Od početka industrijske revolucije do ovodobnih digitalnih vremena stalno i bez iznimke, u većoj ili manjoj mjeri, plaćamo danak razvoju i napretku civilizacije. Pritom je jedan od najvećih tereta koji nosimo na svojim plećima svakako i zagađenje okoliša, posredno i klimatske promjene i ekstremne anomalije poput globalnog zatopljavanja, što sve skupa potiče ozračje skorog kraja, apokalipse i katastrofe, sloma i propasti. Drugim riječima, odavno smo zagadili planet na kojem živimo i sad se iz sve snage upiremo spasiti još ono što se spasiti može.

Fizika mora

S obzirom na to da smo usred ljetne turističke sezone, treba upozoriti i na jedan aspekt vezan upravo uz ekološki kontekst, ne samo kad se radi o Jadranskom moru nego i o drugim morima i oceanima na našem planetu.

Naime, usporedno s prihodima od turizma idu i peterostruko veće količine opasnog i neopasnog otpada poput papira, metala, stakla, raznih ulja, tekstila, baterija, elektronike, mikro i makroplastike. Što se tiče nezamjenjive, ali oku neugodne plastike, podsjećamo da se ona odbacuje stalno i posvuda. U morima su na primjer registrirane nepregledne količine plastičnog otpada, a najuočljiviji su i medijski najzastupljeniji veliki tihooceanski otok smeća i zapadnopacifički otok smeća. Svaki je pojedinačno najmanje pet puta veći od Jadranskog mora, općenito jednog od najzagađenijih u Europi.

Naime, podaci istraživanja iz projekta DeFishGear, pokazuju da je Jadransko more treće najzagađenije more u Europi, odmah iza Keltskog i sjeveroistočnog dijela Sredozemnog mora. Više od 80 posto ukupnog onečišćenja Jadranskog i drugih mora dolazi ljudskim djelovanjem s kopna, uključujući industriju, kućanski otpad i kanalizacijske vode. Ostatak svakodnevno pristiže s brodova, koji, osim naftom, uljem, svjetlom i fekalijama more zagađuju i BUKOM. Za sada nikoga, osim rijetke znanstvenike, ne zabrinjava to što onečišćenje podvodnom bukom podmorja izazvano ljudskim aktivnostima poput pomorstva, turizma, ribolova i iskorištavanja resursa, ima potencijalno alarmantne negativne učinke na morski okoliš jer su se razine podvodne buke udvostručile u vodama EU-a, a posebice u Jadranu, između 2014. i 2019. godine.

Bukom kao zagađivačem Jadranskog mora, unutar Programa prekogranične suradnje Italija – Hrvatska, bavi se i novi projekt UNDERSEA – UNDerwatER Soundscape bEyond AIS. Hrvatski prirodoslovni muzej u njemu sudjeluje kao nositelj aktivnosti izrade referentne baze podataka o klikovima eholokacije dupina u Jadranskom moru i snimanja podvodnog zvuka u južnojadranskom bazenu. Navode da projekt ima za cilj promicanje održivog rasta u regiji Jadranskog mora unapređenjem prekograničnog sustava za praćenje, procjenu i ublažavanje zagađenja podmorja bukom u skladu s Konvencijom UN-a o pravu mora i Okvirnom direktivom o morskoj strategiji (MSFD).

Projekt UNDERSEA naslanja se na mjerenja provedena u prethodnom projektu SOUNDSCAPE, u kojem je vodeći partner bio Institut za oceanografiju i ribarstvo, s kojega dolazi i naša sugovornica, dr. sc. Natalija Dunić, koja nas je odmah podsjetila da je fizika mora znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem fizikalnih karakteristika i procesa unutar mora.

Na primjer, istraživanje morskih struja, valova, oscilacije morske razine, miješanja slojeva vode, kao i termohalnim svojstvima (grč. thermos = toplina, halos = sol). Osim toga, fizika mora proučava kako fizički procesi utječu na klimatske obrasce, transport hranjivih tvari i energetske tokove unutar oceana. Jedan od ključnih aspekata fizike mora je proučavanje interakcije između atmosfere i oceana, što uključuje prijenos topline, vlage i energije, a koji su ključni u globalnim klimatskim promjenama i vremenskim obrascima.

Podvodni zvuk

Uži interes dr. Dunić su i fizikalne štetnosti u morima poput buke i njezina utjecaja na život u podmorju.

