Nisam se ni tako reći namjestio na čeku, kad iz vale po rubu iza mene, s vanjske strane, kao da me ni nema dolazi beštija. Prilazi mi na oko dva metra i ide ravno uz mene. A kad je došla ispred puške pogađam je u glavu kroz škrge pa malo prema gore i u tom trenu počinje ludilo.
povezane vijesti
Ivica Devčić je odlučio potražiti svoju lovinu neposredno nakon kiše, no na terenu koji je pretraživao nije našao ništa.
A onda je odlučio poslušati svoj unutarnji nagon i uspio ostvariti respektabilan ulov.
Evo što nam je Ivica ispričao o tome:
– Toga sam dana oko dva popodne poslije cijelojutarnje kiše ušao umore u more i krenuo prema jednoj poziciji od zubaca i to šuljajući se uza sami kraj, ali od ribe nisam vidio ništa vrijedno hica.
Naišla je samo jedna oradica i to nakon 45 minuta. Šteta, kažem sam sebi jer sm očekivao puno više – priča nam Ivica.
– A na izlasku iz vale obuzeo me neki predosjećaj.
Slijedeći taj špirijus odem dvadesetak metara van i zaronim na nekih 15 metara.
Nisam se ni tako reći namjestio na čeku, kad iz vale po rubu iza mene, s vanjske strane, kao da me ni nema dolazi beštija.
Prilazi mi na oko dva metra i ide ravno uz mene – nastavlja Ivica.
– A kad je došla ispred puške pogađam je u glavu kroz škrge pa malo prema gore i u tom trenu počinje ludilo.
Izranjam, a riba dva puta iskače po površini.
Povukla mi je nekih 20 metara najlona i onda sam je počeo lagano privlačit.
A kako je plivala polukružno u jednom sam trenutku pomislio da mi je pukao najlon.
No onda sam je ponovo osjetio i više nije pružala neki otpor.
Privlačim je samo da dohvatim strijelu i vidim da je sve u redu i da strijela nije iskrivljena.
Prihvaćam strijelu pa onda i ribu na prsa i plivam u kraj gdje je umirujem.
Sve u svemu, mogu reći da je pogodak bio savršen.
Sve skupa niti 20 minuta sa zaronom.
Samo što je bilo malo teže plivati nazad.
A licu nisam ni vagao nego sam joj samo izmjerio dužinu. Bila je duga 130 centimetara, za mene sasvim dosta – ispričao nam je Ivica Devčić.
