Iz Ljubljane nam se javio Žiga Matajič, ribolovac koji se na Vrgadi uhvatio u koštac jednom vrlo zahtjevnom i opasnom ribom iz čega je izašao kao apsolutni pobjednik. Evo što nam je Žiga rekao o tom svom ribolovnom iskustvu:

– Bilo je to jedno lijepo i mirno jutro na Vrgadi, gdje inače svake godine više puta dolazimo na odmor i ribolov.

Odlučio sam brodom otići na jedan brak gdje sam već imao sreće s ribom. Usidrio sam se na nekih 32 metra dubine po Garminu, napravio brum od mljevene srdele i finog pijeska, brum stavio u mrežicu i spustio sve to na nekih desetak metara iznad dna – priča nam Žiga.

– Uvijek lovim sa dva štapa. Jedan je lakši, akcije 10-30 grama za bolentino na čijem se kraju nalaze tri udice naješkane srdelom i njime sam vrlo brzo ulovio prvu bugvu.

Odmah sam je živi stavio na ‘teški’ štap akcije 80-150 grama sa 100 grama teškom zokom i dvjema udicama.

Tako sam bugvu spustio na dno, štap stavio u nosač i otvorio rolu – nastavlja Žiga.

– S lakšom sam opremom lovio skuše, šarune i bugve kada odjednom iz role u nosaču krene struna. Nešto je uzelo koji metar upredenice, pa se odmah sve smirilo.

Brat s kojim sam u tom trenu bio na videocallu mi viče:

– Uzmi štap!!! Uzmi štap!!!

Poslušno skačem, uzimam u ruke štap i zatvaram rolu. Osjećam lagane drhtaje i trzaje.

Kontrirati ili još čekati?

Jako zategnem i ne dogodi se ništa, osim što sam imao osjećaj kao da sam zapeo u neku mrežu ili možda kamen.

Držim napeto jer još uvijek osjećam kao da je nešto možda na udici.

Pomislio sa odmah na ugora ili možda na hobotnicu jer sam već jednom imao sličnu situaciju kad je na udici bila hobotnica.

Prošlo je tako nekoliko minuta, a ja sam uspio izvući samo nekih desetak centimetara iz grote – nastavlja Žiga svoju priču.

– A onda je pritisak popustio i krenulo je gore. Na štapu je bila murina koja je napravila čvor oko udice i svog tijela i tako sam je polako dovukao do broda bez neke prave borbe, osim same njene težine.

Moram reći da, kada sam je ugledao, nisam znao šta napraviti. Da odrežem sve ili da je nekako pokušam savladati?

Hvala Bogu za novi, veći podmetač s kojim sam je na kraju dosta elegantno podigao u brod pa s njom odmah u jedan ‘jupol’ i sve zatvorio, jer murina može biti jako opasna.

Na kraju je sve završilo kao lijepa ribarska i kulinarska uspomena na beštiju od 140 centimetara i 6 kilograma i to upravo posljednjeg dana ljetovanja prije odlaska natrag u Ljubljanu gdje smo napravili veliki brodetu i ‘krmenadlama’ – ispričao nam je Žiga Matajič.