– To je relativno novo, ali sve važnije područje istraživanja, posebno u kontekstu rastućeg antropogenog (ljudskog) utjecaja. Podvodna buka može nastati iz prirodnih izvora, kao što su valovi, kiša, podvodni vulkani i životinjske aktivnosti u moru (npr. komunikacija). Međutim, kada govorimo o zagađenju podvodnom bukom, ponajprije se to odnosi na antropogene izvore koji povećavaju razine buke u podmorskom okolišu. Tu spada pomorski promet, ribarstvo, turizam, istraživanje podmorskih resursa, građevinski radovi te podvodne eksplozije. Ti zvukovi mogu biti kratkog trajanja, poput impulsne buke koja se može ponavljati u različitim intervalima, ili dugog trajanja, odnosno kontinuirana buka. Zagađenje podvodnom bukom pokazuje značajnu prostorno-vremensku varijabilnost.

Natalija Dunić, Foto: privatna arhiva

U blizini velikih luka na primjer razina buke obično prati dnevni ciklus, s najvišim razinama tijekom dana kada je promet intenzivniji. Također, sezonske razlike su često uočljive, posebno u ljetnim mjesecima, kada je promet povezan s turizmom povećan. Učinak antropogene buke na morski život može biti izrazito štetan. Ona može poremetiti komunikaciju, navigaciju i ponašanje morskih životinja, izazivajući stres, dezorijentaciju i smanjenje populacija. Morske životinje koje se oslanjaju na zvuk za pronalaženje hrane ili partnere mogu biti posebno osjetljive, a u nekim slučajevima buka može izazvati fizičko oštećenje slušnih organa ili čak smrt. Upravo zato je važno razvijati strategije za praćenje i smanjenje podvodne buke, kako bi se zaštitili morski ekosustavi i osigurao održiv suživot ljudskih aktivnosti i prirodnog okruženja, objasnila je dr. Dunić.

Na pitanje tko su najveći zagađivači bukom na Jadranskom moru, Dunić kaže da je teško odrediti jednog najvećeg zagađivača, no među najvažnijim izvorima antropogene podmorske buke u Jadranu su razne pomorske, industrijske i turističke aktivnosti. Komercijalni brodovi i tankeri, koji često prolaze kroz Jadran zbog važnosti ovog područja kao prometnog čvorišta za prijevoz robe, stvaraju veliku buku.

Također, kruzeri, jahte i manji turistički brodovi pridonose povećanju razine buke, posebno tijekom ljetne sezone, kada se njihova brojnost povećava u osjetljivim obalnim područjima. Plovila za rekreaciju, poput jet-skijeva, stvaraju također visoku razinu buke zbog svojih snažnih motora i velike brzine. Osim toga, građevinski radovi u moru, poput izgradnje luka i mostova, također su velik izvor buke. Vojne aktivnosti, uključujući podvodne eksplozije i upotreba sonara, također pridonose povećanim razinama podvodne buke. Sve to može imati štetne učinke na morski ekosustav i životinje koje se oslanjaju na zvuk za navigaciju, komunikaciju i preživljavanje.

Vezano uz dopuštene i zakonom određene razine buke, dr. Dunić je objasnila kako se razine podvodnog zvuka uobičajeno izražavaju u decibelima, ali na drukčiji način nego u zraku.

– Naime, one se odnose na referentni tlak od 1 mikropaskala, a zvuk u zraku izražava se u odnosu prema referentnom tlaku od 20 mikropaskala. Najviše razine buke u moru stoga dosežu više od 220 decibela u blizini aktivnih sonara ili seizmičkih zračnih topova koji se koriste u geofizičkim istraživanjima. Treba također naglasiti da i životinje mogu generirati zvukove izrazito visokih razina, pa tako plavetni kitovi mogu komunicirati zvukovima od preko 180 decibela, a ulješure u lociranju plijena mogu generirati vrlo kratke zvučne impulse s razinama koje dosežu i 230 decibela. Razine podvodne buke nisu definirane zakonom, već se zakonima i direktivama nastoje definirati veličine područja i vrijeme trajanja podvodne buke koji su iznad određenog praga i na temelju toga se nastoji procijeniti dobro stanje okoliša, navodi Dunić.

Previše decibela

Na pitanje što država, a što lokalne zajednice čine da spriječe prekomjerno zagađenje bukom Jadranskog mora, Dunić kaže da je Hrvatska aktivno uključena u provođenje pozitivnih europskih propisa vezanih uz zaštitu okoliša i monitoring njegovog stanja.

