice!

Jer, u suradnji s Hrvatskim savezom za sportski ribolov na moru započeli su istraživanje mogućnosti uzgoja ranih razvojnih stadija hobotnice za potrebe repopulacije.

Kroz sljedećih godinu dana procijenit će uspješnost probnog poribljavanja kao i površina obitavanja puštenih jedinki.

Izložene intenzivnom izlovu

Kako navode iz instituta, danas su hobotnice, zbog značajne potražnje, izložene intenzivnoj eksploataciji.

Izlovljavaju ih gotovo svi, od sportsko-rekreacijskih do profesionalnih ribara. To neminovno dovodi do prorjeđivanja staništa hobotnica, a rezultat nije samo manjak hobotnica za ljudsku potrebu, već i narušen ekosustav u kojem hobotnica ima važnu ulogu.

Održivost populacija hobotnica može se ostvariti smanjenjem potražnje za njihovim mesom ili strogom regulacijom i povećanom kontrolom pri izlovu.

No, ako nije moguće ostvariti održivost na takav način, druga solucija je poribljavanje ili repopulacija, na koju upućuju preliminarna opažanja.

Puštanje paraličinki u more

– Puštanje paraličinki hobotnica u more zapravo je ponavljanje preliminarnog istraživanja započetog u ljeto 2019. godine koje zbog pandemije Covida nije privedeno kraju.

Uz pomoć jednog sportskog ribolovca, prije pandemije, našli smo dvije jedinke na otoku Čiovu koje su bile puštene iz našeg Laboratorija kao paraličinke stare svega nekoliko dana.

No, ove godine nadamo se puno preciznijim rezultatima, kaže dr. sc. Leon Grubišić, voditelj Laboratorija za akvakulturu splitskog Instituta.

Osiguran roditeljski stok

Dodaje kako je prije provedbe pokusa procijenjeno stanje naselja hobotnica na širem području zahvata te osiguran roditeljski stok koji se mrijestio u kontroliranim uvjetima.

– Hobotnice žive i ležu jajašca u našim bazenima, a vrijeme inkubacije je oko četiri tjedna. Za to vrijeme, kao u prirodi, izležu se i ličinke raka žbirca te postaju hrana tek izvaljenim hobotnicama.

Istraživali smo načine ishrane mladih hobotnica ličinkama rakova i artemijama, jer u prirodi 1 posto ličinki hobotnica preživi ličinačku fazu.

No, ovim pokusom očekujemo da bi taj postotak mogao biti veći, kaže Leon Grubišić.

Evo kako znamo da je to baš naša beba

Dr. Tanja Šegvić Bubić, viša znanstvena suradnica u Laboratoriju za akvakulturu pojasnila je kako može prepoznati da je hobotnica u divljini upravo beba puštena iz Instituta.

“Kako nije moguće staviti vidljivu oznaku na hobotnice kojom bi ih se moglo prepoznati godinu dana od puštanja, izvršili smo genotipizaciju roditelja i paraličinki hobotnica s mikrosatelitnim biljezima.

Uzorkovanjem biološkog materijala divljih jedinki i analizom DNA možemo utvrditi roditeljske vezu s hobotnicama iz naših bazena” pojasnila je Dr. Šegvić Bubić

Puštene hobotnice trebale bi se nastaniti narednih godinu dana u široj okolici Splita gdje će postati dio divlje populacije.

Poziv ribolovcima na suradnju

Djelatnici Instituta ronjenjem će pokušati pronaći što više hobotnica te ih uzorkovati neagresivnim metodama.

No da bi rezultati bili što kvalitetniji Institut i HŠRM nadaju se pomoći ribolovaca koji će loviti hobotnice.

Upravo dvije ulovljene hobotnice pronađene na Čiovu 2019. godine genetski su se podudarale s jedinkama puštenim na Marjanu 6 mjeseci ranije.

“Znamo da će mnogi ribolovci loviti hobotnice na splitskom području pa ih ovim putem pozivamo na suradnju.

Prije nego budu išli u ribolov objasniti ćemo im kako uzorkovati vrlo mali komadić hobotnice koju su ulovili za potrebe DNA analize.” dodala je Dr. Šegvić Bubić.