– Kroz navedene procese i kroz projekte poput projekta UNDERSEA nastoji se informirati širu javnost o problemima povećavanja razina podvodne buke u Jadranu i osvijestiti sve dionike o potrebi razvijanja pravnih i tehnoloških okvira koji bi omogućivali smanjivanje tih razina u cijelom Jadranu, jer buka dakako ne poznaje međudržavne granice, odgovorila je dr. Dunić dopunivši da su europski propisi koji reguliraju problematiku podvodne buke uglavnom obuhvaćeni Okvirnom direktivom o morskoj strategiji (MSFD).

Direktiva postavlja opći okvir za zaštitu morskog okoliša diljem Europe, s ciljem postizanja dobrog stanja okoliša (GES) morskih voda. U sklopu MSFD-a, Deskriptor 11 (D11) specifično se bavi unosom energije u morski okoliš, uključujući podvodnu buku. Države članice EU-a dužne su pratiti, procjenjivati i smanjivati razine buke kako bi se zaštitili morski ekosustavi i osigurala održivost morskih resursa. Međutim, regulacija podvodne buke u europskim vodama još uvijek je u razvoju. Standardizacija mjerenja, određivanjem referentnih vrijednosti, nije potpuno usklađena među državama članicama. Iako je EU postavio čvrste temelje za regulaciju podvodne buke, potrebni su daljnji koraci kako bi se osiguralo da su propisi dovoljni i učinkoviti. To uključuje jasne definicije dopuštenih razina buke, bolju koordinaciju među državama članicama te razvoj novih tehnologija i postupaka za smanjenje buke.

Projekt UNDERSEA pridonijet će ovim koracima tako što će pružiti znanstvene podatke i analize za donošenje mjera za smanjenje podvodne buke. Osim toga edukacija i podizanje svijesti među donositeljima odluka i javnosti olakšat će implementaciju mjera, ali i podršku javnosti.

Pitali smo dr. Dunić i hoće li i kada projekt UNDERSEA rezultirati preporukama za sprečavanje podvodne buke i kako će rezultati istraživanja utjecati na ukupnu ekološku tranziciju.

– Projekt UNDERSEA ima za cilj pružiti znanstveno utemeljene preporuke za smanjenje podvodne buke u Jadranskom moru, a rezultati istraživanja trebali bi biti dostupni do kraja projekta, u srpnju 2026. godine. Preporuke će se temeljiti na detaljnom monitoringu podvodne buke (koji se naslanja na mjerenja provedena u prethodnom projektu SOUNDSCAPE u kojem je vodeći partner bio Institut za oceanografiju i ribarstvo) i njezinu utjecaju na morske ekosustave, koji će biti proveden na cijelom području Jadrana. Posebna pažnja bit će posvećena identificiranju glavnih izvora buke, kao što su pomorski promet, priobalni ribolov te utjecaj turizma. Rezultati našeg istraživanja bit će ključni za oblikovanje smjernica i politika za upravljanje podvodnom bukom.

Ove smjernice mogu uključivati preporuke za regulaciju brodskog prometa, razvoj tiših tehnologija za plovila, kao i implementaciju zaštitnih mjera u ekološki osjetljivim područjima. Na primjer, mogu se predložiti zone smanjenja brzine brodova, uspostavljanje zaštićenih morskih područja s ograničenjem buke ili uvođenje tehnologija koje smanjuju buku pri izgradnji podmorskih infrastruktura. Osim toga projekt UNDERSEA pridonosi ukupnoj ekološkoj tranziciji kroz podizanje svijesti o problemu podvodne buke i njezinim posljedicama na morske organizme. Naši rezultati i preporuke bit će predstavljeni široj javnosti, donositeljima odluka i relevantnim industrijama, čime ćemo promovirati održive prakse koje su u skladu s europskim i međunarodnim standardima za zaštitu morskog okoliša.

Dugoročno gledano, smanjenje podvodne buke može imati velik pozitivan utjecaj na očuvanje biološke raznolikosti u Jadranu i na održivost morskih resursa, što je ključni aspekt ekološke tranzicije. Povećanjem svijesti i donošenjem konkretnih mjera, nadamo se pridonijeti zaštiti i očuvanju zdravlja morskih ekosustava u našem dijelu svijeta, zaključuje Natalija Dunić.

Sve u svemu, čuvajmo naše more (i sva druga), jer more/mora su izvor života, jamac zdravlja Zemlje i ljudi, i kao takva moraju biti prioritetna u ekološkoj održivosti našeg planeta i civilizacije općenito. Ili, kako je to jednom prigodom kazala slavna američka književnica Pearl S. Buck: »Kad gledam more, čini mi se da gledam u svoju dušu.« Na tragu te mudre izreke stoji i glas legendarnog indijskog pjesnika Rabindranatha Tagorea: »Svaki put kad stojim na obali mora, osjećam se kao da gledam u vječnost.«